17/10/2019to27/10/2019

2. BERLINALE SPECIAL – FESTIVAL SUVREMENOG NJEMAČKOG FILMA
17. listopada – 27. studenog 2019.

Bogatu filmsku jesen obilježit će drugi po redu Berlinale Special koji od 17.10. do 27.11. u Zagrebu, Rijeci i Splitu donosi sedam atraktivnih naslova s najprestižnijeg njemačkog filmskog festivala. Manifestacija je osmišljena u želji da se hrvatskoj publici približe najbolja ostvarenja suvremenog njemačkog filma uz pregršt premijera i fokus na aktualne laureate Njemačke filmske nagrade tzv. Lole. Od novih naslova velikana poput Andreasa Dresena ili Floriana Henckela von Donnersmarcka do najintrigantnijih ovogodišnjih debitanata, očekuju nas nagrađivani i uzbudljivi filmovi koji svaki na svoj način utjelovljuju festivalsku krilaticu „osobno je političko“ i obrađuju goruća društvena pitanja njemačke svakodnevice.

Program otvara audiovizualni spektakl – projekcija kultnog nijemog filma ‘Berlin – Simfonija velegrada’ uz glazbenu pratnju nagrađivanog jazz kvarteta Chui. Mladi glazbenici posebno su za ovu priliku pripremili originalnu skladbu koja prati užurbani ritam velegrada i njegovih stanovnika. Ruttmanov klasični crno-bijeli portret weimarskog Berlina istovremeno je iscrpna fotoreportaža, pronicljiva društvena analiza i neobična vizualna poema koja naginje geometrijskoj apstrakciji. Film je i vremenska kapsula koja nam dočarava lice i naličje starog Berlina prije nego što se na njega sručilo sveopće razaranje Drugoga svjetskog rata.

Slijedi šarmantna i britka dramedija ‘Dječaku treba svježi zrak’ koja nas podsjeća kako je smijeh najbolja terapija. Debeljuškasti Hans-Peter pronalazi utjehu od obiteljskih problema u svojem urođenom komičarskom talentu i želji da nasmijava druge. Dirljiva priča iz djetinjstva jednog od najvećih njemačkih zabavljača Hapea Kerkelinga snimljena je prema njegovoj autobiografiji koja se mjesecima nije skidala s vrha ljestvica najprodavanijih knjiga. Redateljsku palicu preuzela je jedna od najuspješnijih i najpoznatijih njemačkih filmskih autorica Caroline Link koju pamtimo po Oscarom ovjenčanoj drami ‘Nigdje u Africi’ (2001.), a rezultat je najposjećeniji film na ovogodišnjoj dodjeli Njemačkih filmskih nagrada.

U nastavku programa gledat ćemo ‘Oray’ filmskog debitanta Mehmeta Akifa Büyükatalayja, sjajan dokumentaristički portret koji prikazuje život mladih migranata u procjepu između modernosti i tradicije, te potragu naslovnog junaka za vlastitim identitetom. Oray pokušava biti bolja osoba, ali njegov san da bude dobar musliman i savršen muž pada u vodu kad u svađi sa svojom ženom triput izgovori islamsku formulu za razvod braka. Nalazi se rastrgan između svoje ljubavi prema vjeri i svoje vjere u ljubav. ‘Oray’ je na ovogodišnjem Berlinaleu osvojio nagradu za najbolji filmski prvijenac, a hrvatsku premijeru imao je u sklopu natjecateljskog programa Motovun Film Festivala.

Dobitnik Srebrnog medvjeda i njemački kandidat za Oscara ‘Razbijačica sustava’ možda je najzvučniji naslov ovogodišnje selekcije. Benni je mala, ali opasna – ova nježna djevojčica silne energije već je postala „razbijačica sustava“ kako nazivaju djecu koja radikalno krše sva pravila i malo-pomalo ispadnu iz svih modela pomoći za djecu i mlade. Gdje god prihvate tu devetogodišnjakinju, ubrzo je ponovno izbace. A Benni upravo na to i cilja, jer sve što želi je vratiti se kući i biti s mamom! Nora Fingscheidt stvara intenzivnu psihološku dramu o neobuzdanoj čežnji djeteta za ljubavlju i zaštitom u kojoj mlada Helena Zengel ostvaruje nezaboravnu glumačku interpretaciju.

