13/07/2019to21/07/2019

Održana medijska konferencija filma ‘Dnevnik’ Diane Budisavljević

Ekipa dugo očekivanog filma Dane Budisavljević, Dnevnik Diane Budisavljević, predstavila se pred brojnim okupljenima na konferenciji za medije uoči večerašnje projekcije u Areni.

Kako je istaknula Dana Budisavljević, iako ona i Diana imaju gotovo isto ime, nisu u srodstvu. Dianin dnevnik nađen je tek nakon njene smrti i tada se doznalo sve o onome što je radila. Naime, s nekolicinom prijatelja pokrenula je riskantnu akciju kojom iz logora Nezavisne države Hrvatske spašava više od 10 tisuća djece. Austrijsko porijeklo u jednom trenutku joj je išlo u prilog, no u povijesnim previranjima ono postaje teretom zbog kojeg je jedna od najvećih humanitarnih priča Drugog svjetskog rata do sad ostala neispričana.

Fotografiju ustupio PFF

Tu 70 godina prešućivanu priču odlučila je ispričati Dana Budisavljević koja je deset godina radila na filmu. „Tek 2004. godine je nađen Dianin dnevnik koji je otkrio što je ona radila, a za to nisu znali čak ni njeni bližnji“, rekla je Budisavljević koja je te povijesne događaje počela dublje istraživati 2010. godine, a na filmu je o događajima htjela progovoriti kroz spašenu djecu.

Povjesničar Silvestar Mileta istražujući za film intervjuirao je preko 100 ljudi, uglavnom spašenu djecu koju je našao na cijelom prostoru bivše Jugoslavije. „Mnogi od njih ni ne sjećaju se logora niti kako su bili spašeni iz njega s obzirom na to da su tada bili djeca i nisu ni shvaćali što se događa“, rekao je Mileta napomenuvši da je kontaktirao 25 arhivskih institucija u zemlji i izvan nje te da je koristio i detektivske, novinarske te mnoge druge metode istraživanja, sve u pokušaju da ispričaju priču.

Alma Prica ima glavnu ulogu na filmu. Nije mogla doći u Pulu, ali je u poruci koju je poslala izjavila kako misli na ekipu filma, publiku u Areni te odrasloj djeci, svjedocima čitave priče, na koncu je zahvalila Diani Budisavljević na onome što je za njih učinila.

Urša Raukar igra jednu od sporednih uloga te je naglasila da joj je bila čast raditi na filmu. „Ovaj je film izuzetno važan. Moramo se boriti protiv mržnje, isključivosti i imati snage biti ljudi, dati ruku slabijima“, između ostalog je rekla Raukar uputivši apel da Dnevnik Diane Budisavljević uđe u lektiru.

Vilim Matula igra njemačkog časnika. „Igrao sam već mnogo puta ovakve uloge, ali nikad nisam bio toliko siguran u to da ono što radim ima toliko smisla“, izjavio je Matula naglasivši da ovaj film i priča o Diani Budisavljević bude nadu da ima još ljudi na ovom svijetu koji nisu otkriveni, a čine divne stvari.

Glazbu su radili Alen i Nenad Sinkauz. Alen je bio na konferenciji za medije i rekao da mu je rad na filmu bio velik izazov, a imao je malo vremena za napraviti originalnu glazbu: „Nakon gledanja film mi se urezao u dušu i moram reći da je ovo nešto najvažnije što smo do sada radili, na nekoj ljudskoj razini“, napomenuo je. „Ovo je jedan tihi, fini film s dugim pauzama i glazba za njega jednostavno je izašla vani. Violončelo smo koristili za glavnu temu, a vrhunski ga je odsvirala Bika Blašković“, ispričao je Alen Sinkauz.

Direktor fotografije, Jasenko Rasol rekao je da su puno pričali o tome treba li film biti crno-bijeli: „S obzirom da se radi o hibridnoj formi dokumentarno – igrano – arhivskog filma, zaključili smo da je to dobar odabir“.

Scenograf Dušan Milavec kazao je kako su snimali u Zagrebu i okolici te na željezničkom kolodvoru u Novoj Gorici.

Slovenski koproducent, Vlado Bulajić davno je čuo ovu priču koja ga je odmah privukla te mu je jako drago da je dio projekta.

Mladi glumac Kristian Bonačić ima malu ulogu na filmu i snimao je samo jedan dan, no jako ga veseli pogledati film.

Na kraju je Dana Budisavljević izjavila kako je velika prilika prikazati film u Areni pred 6000 ljudi te dodala da film tek čeka lijepa distribucijska budućnost.


