22 July (2018.)
Redatelj: Paul Greengrass

Koji motivi mogu navesti nekoga da podmetne razornu bombu i likvidira desetine mladih ljudi? Dogodilo se to 22. Srpnja 2011. godine u civiliziranoj i uređenoj Norveškoj kada je Anders Behring Breivik podmetnuo autobombu ispred zgrade norveške vlade uslijed čije eksplozije je poginulo osam ljudi, da bi dva sata kasnije u uniformi policajca naoružan otišao na otok Utøyu na kojem se nalazio ljetni kamp mladeži norveške Laburističke stranke i hladnokrvno, šetajući po otoku, jednog po jednog likvidirao šezdeset i devet djevojaka i mladića koji su pred njim panično bježali. Dolaskom specijalaca bacio je oružje i mirno im se predao. Suđenje će pratiti svjetska javnost, a masovni ubojica dobio je pažnju javnosti kako bi putem medija propagirao svoje ultrakonzervativne i rasističke ideje…

Film se ne bavi motivima masovnog ubojice, već ih samo naznačuje. Da li je Breivik djelovao sam ili je bio dio šire organizirane skupine, ni o tome autori filma ne žele kalkulirati. Prema ovom filmu ubojica je sam na svojem imanju nedaleko Osla proizveo bombu (na bazi umjetnog gnojiva) i sam odvezao kombi s bombom pored podzemnih garaža Norveškog parlamenta. Uniforma mu je priskrbila povjerenje nadležnih voditelja, što se pokazalo kobno čim su htjeli izvršiti rutinsku provjeru.

Film prati događanja s tri isprepletena aspekta. Pratimo Breivika od njegovog ubilačkog pohoda na otoku, uhićenja, ispitivanja pa do suđenja. Drugi aspekt predstavlja djelovanje premijera Norveške vlade, a treći trpnja jedne od preživjelih žrtava (Jonas Strand Gravli), od ranjavanja, liječenja do svjedočenja na sudu. Kako se takav strašan zločin mogao dogoditi u zemlji koja je postigla najviša civilizacijska dostignuća? Autori odgovore prepuštaju gledateljima iznoseći kroz film niz činjenica.

Breivik je iskoristio sve prednosti humanog postupka prema osumnjičenima i krivcima. Dobio je odvjetnika koji i nije bio sretan što ima takvog klijenta, ali je obavio svoju ulogu. To što je krivac za takav zločin osuđen na (samo) 21 godinu zatvora, upućuje na razmišljanje o kontroverzama pravnog sustava.

Paul Greengrass gotovo je dokumentarno i objektivno prikazao kronologiju događanja oko Utøye ne nudeći katarzu, koje i nema. Radi autentičnosti, u filmu glume norveški glumci. Redatelj, producent i scenarist Paul Greengrass poznat je po angažiranim (također i komercijalnim) beskompromisnim filmovima koji publiku ne ostavljaju ravnodušnom. To su, među ostalim, ratna drama ‘Resurrected’ (1989.), ‘Bloody Sunday’ (2002.) po istinitom događaju s krvavom završnicom u Sjevernoj Irskoj, dramatični let u Blizance ‘United 93’ (2006.), ratna iračka drama ‘Green Zone‘ (2010.), drama s otmičarima brodova ‘Captain Phillips’ (2013.) te akcijski niz ‘The Bourne Supremcy’ (2004.), ‘The Bourne Ultimatum’ (2007.) i ‘Jason Bourne’ (2016.).

Robert Jukić, Oxford, 17.10.2018.

Informacije o filmu:

22 July
Scott Rudin Productions, 2018.
Trajanje: 143 min.
Format: 1.85 : 1
Color: Color
Zvuk: Dolby Digital
Glume: Anders Danielsen Lie, Jonas Strand Gravli, Jon Øigarden, Maria Bock, Thorbjørn Harr, Seda Witt, Isak Bakli Aglen, Ola G. Furuseth, Marit Andreassen, Øystein Martinsen, Valborg Frøysnes, Harald Nordmann, Anders Kulsrud Storruste, Monica Borg Fure, Mathias Eckhoff

Film je pogledan u Multipleksu Curzon u Oxfordu

Anders Behring Breivik – Wikipedija

22 July – Move Site
22 July – IMDb