Nizu razvikanih naslova pridružit će se i ‘Obična žena’ potresna i briljantno režirana drama snimljena prema istinitom događaju. Film prikazuje tragičnu sudbinu Njemice turskih korijena Hatun Ayhrun Sürücü i njezinu borbu za slobodan život usprkos žestokom otporu vlastite obitelji. Hatun je žrtva tzv. ‘ubojstva iz časti’ od kojeg godišnje na svijetu strada više od 5000 žena. Njezinu priču ekranizirala je Sherry Hormann poznata po beskompromisnim filmovima sa snažnim feminističkim pečatom, među kojima se ističu ‘Pustinjski cvijet’, biografska drama o genitalnoj mutilaciji inspirirana životom somalijske manekenke Waris Dirie i ‘3096’ dramatizacija podjednako uznemirujuće istinite priče Natasche Kampusch.

Apsolutni pobjednik ovogodišnjih Njemačkih filmskih nagrada ‘Gundermann’ utemeljen je na životu slavnog istočnonjemačkog rock kantautora Gerharda „Gundija“ Gundermanna i njegovoj suradnji s tajnom policijom DDR-a. Gundi želi biti dobar radnik, dobar muž, brižan otac, umjetnik, klaun, političar – i sve to u isto vrijeme. On je heroj i antiheroj, hodajuća kontradikcija, simbol nekadašnje Istočne Njemačke. Najnoviji film jednog od najuspješnijih suvremenih njemačkih redatelja Andreasa Dresena fascinantan je portret dobroćudnog ekscentrika ispričan u krajnje realističnoj maniri. Film je osvojio čak šest Lola, između ostalog za najbolji film, najbolju režiju, najbolju mušku glavnu ulogu i najbolji scenarij.

Program zaključujemo uz posebnu poslasticu – ‘Djelo bez autora’ je epska drama o umjetnosti, ljubavi i politici inspirirana nesvakidašnjom životnom pričom slavnog njemačkog slikara Gerharda Richtera. Turbulentan prikaz triju desetljeća njemačke povijesti prepune kolektivnih i osobnih trauma, priča je o moći umjetnosti i odricanjima na koja istinski umjetnik mora biti spreman. Film Floriana Henckela von Donnersmarcka bio je nominiran za nagrade Oscar i Zlatni globus u kategoriji najbolji strani film, te je postao drugi njemački film u povijesti nominiran za Oscara u više kategorija.

Kompletan festivalski program i raspored potražite na web stranici Goethe-Instituta.

Festival Berlinale Special – Suvremeni njemački film nastao je u izboru i organizaciji Goethe-Instituta Kroatien, a u suradnji s kinom Tuškanac u Zagrebu (17. – 21. 10. 2019.), Art-kinom u Rijeci (23.  – 26. 10. 2019.) i kinotekom Zlatna vrata u Splitu (6. – 27. 11. 2019.).