Održana medijska konferencija filma ‘Šavovi’

Film manjinske hrvatske koprodukcije, ‘Šavovi’ već je nagrađivan i jako dobro prihvaćen kod publike, a čeka ga i bogat festivalski put.

Kako je na konferenciji za medije ispričao redatelj Miroslav Terzić, priča je nadahnuta stvarnim događajima. „U Srbiji ima više od 500 slučajeva otmice beba u rodilištima o čemu sam saznao prije 18 godina. O sudbini majki koje su vjerovale da su im djeca živa iako im je rečeno da su u rodilištu nenadano umrla, čitao sam u novinama i zainteresiravši se za temu, počeo sam skupljati materijale, istraživati arhivu…“, ispričao je Terzić. Tako je došao do Drinke Radonjić prema čijoj se priči temelji film koji je djelom i fikcija.

Fotografiju ustupio PFF

2015. godine počeli su skupljati novac za film, a 2017. godine je film sniman. Terzić je od početka znao da će glavni lik igrati Snežana Bogdanović koja je napomenula kako ih je Drinka Radonjić sve inspirirala. „Igram Anu, vrlo emotivan lik i priču sam prvenstveno gledala kao majka, ne glumica“, kazala je Bogdanović. Lik je gradila iz Drinkinog ugla, ne svog osobnog, istaknuvši kako je upravo ta snažna žena zaslužna za njenu kreaciju. Ispričala je i kako je s njom provela mnogo vremena i potpuno ušla u njen svijet.

Njenog sina igra Pavle Čemerikić koji kaže da mu rad na filmu nije bio lagan te da bi bez Terzića i Snežane Bogdanović kao i ostatka filmske ekipe to bilo nemoguće odraditi.

Producent Uliks Fehmiu izjavio je kako je bilo uzbudljivo biti dio projekta te da su ga relativno lako uspjeli financirati i to u relativno kratkom vremenskom periodu. Riječ je o koprodukciji Srbije, Hrvatske, BiH i Slovenije, a s hrvatske strane u filmu igra Ksenija Marinković, dok je Gabi Novak otpjevala naslovnu pjesmu. „Ušli smo u film s punom odgovornošću“, naglasio je Fehmiu, dodavši kako su znali da su odradili dobar posao ali su ih ipak iznenadile tolike pozitivne reakcije.

Film je od strane Europa Cinemas proglašen najboljim filmom u Panorama sekciji na Berlinu, nakon Pule putuje na festivale u Motovun, Herceg Novi, Atenu pa za Njemačku, Tursku, Nizozemsku, Francusku i Kanadu, a već je prodan u Brazil, Argentinu, Kinu i Slovačku.


Održana medijska konferencija filma “Bog postoji, njeno ime je Petrunija”

Drama ‘Bog postoji, njeno ime je Petrunija’ već je postigao velik uspjeh, a večeras će ga imati priliku vidjeti i publika u Puli.

Labina Mitevska, producentica i glumica filma ispričala je na konferenciji za medije kako je film nastao: „Čitala sam u rubrici crne kronike o slučaju kada je za drvenim križem u rijeku skočila žena i uspjela ga ugrabiti prije svih muškaraca. Naime, u makedonskom gradu Štipu svakog siječnja lokalni svećenik u rijeku baca križ za kojim smiju skočiti samo muškarci, no te godine za njim u rijeku spontano skoči jedna žena, a vjeruje se da će onaj koji izroni križ te godine imati sreće i uspjeha. No, muškarci su bili bijesni što je to bila upravo žena i nastao je totalni kaos. Mene je zapanjila reakcija javnosti te sam o tome poželjela napraviti film“, ispričala je Mitevska koja u filmu igra novinarku.

„Djevojka završi na policiji, a u sve je involvirana i crkva“, kaže Mitevska.

Film je uvršten u konkurenciju filmskog festivala u Berlinu, što ih je posebno razveselilo.

Fotografiju ustupio PFF

Riječ je o koprodukciji Sjeverne Makedonije, Belgije, Slovenije, Hrvatske i Francuske, a kako je rekla Mitevska, koprodukcija im je osim financijskih sredstava bitna i zbog kreativne energije koju određena suradnja donese na film.

Mario Knezović igra na filmu, a ulogu je dobio putem castinga: „Tada nisam ni znao o čemu je film“, izjavio je dodavši kako mu je bilo inspirativno raditi s redateljicom Teonom Strugar Mitevskom jer je znala točno što hoće.

Zorica Nuševa toliko je dobra glumica da mi je bilo kao da radim s Messijem“, izjavio je Knezović. Naučio sam tekst, ali moj makedonski nije toliko dobar tako da sam igrao malo na makedonskom, malo na hrvatskom.

