Od kada smo prije nekoliko mjeseci sasvim slučajno ostvarili odličnu suradnju s New Theatre Oxford (New Theatre zaposlenicima Sveučilišta ponudilo je ulaznicu za Annie i napitak po povlaštenoj cijeni od 5 Funti – ponuda koju nismo odbili, a isplatila se višestruko) nismo pogledali lošu predstavu, odnosno mjuzikl. Prvo smo vidjeli kultnu Annie, zatim još kultniji Rocky Horror, pa remake prema filmu Calendar Girls i u konačnici novi novcati ‘Club Tropicana ‘(propustili smo jedino ‘Madagascar’ jer sam ja bila na službenom putovanju fotodokumentiranja armenijskih crkvi po Istočnoj Turskoj, a animirani film gledala sam najmanje 15 puta).

Vendi Jukić Buča pred panoom predstave ‘Club Tropicana’ – Foto BB

Iako sam dijete sam osamdesetih (neću reći koje sam točno godine rođena), volim ih otkako su prošle.. 🙂 Devedesete su proizvele previše neprobavljive kuruze da sam za inat slušala Beatlese i Rolling Stonese. Ipak, stari plam ljubavi prema osamdesetima rasplamsao se dvijetisućitih kroz house i techno remixeve te sam zaključila da su tijekom djetinjstva proizvele dovoljno iskri da poželim eksplodirati svaki put kada čujem sintesajzer.

Prije početka predstave nismo bili sigurni da li će mjuzikl sadržavati hitove osamdesetih ili vlastiti music score inspiriran ovim razdobljem. Već prve note implicirale su odličan izbor pjesama, koji zaista nije razočarao. Osamedesete su toliko široke da dva sata naravno nije bilo dovoljno za sve hitove koje bih poželjela čuti, ali oni koji bili pokazali su se sasvim zadovoljavajućim. Na početku i kraju posjetitelji su bili potaknuti na interakciju, ustanak iz stolica i ples, a teško se bilo suzdržati od pjevušenja, njihanja i udaranja ritma tijekom cijelog nastupa.

Sinopsis je jednostavan – neposredno pred samim činom vjenčanja mladi par odlučuje raskinuti zaruke i nastaviti živjeti razdvojenim putevima. Ovi putevi se ipak nekako spoje i svaki od njih sa svojim društvom završi u hotelu Club Tropicana (mislila sam da se, radi preslatke višebojne lame pinjate radi o Meksiku – iako vjerujem da su i lame i pinjate urbana legenda jer niti jedno od navedenog nismo vidjeli na našem putovanju Meksikom, ali stekli smo dojam da se ipak radi o Španjolskoj). Klub vodi nesuđeni par u kojem je Ona zaljubljena u Njega, gay voditelj i organizator zabavnih programa te comic relief čistačica Consuela (još jedan od razloga u prilog Meksiku), koja je svojim geganjima, pokazivanjima dva prsta i impresivnim glasovnim mogućnostima zaslužila najveći pljesak kao nagradu publike.

Uz zaista dobre covere popularnih pjesama (Girls Just Wanna Have Fun, Addicted to Love, She Drives me Crazy, Jump, Relax, Look of Love, Call me i dr.) predstava impresionira i koreografijom i kostimografijom! Od kokotica, preko tajica ispod traper minica, florescentnih boja i printeva, tropskih košulja, muških šorceva, Speedo kupaćih kostima, kratkih topova, YMCA stylinga pa sve do Pete Burns kostima, kostimografija zaslužuje svaku pohvalu – osamdesete demonstrirane u svim nijansama, teksturama i oblicima.

Novinari su bili ponuđeni selekcijom pića (kao i uvijek), među ostalim i sezonskim daiqirijem od jagoda!, a iskoristili smo i fotkanje ispred promotivnog panoa s prigodnim rekvizitima.

Vendi Jukić Buča, Oxford 14.05.2019.

Više o predstavi:

Club Tropicana, mjuzikl
New Theatre Oxford
Press night 13/5/2019
Scenarist: Michael Gyngell
Director: Samuel Holmes, Nick Winston
Koreografija: Nick Winston
Kostimografija Liz Coleman
Glume: Joe McElderry, Neil McDermott, Kate Robbins, Emily Tierney, Amelle Berrabah