BERLIN, SIMFONIJA VELEGRADA

Kultni eksperimentalni dokumentarac tijekom jednog dana, od zore do sumraka, prati užurbani ritam velegrada i njegovih stanovnika. Ova amblemska gradska simfonija strukturirana je u pet činova i prikazuje Berlin kao živi organizam međuovisnih društvenih slojeva i njihovih rituala, stavljajući naglasak na monumentalnost građevina i tehnologije. Ruttmanov klasični crno-bijeli portret Berlina tijekom ludih 1920-ih istovremeno je iscrpna fotoreportaža, pronicljiva društvena analiza i neobična vizualna poema koja naginje geometrijskoj apstrakciji. Ruttman portretira iznimno dinamičan, dobrostojeći grad u vječnom pokretu ali na rubu gubitka kontrole. Ova meditacija o modernizmu u prvi plan stavlja odnos čovjeka i stroja, te glorificira mehaničku efikasnost. U pitanju je žanrovski hibrid koji odlikuje dokumentaristička poetika, no domišljati, ritmizirani i začudni montažni sklopovi upućuju na snažan utjecaj eksperimentalnog filma, osobito sovjetske montažne škole. Kontroverzno djelo njemačke avangarde nosi brojne sličnosti s remek-djelom Dzige Vertova Čovjek s filmskom kamerom, no Ruttmana su mnogi kritizirali zbog dehumanizacije berlinske metropole i njezinih žitelja. Tome doprinosi njegov kasniji angažman za naciste – poginuo je na ruskoj fronti snimajući propagandni film Pobjeda na istoku (1941). Bilo kako bilo, u pitanju je djelo velike formalne ljepote i vrijedan povijesni dokument koji je iznimno utjecao na daljnji razvoj eksperimentalnog i dokumentarnog filma. Film je i svojevrsna vremenska kapsula koja nam dočarava lice i naličje starog mondenog Berlina prije nego što se na njega sručilo sveopće razaranje Drugoga svjetskog rata.

DJEČAKU TREBA SVJEŽI ZRAK

Dirljiva priča iz djetinjstva jednog od najvećih njemačkih zabavljača Hapea Kerkelinga vodi nas u Rursku oblast 1972. godine. Debeljuškasti devetogodišnjak Hans-Peter odrasta pod paskom svoje vesele rodbine, koja se često i rado zabavlja. Svoj izniman talent za nasmijavanje drugih Hans-Peter svakodnevno vježba u dućančiću svoje bake Änne. No, ipak nije sve ružičasto. Tamne sjene nadviju se nad dječakovom svakodnevicom nakon što mu majka završi na operaciji, poslije koje postaje sve potištenija. Za Hansa-Petera to je poticaj da još intenzivnije usavrši svoj komičarski dar. Šarmantna i britka dramedija snimljena je prema Kerkelingeovoj autobiografiji koja je u Njemačkoj odmah po izlasku postala bestseler, a podsjeća nas na terapeutsku ulogu smijeha. Redateljsku palicu preuzela je jedna od najuspješnijih i najpoznatijih njemačkih filmskih autorica Caroline Link koju pamtimo po Oscarom ovjenčanoj drami Nigdje u Africi (2001.). Ova višestruko nagrađivana epska priča o židovskoj obitelji koja bježi od nacista i utočište pronalazi u Keniji također je bila utemeljena na uspješnom autobiografskom romanu. Dječaku treba svježi zrak osvojio je zlatnu Lolu za najbolju žensku sporednu ulogu (Luise Heyer) i brončanu Lolu u kategoriji najboljeg igranog filma, te je bio najposjećeniji film na ovogodišnjoj dodjeli Njemačkih filmskih nagrada.

ORAY

Oray pokušava biti bolja osoba, ali njegov san da bude dobar musliman i savršen muž pada u vodu kad u svađi sa svojom ženom triput izgovori „talak“ – islamsku formulu za razvod braka. Ispunjen kajanjem, obraća se imamu koji nalaže da se Oray i žena razdvoje na tri mjeseca. Neželjeni prekid naš junak koristi da bi otišao u Köln i započeo novi život. Tamo pronalazi posao na buvljaku, ali i novu vjersku zajednicu koju vodi mladi imam Bilal. Oray uskoro i sam počne propovijedati te postane omiljen, naročito među mlađim članovima zajednice, što kod imama Bilala izazove zavist. Kada Burcu iznenada posjeti muža, oboje uvide da im je pauza godila. Još uvijek se vole. Stoga Oray moli Bilala za savjet, ali Bilal zastupa strože tumačenje islamskog prava od imama u njegovoj bivšoj zajednici: izgovaranje „talaka“ ne podrazumijeva pauzu, nego konačnu rastavu. Oray je rastrgan između svoje ljubavi prema vjeri i svoje vjere u ljubav. Filmski debitant Mehmet Akif Büyükatalay u dokumentarističkom stilu prikazuje život mladih migranata u procjepu između modernosti i tradicije, te suočavanje pojedinca sa složenim sustavom religije. Oray je na ovogodišnjem Berlinaleu osvojio nagradu za najbolji filmski prvijenac, a hrvatsku premijeru imao je u sklopu natjecateljskog programa Motovun Film Festivala.

