Premisa “Brightburna” je jednostavna – što bi bilo da je Superman još kao klinac odlučio iskoristiti svoju moć kako bi pokorio Zemljane. Kako se ne radi o visokobudžetnom filmu (koštao je samo 6 milijuna dolara), velikom filmskom studiju, niti konkretno o Supermanu, nemojte očekivati superherojski spektakl ali ni karakternu studiju lika koji traži svoju svrhu u vrijeme puberteta.

Producent filma je James Gunn, inače redatelj “Čuvara galaksije” iz mega uspješnog Marvelovog svijeta superjunaka. Očigledno mu se više sviđa vizualno i dramaturški mračniji pristup žanru superjunaka, evidentan u Snyderovoj verziji Supermana “Čovjeku od čelika” iz konkurentnog DC svijeta.

Brightburn ; Fotografiju ustupio CF

Kao u priči o Supermanu, vanzemaljsku bebu koja padne s neba ravno u Kanzas usvoji par dobroćudnih roditelja. Sve je divno i krasno dok dotični klinac Brandon Breyer ne proslavi 12 rođendan i preko svemirskog broda skrivenim u štali ne dobije poruku da mora pokoriti svijet pa počinje nemilice ubijati bez ikakve empatije. Složi čak i svoj logo od inicijala BB, te plašt i krinku, koji su za promjenu napravljeni od postojećih materijala (krinka mu se veže uzicom od tenisica), a ne nekim predizajniranim super-kostimom.

Nažalost, prijelaz iz normalne osobe u ubojicu učinjen je na običan klik, kao da se radi o kakvom robotu koji je odjednom aktiviran. Tako je propuštena prilika da se razvije lik Brandona kroz njegovo djetinjstvo (kako su se on i njegovi roditelji nosili s moćima, zašto počinje mrziti čovječanstvo i sl.) i film je pretvoren u obični hororčić u kojem se strahovi postižu jeftinim filmskim trikovima (napeta glazba, iznenadni rezovi).

Štoviše horor aspekt je potpuno nepotreban i djeluje kao da je namjerno stavljen kako bi se razvikalo da je “Rated R” i privuklo ciljanu publiku. Ne radi se o špricanju digitalne krvi koja je tako omiljena danas, već o podužim krvavim prizorima poput otpadanja čeljusti iz glave ili vađenju stakla iz očne jabučice.

S dovoljno sitnih promjena u dizajnu i nazivu likova – taktikom kojom se koriste i fan-filmovi, očigledno su izbjegli multimilijunsku tužbu za tako evidentno “posuđivanje” zaštićenog autorskog materijala. Film djeluje poput fan-filma koji se poigrava konceptom “što bi bilo kad bi…” i kakvih ima napretek po YouTubeu zahvaljujući pristupačnoj tehnologiji i kreativnim filmskim entuzijastima. Oni su obično dugi 10-ak minuta, što je više nego dovoljno da kažu što žele reći, što je problem kod “Brightburna”. Bez odjavne špice traje jedva 80 minuta, a i s tim kratkim trajanjem djeluje rastegnuto.

Tek s dodatnim prizorima u odjavnoj špici film tek postaje zanimljiv – uvodi se niz novih supernegativaca koji su izgleda stigli s istom namjerom kao i klinac Brandon. Njima se jasno aludira na DC-jeve superheroje Aquamana i Wonder Woman u antiherojskoj varijanti. Za očekivati je njihovo eventualno udruživanje sa Brandonom (Supermanom) u negativnu verziju Lige pravde, ili mješavinu Odreda otpisanih i Bizzaro svijeta.

Na kraju shvatimo da je cijeli film zakuhan kao kraći uvod u film koji tek treba biti snimljen. Sprema se dakle još jedan novi, niskobudžetni filmski svijet po uzoru na “Cloverfield” i “Glass”. Kako su ti filmovi pokazali, s 10-20 milijuna dolara budžeta puno lakše je ostvariti pristojan profit bez većeg kockanja.

Brightburn – Movie Site
Brightburn – IMDb

Tihoni Brčić