Tko odluči iz životne rutine upustiti se u pustolovine satelitskih programa, ima jednake šanse za slobodni pad u rupe banalnosti ili manipulacije. Pri tome ne mislim samo na programe u kojima ‘držimo korak’ sa zvijezdama reality showa ili se kuhamo u kuhinjama bizarnih okusa i ukusa…Mislim na emisije u kojima nam pokazuju kako drugi kupuju i kako ih to veseli.

Kuće ispod duge – Foto AJ

Dostupne nemogućnosti

Na nekim od stotina satelitskih TV programa koji zadovoljavaju ljudsku potrebu za iluzijama i samozavaravanjima, prikazuju se serije o povoljnoj kupnji stanova, kuća i drugih nepokretnih stvari. Radi se o nekoliko varijanti emisija i transakcija. U nekim se kupuju stambeni objekti u američkim gradovima i ruralnim područjima (zašto kupiti kuću, kad možete kupiti farmu?), u nekim se to isto traži u obližnjim i drugim zemljama (međunarodna potraga), u nekima je potraga za jeftinim kućama u blizini plaža (beachfront bargain), u nekima se pokazuju i kupuju kuće na otocima, a u drugima se kupuju i prodaju cijeli otoci! Jedna serija posvećena je nekretninama i prednostima života na Hawajima (Hawaii life znači boravak na plaži, cjeloživotni užitak, raj na zemlji…, nešto poznato?).

U kupovinama sudjeluju različite kategorije obiteljskih i partnerskih zajednica (rijetko pojedinci) različitih kupovnih mogućnosti, od milijunskih investitora do kupaca minijaturnih objekata, uključujući vikendice i prikolice. Zastupljeni su ljudi različitih rasa, povezani u ‘miješanim brakovima’ i istospolni parovi, intelektualci i svakovrsni djelatnici, mlađi i stariji (više mlađih, radno aktivnih), radi se o punoj reprezentativnosti svih kategorija pučanstva i osobnosti, kao u nekom idealu komercijalne demokracije, uz kriterij koji svi moraju zadovoljiti, a to je financijska sposobnost, bez toga, nema nastupa u emisiji.

Zajedničko u tim raznovrsnim kupnjama je da su ‘povoljne’, to jest da ostvaruju osjećaj da je kupac ‘dobro prošao’, čak i kad se u nekim okolnostima ističe da je tržište ‘dinamično’, ‘zahtjevno’, to jest da nekretnine ‘drže cijenu’.

Stvarnost igre

Epizode su snimljene tako da ostavljaju dokumentaristički dojam, kao da netko kamerom samo prati što se stvarno događa kad netko (putem agencije!) traži što će kupiti, pa gledatelji vide ono što vide i interesenti, to jest ‘obilaze’ ponuđene objekte i slušaju komentare potencijalnih kupaca, sve dok na kraju ne donesu odluku. U tom ‘virtual realityju’ nema prodavača, sve se odvija preko posrednika, a oni se zalažu za interese kupca, ne samo tako što im nude izbor opcija, već sudjeluju u poboljšanju uvjeta kupnje. Ali to da se radi o režiranoj, igranoj seriji ne pokazuje samo struktura sudionika i marketinška frazeologija kojom izražavaju primjedbe i zadovoljstvo (‘This works for me’, ‘It’s all about creating memories…’, ‘You can’t beat this’, ‘I definitelly see myself in this house’, ‘Can’t get better than that’, ‘I live my dream every day. ..), već i to što se odluka o kupnji donosi na osnovu samo nekoliko prikazanih ponuda (u pravilu tri). U par navrata, da se stvari učine uvjerljivijim, potencijalni kupci odustanu od kupnje, ali to ostaju iznimke, gledatelji navijaju za odlučne kupce 🙂 .

Obrazac epizoda

Na početku emisije predstavljaju se kupci. Zanimanje, bračno stanje, razlozi za potragu za nekretninom… Slijedi opis njihovih želja u pogledu nekretnine. Tri ili više spavaćih soba, bar dvije kupaonice (ili ‘dvije i pol’, pola kupaonice je zahod ☺), garaža za par ili nepar vozila, dvorište bez obveza održavanja, otvoren plan i opremljena kuhinja, granitne radne ploče (svi žele granit, oni iz viših kupovnih razreda žele mramor, ima li dovoljno kamena za taj kuhinjski ukus?), po mogućnosti bazen, osobito ako je objekt na moru, to jest oceanu, a ako je tamo, onda odmah do vode, ‘oceanfront’, a ako ni to ne može, onda ‘milijun dolara vrijedan pogled’ …