Očekuje se da će film biti makedonski konkurent za Oskara za strani film, na što je Mitevska rekla da bi bilo lijepo, ali da im je ipak najvažnije da film živi.


Održana medijska konferencija filma “Dopunska nastava”

Kriminalistička drama ‘Dopunska nastava’ novi je film Ivan-Gorana Viteza predstavljen danas na konferenciji za medije s mnogobrojnom glumačkom ekipom.

Riječ je o nacionalnoj i svjetskoj premijeri koja će svoje uprizorenje doživjeti večeras u Areni. Kako je izjavio Vitez, radi se o dugometražnom žanrovskom filmu čija je tema talačka kriza u školi: „Promatram što se oko nas događa, stoga sam u ovaj film unio mnogo realnosti. Dotičem se politike, obrazovanja, problema u društvu… Mislim da je najveći problem u društvu danas apatija“, rekao je.

Fotografiju ustupio PFF

Film ima mnogo likova, a 90 posto podjele Vitez je već imao u glavi dok ga je pisao. Istaknuo je da je odabrao fantastične glumce koji se, nažalost, ne koriste toliko često.

Milivoj Beader igra oca koji, nezadovoljan osobnom situacijom, izaziva niz sukoba u školi. „Proces rada na filmu bio je težak, iako je Hrvatska puna takvih likova“, rekao je Beader.

Željko Königsknecht je o ulozi na filmu rekao da je potpuno drugačija od onoga što inače radi u kazalištu i što je do sada radio na filmu. Ulogu je isprva skoro odbio, no Vitez ga je uvjerio u suprotno i prepustio mu se mirnog srca i duše. „S obzirom na našu surovu realnost, imao sam nadahnuće za rad na ulozi. Mogu reći da je ovaj film politički SF triler sociološke horor tematike“, našalio se.

Uloga majke u Dopunskoj nastavi pripala je Marini Kostelac. Ispričala je kako je Vitez došao u kazalište lutaka u kojem vodi dramsku skupinu i ponudio joj ulogu. Istaknula je kako joj je bilo ugodno raditi s njim.

Darko Janeš igra policijskog načelnika koji, kako je rekao, dobro nosi uniformu. „Sa svoje 62 godine prvi put sam na Festivalu i to kao umirovljenik pa se nadam nagradi za debitanta“, našalio se Janeš.

Đorđe Kukuljica igra profesora tjelesnog i za film kaže da ga je itekako potrebno pogledati. „Jedva čekam da publika vidi ovaj film“, naglasio je.

Lutvo Mekić, direktor fotografije, kazao je da su scene snimane u vrtiću, u školi, na ulici i da je snimanje trajalo 35 dana.

Frida Jakšić igra djevojčicu, kćer glavnoga lika i rad na filmu bio joj je jako zabavan. Do sad je radila samo u kazalištu, a film se od rada na kazalištu, po njenom mišljenju, najviše razlikuje po broju snimanja istih scena, dok u kazalištu do iduće izvedbe nema ponavljanja. „Lijepo smo se družili na snimanju, redatelj je bio jako dobar i strpljiv prema nama. Voljela bih opet raditi na filmu“, izjavila je mala glumica.

Njenog prijatelja iz školskih klupa igra Franko Pavičić koji je pravi akcijski junak. Rekao je da igra živahnog, zločestog, ali neustrašivog dječaka te da je takav i u pravom životu.

Njihovu učiteljicu igra Anita Matić Delić za koju je ova uloga bila nešto sasvim novo. „Ja sam im bila učiteljica i na setu i nakon snimanja, s obzirom na to da su se za sve što im treba obraćali upravo meni“, ispričala je Matić Delić istaknuvši kako sad uviđa koliko je težak posao učiteljice. Zaključila je kako je rad na filmu za nju bilo veliko životno iskustvo.

Marko Cindrić izjavio je da je na snimanju bila vrhunska atmosfera te da mu je bilo baš lijepo raditi s Vitezom: „Prepustio sam mu se i uživao raditi s njim jer on točno zna što želi“, zaključio je.

Petra Vukelić igra pedagoginju te je rekla da joj je iako je imala malu ulogu, bilo jako lijepo raditi na filmu.

Film u kina dolazi 21. studenog, a prema Vitezovim riječima, to bi trebalo biti baš u jeku predsjedničke kampanje, čemu se veseli. Film posvećuju dragom kolegi Ivi Gregureviću koji, nažalost, nije dočekao kraj njegovog snimanja.


Održana medijska konferencija filma ‘Teret’

Redatelj Ognjen Glavonić i producenti Stefan Ivančić i koproducentica Ankica Jurić Tilić predstavili su film ‘Teret’ s Leonom Lučevom u glavnoj ulozi.