RAZBIJAČICA SUSTAVA

Bernadette ili Benni, kako želi da je zovu, nježna je djevojčica silne energije i već je postala „razbijačica sustava“. Tako nazivaju djecu koja radikalno krše sva pravila, protive se strukturama i malo-pomalo ispadnu iz svih modela pomoći za djecu i mlade u Njemačkoj. Gdje god prihvate tu devetogodišnjakinju, ubrzo je ponovno izbace. A Benni upravo na to i cilja, jer sve što želi je vratiti se kući i biti s mamom! Ali Bianca se boji vlastite kćeri i nije ni najmanje spremna nositi se s njezinom neuračunljivošću. Gospođa Bafané iz službe za zaštitu djece pokušava sve što je u njezinoj moći kako bi pronašla stalno mjesto za Benni. Zapošljava Michu, trenera za upravljanje gnjevom, kao Bennijevu školsku pratnju i odjednom se pojavljuje tračak nade. Hoće li Michi uspjeti ono što nikome dosad nije pošlo za rukom i konačno prodrijeti do Benni? Prema vlastitom višestruko nagrađivanom scenariju Nora Fingscheidt stvara intenzivnu psihološku dramu o neobuzdanoj čežnji djeteta za ljubavlju i zaštitom u kojoj mlada Helena Zengel ostvaruje nezaboravnu glumačku interpretaciju. Film ujedno opisuje i neumorne pokušaje odgojitelja/ica da djeci koja nepredvidivim ispadima predstavljaju prijetnju sebi i drugima pruže perspektivu, oslanjajući se na poštovanje, povjerenje i pouzdanje. Dobitnik Srebrnog medvjeda (nagrada Alfred Bauer) te njemački kandidat za Oscara prikazan je na brojnim međunarodnim filmskim festivalima a hrvatsku premijeru imao je na Vukovar Film Festivalu gdje je osvojio glavnu nagradu Zlatni šlep za najbolji dugometražni igrani film.

OBIČNA ŽENA

Potresna i briljantno režirana drama snimljena prema istinitom događaju. Film prikazuje sudbinu Njemice turskih korijena Hatun Ayhrun Sürücü i njezinu borbu za slobodan, samoodređen život usprkos žestokom otporu vlastite obitelji. Hatunina braća ne žele prihvatiti njezin životni stil, pa vrijeđanja i prijetnje postaju sve grublji. Mlada žena na kraju podnosi prijavu protiv najstarijeg brata, više se ne osjeća sigurno kod kuće i s djetetom odseli kod prijateljice. Obitelj istovremeno pokušava pronaći ženu za brata, koji će se pretvoriti u ubojicu. Mladu Turkinju Melek u samo nekoliko tjedana uspiju preodgojiti u strogu muslimanku. Ona postaje dio plana: nakon Hatunine smrti preuzet će malenog dječaka i brinuti se o njemu. Zatim se dogodi ubojstvo. Više od 5.000 žena godišnje žrtve su tzv. ‘ubojstava iz časti’, koje počine muški članovi njihove obitelji zbog sumnje da su obeščastile obiteljsko ime. Njemačko-američka redateljica Sherry Hormann poznata je po beskompromisnim filmovima sa snažnim feminističkim pečatom, među kojima se ističu Pustinjski cvijet (Desert Flower, 2009.), biografska drama o genitalnoj mutilaciji inspirirana životom somalijske manekenke Waris Dirie i 3096 (2013.) dramatizacija podjednako uznemirujuće istinite priče Natasche Kampusch nazvana prema broju dana koje je potonja provela u zatočeništvu. Njezin najnoviji film Obična žena prikazan je na prestižnom Tribeca Film Festivalu a na ovogodišnjoj dodjeli Njemačkih filmskih nagrada bio je nominiran za najbolju fotografiju.