Poslije odabira kuće ili stana, nakon par tjedana ili mjeseci, snimateljska ekipa vraća se do zadovoljnih kupaca. Svi su sigurni da su donijeli dobru odluku, svima se život promijenio nabolje i sad su sretniji i opušteniji i provode ‘quality time’ s obitelji i ‘žive svoj san svaki dan’. I mi ih ostavljamo na plaži dok se prže d jecom na suncu i na terasama gdje roštiljaju s prijateljima i na bazenima na kojima osim njih nema drugih kupača i na balkonima na kojima gledaju zalazak sunca…

Žudnja za nemogućim i istim

Ono što fascinira nije lakovjernost ljudi koji očekuju da mogu za malo dobiti sve što žele, već to što žele. Svi hoće privatnost i blizinu zabavnih centara, svi hoće prirodu i spremni su srušiti palme ako im blokiraju pogled, svi traže ‘hard wood’ parkete i spremni su betonirati prilaz do šumske garaže.

Jednake želje i onih koji imaju koliko hoće i onih koji se moraju protegnuti do sto tisuća; budžet je jedan od obveznih inputa koje na početku potrage povjeravaju agentu. Ovaj se pak trudi trudi popuniti što više ‘boxova’ sa željama kupaca i suzdržavati se zbog njihovih proturječnih i prevelikih očekivanja. Ali očekivanja TV gledateljstva se ‘broje’ pa i kupci glumci imaju šanse za povoljnu kupnju (u televizijskoj emisiji).

Kad kupci traže, kad inzistiraju (a inzistiraju i oni koji raspolažu s milijun dolara i oni koji su i avionsku kartu kupili na rate), kad zahtijevaju za ‘svoje novce’ da im kuća bude na plaži, ne razmišljaju o podizanju razine mora zbog klimatskih promjena niti o tsunamiju ako dođe potres. Kad sanjaju o tome da cijele dane provode na suncu, zaboravljaju na oštećenja ozonskog omotača i rizike ultravioletnog zračenja. Kad žele pogled na havajske planine, zaboravljaju da su to (tko kaže ugasli?) vulkani . Kad odluče nakog godišnjeg odmora cijele godine uživati u toplini Meksičkog zaljeva, zaboravljaju vijesti o prošlogodišnjim uraganima . A nitko to ne krije od njih. Već na susjednom satelitskom programu (ili domaćem, ako otkuplje seriju na račun pretplate ili zamornih reklamnih ‘predaha’ 🙂 ), vidi se što im se sve može dogoditi.

Samo da dohvate daljinski upravljač , vlasnici kuća iz snova vidjeli bi tropske oluje koje čupaju palme pred hotelima u kojima su mogli odsjesti i poplave u kojima su se mogli utopiti i erupcije vulkana koje su izbjegli i evakuacije u kojima nisu učestvovali i klizišta u kojima su se izgubili drugi namjernici … Ali zar se to ne može dogoditi bilo gdje u svijetu? Zar neće cijela zemaljska kugla jednom… I to prikazuju na televiziji. Problem je samo ako se sami približimo mjestima na kojima je rizik veći ili ga nismo svjesni. I sigurni smo da smo donijeli pravu odluku.

Otok razuma

Na vrhu turističkog tržišnog brijega, u spomenutoj seriji kupovanja cijelih otoka, ekscentrici koji žele odmor (ili život) provoditi u punoj privatnosti ili investitori koji koraljne grebene žele betonirati zvjezdicama elitnog turizma, ne obaziru se na to što otok viri iz oceana klimatskih promjena kao palačinka iz teflonske tave. Jedan val mogao bi ga preliti i ‘pomokriti’ sve privatne i poduzetničke planove preživljavanja!

Nerazumnost ljudskih želja mogla bi biti zabrinjavajuća, da nismo svjesni režije i scenarija i castinga, a na završnoj špici čitamo godine produkcije tih emisija. Sezona 2012., možda i ranije, a potom novije varijacije sudionika i scenarija, dakle, nakon hipotekarne krize i pada tržišta nekretnina koja je pokosila generacije vlasnika kuća i stanova, a vjerojatno i otoka. Televizijske potrage za povoljnim kućama žele uvjeriti gubitnike i ‘one koji će to tek postati’ kako su se stvari vratile ‘u normalu’ i kako je ponovo moguće biti sretan kupac. Ali i u ‘sretnim vremenima’ treba snimati ljude koji ‘žive svoj san’.

Potreba za posjedovanjem rimuje se s ‘postojanjem’, pa nema razloga ne nastaviti s tim kupovnim sapunicama dok se ne rsprsnu. Po tržišnim knjigama snimanja i emitiranja, samo kupac može biti sretan.

Ada Jukić
Zagreb, 20. 02.2019.