Film je odbijan puno puta te ga zbog nedostatka financijskih sredstava punih sedam godina nisu uspjeli snimiti. Kako je ispričao redatelj, ideja za film je nastala još 2009. godine, a na njemu je počeo raditi 2011. Razlog odbijanjima vidi u temi: „Riječ je o suočavanju s mračnom prošlošću i zločinima devedesetih“, kazao je.

Fotografiju ustupio PFF

Naime, vozač kamiona prevozi tajanstveni teret tijekom NATO-ova bombardiranja Srbije 1999. godine, od Kosova do Beograda. Kad obavi posao shvaća da se mora vratiti kući i živjeti sa spoznajom što je učinio.

„Informacije o toj temi su mi bile nedostupne, no deset godina kasnije putem novina sam otkrio istinu“, ispričao je Glavonić i rekao da se njegova priča bazira na čovjeku koji ne zna što zapravo prevozi i o tome koliko se dugo može praviti da to ne zna.

Leon Lučev na filmu ima reduciran dijalog, a redatelj smatra da je bio idealan za ulogu: „Gledao sam ga u nekim filmovima u kojima na sličan način trpi radnju pa sam mu predložio ulogu i on je pristao“, rekao je.

Stefan Ivančić je ispričao da ih je čisti entuzijazam držao u radu na filmu za koji su u konačnici skupili sredstva sa svih strana: „Nakon što su nas odbili u Filmskom centru Srbije, aplicirali smo na razne druge natječaje i tako financirali film iz više različitih izvora“, dodao je. Zanimljivo je da su prvo dobili novac u Francuskoj pa su se u Hrvatskoj za financijska sredstva natjecali kao francuski film.

O filmu se pričalo i prije prikazivanja u srpskim kinima, a redatelj smatra da je tomu tako jer su se htjele zataškati neke stvari o kojima se u filmu progovara. Nakon prikazivanja se bura oko filma stišala.

Ankica Jurić Tilić je priznala da ju je filmu privukla upornost mladih filmaša iako je film godinama odbijan. O njegovoj kvaliteti govori činjenica da je prikazan u programu 15 dana autora u Cannesu, a imao je i fantastičan festivalski put.

„Film je rekao nešto važno i on će trajati“, naglasila je Jurić Tilić dodavši da je hrvatska kino produkcija u tijeku.


Konferencija za medije filma “Izbrisana”

Slovensko – hrvatsko – srpski film Izbrisana progovara o istinitim događajima od prije 25 godina kada je 25.000 ljudi u Sloveniji odlukom Ministarstva unutarnjih poslova izbrisano jer su bili druge nacionalnosti te su izgubili državljanstvo i prebivalište u Sloveniji.

Redatelj i scenarist filma, Miha Mazzini rekao je da je njegova priča fikcija iako je bilo takvih slučajeva u Sloveniji. Naime, priča prati ženu koja nakon poroda nailazi na birokratski problem – u sustavu nema njezinih osobnih podataka te se njeno dijete smatra siročetom.

„Moja priča prati emotivan odnos majke i kćeri koji smo, zahvaljujući glumi Judite Franković Brdar, vjerno dočarali“, izjavio je Mazzini. Dodao je da, iako je riječ o teškoj tematici, film ima i svijetlih trenutaka.

Fotografiju ustupio PFF

Judita Franković Brdar rekla je kako ranije nije znala za slučaj izbrisanih. „S obzirom na to da je to općenit pojam, ja sam se više fokusirala na borbu za dijete i emocije majke koju igram, nego na izbrisane. Slovenski sam uz pomoć učiteljice odlično svladala“, ispričala je. Film su snimali u svega 20 dana, a nje nema u samo dva kadra.

„Iako sam bila toliko umorna da sam u pauzama od snimanja znala zaspati, vrlo sam sretna što sam dobila priliku raditi na ovom filmu jer sam zahvaljujući tome iskustvu narasla i kao čovjek“, rekla je.

Koproducentica Ira Cecić rekla je da su novac za film dobili od HAVC-a te priznala da ju je iznenadilo koliko ljudi izvan Slovenije, pa čak i u susjednoj Hrvatskoj, nije znao za izbrisane.

Montažu je radio Tomislav Pavlic koji je pokušao doprinijeti atmosferi tjeskobe na filmu te je sve prilagodio glavnoj glumici s obzirom da ona dominira na filmu. „Trudio sam se stoga da njene scene traju duže i nadam se da smo zadržali ozračje neizvjesnosti“, ispričao je.

[izvor informacije Pula Film Festival]