 GUNDERMANN

Film je utemeljen na životu slavnog istočnonjemačkog rock kantautora Gerharda „Gundija“ Gundermanna (1955-1998) i njegovoj suradnji s tajnom policijom DDR-a Stasi. Gundi je bio poznat po svojim inteligentnim, melankoličnim stihovima koji su bili prožeti društvenom kritikom. Tijekom cijele svoje glazbene karijere nastavio je raditi kao bagerist jer je smatrao kako bi njegova glazba inače izgubila svoju autentičnost. Nakon ujedinjenja Njemačke stekao je kultni status, pogotovo kod Istočnih Nijemaca koji su se osjećali izgubljeno u novoj državi i s nostalgijom prisjećali starih dana. On je pjesnik, klaun i idealist koji sanja, nada se, voli i bori. On je uhoda koju uhode. Rastreseni borac za bolji svijet koji ne zna bolje. Gundi je heroj i antiheroj, hodajuća kontradikcija, simbol nekadašnje Istočne Njemačke. Gundermann je podjednako film o ljubavi i glazbi, kao i o potiskivanju te suočavanju s vlastitom krivnjom. Andreas Dresen jedan je od najcjenjenijih i najuspješnijih suvremenih njemačkih redatelja a retrospektivu njegovih nagrađivanih ostvarenja domaća publika imala je priliku vidjeti na 14. Zagreb Film Festivalu, također u suradnji s Goethe-Institutom. Njegov najnoviji film Gundermann fascinantan je portret nesvakidašnje ličnosti ispričan u krajnje realističnoj maniri, a stilski se oslanja na njegove prethodne filmove koji su uvijek fokusirani na ‘obične’ ljude i njihove ‘male’ sudbine, zbog čega ga podjednako vole i kritičari i publika. Apsolutni pobjednik ovogodišnjih Njemačkih filmskih nagrada Gundermann je osvojio čak šest Lola u kategorijama najbolji film, najbolja režija, najbolja muška glavna uloga, najbolji scenarij, najbolja scenografija i najbolja kostimografija.

DJELO BEZ AUTORA

Mladi umjetnik Kurt Barnert upoznaje ljubav svog života, studenticu Elizabeth, s kojom se uskoro vjenča. Netom prije izgradnje Berlinskog zida par uspijeva pobjeći iz DDR-a u Saveznu Republiku Njemačku. Ali, time za Kurta ne počinje miran život – previše ga muče traume iz djetinjstva i mladosti koje je pretrpio za vrijeme vladavine nacista i SED-a. Nakon brojnih pokušaja konačno mu polazi za rukom naslikati platna kojima uspijeva prebroditi vlastita iskustva i utjeloviti doživljaje cijele jedne generacije. Kurtovu sreću, međutim, zasjenjuje težak odnos s kompleksnim tastom, profesorom Seebandom jer on snosi podosta krivice za važne događaje u Kurtovu životu… Turbulentan prikaz triju desetljeća njemačke povijesti prepune kolektivnih i osobnih trauma, priča je o moći umjetnosti i odricanjima koja postajanje umjetnikom zahtijeva. Epska drama o umjetnosti, ljubavi i politici inspirirana je životnom pričom slavnog njemačkog slikara Gerharda Richtera. Florian Henckel von Donnersmarck svojim debitantskim filmom Život drugih preko noći se prometnuo u ključnu figuru suvremene njemačke kinematografije, osvojivši Oscara za najbolji strani film i rekordnih sedam Njemačkih filmskih nagrada. Film Djelo bez autora imao je svjetsku premijeru na prošlogodišnjoj venecijanskoj Mostri gdje je konkurirao za Zlatnog lava. Bio je nominiran za nagrade Oscar i Zlatni globus u kategoriji najbolji strani film, kao i za Oscara u kategoriji najbolja fotografija. Time je postao drugi njemački film u povijesti koji je nominiran za Oscara u više kategorija (prvi je bio Das Boot Wolfganga Petersona iz 1981. godine).

[izvor informacije Goethe Institut]