Midsommar (2019.)
Redatelj: Ari Aster
Glume: Florence Pugh, Jack Reynor, Vilhelm Blomgren

Kada pomislimo na horor (filmove ili romane) prva asocijacija je djelovanje zastrašujućih nadnaravnih sila. Upravo se u hrvatskim kinima prikazuje ‘Annabelle 3’, demonska lutka koja pokušava uništiti one s kojima dolazi u dodir, a koja je dio serijala ‘Prizivanja’ (producent i redatelj nekih od naslova je James Wan). Medjutim, uz element nadnaravnosti, Annabella sadrži i element zabave kojom se rasterećuje element zastrašujućeg. Ali i u najstražnijim hororima, uz sve demonske sile koje izviru s velikog (i malog) ekrana, gledatelj je zašićen u svom kinu i sjedalu.

Druga vrsta horora teme crpi iz stvarnosti, kao najnoviji ‘Midsommar’, ili kako je kod nas preveden kao ‘Festival straha’, uz predikat ‘18’ što znači preporuku da ga mlađi od 18 ne bi trebali gledati u kinima (a što je se televizijom i videom). Stvarni svijet pun je opasnosti, a u nekim okolnostima, mjestima i zajednicama potencirane su do horora.

Teško je zamisliti da su se stari rituali mogli zadržati do današnjeg vremena visoke tehnologije te pomagala kao što su računala i mobiteli, a internet je uvjet bez kojeg ne možemo funkcionirati, i to još u zemlji koja je po tehnologiji i društvenoj otvorenosti u svjetskom vrhu. Film počinje u Americi, a (horror) radnja odvija se u suvremenoj Švedskoj. Studentica psihologije Dani (Florence Pugh) doživi obiteljsku tragediju, a uvodna scena prije špice traje desetak minuta. Osjetljiva Dani nije u najboljim odnosima sa svojim dečkom Christianom (Jack Reynor), ali zbog te tragedije ne dolazi do raskida. Na nagovor zajedničkog prijatelja iz Švedske, odluče u manjem društvu prijatelja ljeto provesti kod njegove obitelji u izoliranom ruralnom području Švedske

Dolazak u zabačenu i tradicionalnu zajednicu ostavlja dojam kao da su se vratili u neko drugo vrijeme. Ali članovi zajednice srdačno ih primaju i uključuju u drevne običaje, a uključujući i obredno samožrtvovanje… Tu ćemo stati s opisom onog što se događa, jer ne želimo pokvariti iznenađenje, koje i gledatelje čekaju u tom idiličnom krajoliku. Ono što je ispočetka izgledalo kao pastirska idila pretvara se u vizualno snažno predočenu noćnu moru koja je u opreci s naizgled blagim ljudima i okruženjem u kojem se bave svakodnevnim aktivnostima.

Samožrtvovanje lokalaca koje izazove šok na početku njihova boravka spada u neke od najdrastičnijih scena koje su viđene na filmu, ali nisu kulminacija strave koja će se tek dogoditi. Ova scena dovoljna je za ‘Midsommarov’ predikat ‘18’, a ima još uznemirujućih scena koje se na zaboravljaju tako lako. Peteročlano društvo neće se najbolje snaći u ovom okruženju, a neki od gostiju ne žele se pomiriti s onim što su vidjeli, ali pitanje je mogu li što učiniti. Ritual koji potječe iz paganskih vremena, u kojem se traži da se neki članovi žrtvuju i dobrovoljno, treba i ‘sviježe krvi’, a pridošlice kao takve pogodne sui zbog toga, i perfidnom manipulacijom dovedeni su do završnog čina.

‘Festival straha’ ima neposredne sličnosti s filmom ‘Čovjek od pruća’ (The Wicker Man’ (1973.) u režiji Robina Hardyja, a prema scenariju Anthonyja Shaffera, odnosno romanu ‘Ritual’ (1967.) Davida Pinnera, ali film ostvaruje vlastitu atmosferu i izričaj. Snimljen je 2006. i istoimeni podcijenjeni remake u režiji Neila LaButea s Nicolasom Cageom u glavnoj ulozi. Neke elemente koje je preuzeo iz ‘The Wicker Mana’ Ari Aster uspješno je prebacio u svoj film, počevši od prikaza elemenata drevnog paganskog kulta koji se prakticira u suvremenim uvjetima, te manipulacije žrtvom koja nije svjesna strašnih posljedica koje ju očekuju.

Redatelj i scenarist Ari Aster efektno i postupno razvija atmosferu nelagode i straha, a upotrebom specijalnih efekata u nekim scenama postiže određeno unutarnje gibanje stvari: drveće, livade, ili predmeti pokreću se, rastu ili se izobličuju u odnosu na subjektivno stanje ili percepciju protagonista. Trava izrasta iz nogu, a tijelo se stapa s prirodom, i to se sve događa tijekom sunčanog, dugog ljetnog dana (Midsommar). Animiranjem objekata, valovitim dinamičkim perspektivama vizualno se predstavlja stanje izmijenjene svijesti. Pridošlice s povjerenjem današnjih svetskih putnika konzumiraju napitke s nepoznatim sastojicima koje im nude njihovi domaćini. Zajednička spavaonica dodatni je zalog povjerenja. A kada se neki od njihovih prijatelja ne pojave na zajedničkim obrocima, ni to nije dovoljno da pobudi sumnju. Njihovo stapanje s novim društvenim okolišem ide postupno i jednosmjerno. Oni koji sumnjaju brzo će biti odstranjeni i pripremljeni za završni čin.

Spomenimo da je prvoijenac Arija Astera ‘Naslijeđeno zlo’ (Hereditary; 2018.) prošle godine od strane kritičara proglašen najstrašnijim hororom (svih vremena)! S ‘Midsommar’ otišao je korak dalje s mogućnošću da dođe do korekcije mišljenja. Svakako jedan od najboljih ovogodišnjih horora, a za pozicioniranje ‘za sva vremena’ ima vredmena.

Robert Jukić, Oxford, 16.07.2019.

Informacije o filmu:

Midsommar
B-Reel Films, Square Peg, 2019.
Trajanje: 147 min.
Format: 2.00:1
Color: Color
Zvuk: Dolby Digital (Dolby 7.1)
Scenarij: Ari Aster
Glazba: The Haxan Cloak
Još glume: William Jackson Harper, Will Poulter, Ellora Torchia, Archie Madekwe, Henrik Norlén, Gunnel Fred, Isabelle Grill, Agnes Westerlund Rase, Julia Ragnarsson, Mats Blomgren, Lars Väringer, Anna Åström

Film je pogledan u Multipleksu Curzon u Oxfordu

Festival straha – Movir Site
Midsommar – IMDb