ZAŠTO BAŠ KISHON?

U petak, 12. listopada u Kazalištu KNAP premijerno je izvedena predstava Kod kuće je najgore prema istoimenoj zbirci priča Ephraima Kishona u režiji Borisa Kovačevića. Predstava slijedi prokušani model uspješnice Münchausen trojca Vilija Matule, Romana Šušković Stipanovića i redatelja Borisa Kovačevića koja ne silazi sa scene već gotovo dvadeset godina. A model se sastoji u bravuroznoj glumačkoj izvedbi pri čemu glumac ne samo da igra mnogobrojne ljudske likove, već i životinje, stvari i prirodne pojave.

Kod kuće je najgore ; Ustupio KNAP

Tako čine i Dunja Fajdić i Marko Hergešić u ovoj predstavi i to im odlično ide uz napomenu da mjestimično skreću u karikaturu. Pogotovo kada koriste strane jezike te hrvatska i bosanska narječja. Ipak, to im se može progledati kroz prste s obzirom na dinamično i neprekidno kretanje po sceni i majstorsko tumačenje različitih likova kojima osvajaju pažnju publike i izazivaju salve smijeha u gledalištu. Predstava će zasigurno biti hit i publika će je zacijelo rado gledati. Na koncu, to je i svrha kazališne predstave bez obzira na možebitne primjedbe kritičara.

Sa stajališta kritičara i nije toliki problem što predstave koje se služe ovakvim redateljsko-glumačkim konceptom nisu neka velika novost jer svoje gledatelje uvijek imaju. Nije čak problem niti to što nema sasvim dramaturški precizno definiran početak i kraj jer zapravo donosi kriške života odnosno epizodične je strukture. Možda nije problem ni u tome što čovjek ne može, a da se ne zapita koji je cilj i smisao ove predstave osim što treba zabaviti publiku zgodama i nezgodama ljudi koji im savršeno nalikuju.

Problem je u pristupu koji se može definirati kao prenošenje Kishona u domaći kontekst, kulturu i okolnosti kojima on ne pripada.  Naravno da se priče o mladim roditeljima koji ne mogu smiriti bebu, nepodnošljivoj kućnoj pomoćnici, lijenom stolaru i bombonijeri koja je prešla cijeli svijet mogu dogoditi i u Hrvatskoj. Ali zašto onda postavljati baš Kishona? Bilo je moguće uzeti bilo kojeg pisca koji je napisao slične priče. Poanta je u tome da se svaki izbor mora nekako opravdati i objasniti, a ja u ovom slučaju ne vidim ni opravdanje ni objašnjenje u posezanju upravo i baš za Kishonom. Kada bi postojalo takvo opravdanje, možda bi bilo lakše odgovoriti i na pitanje o smislu. A tu nekako ostajem bez odgovora.

Bilo kako bilo, možda ove primjedbe i jesu samo kritičarska zanovijetanja. U cjelini gledano, predstava je zanimljiva, glumački atraktivna i predviđam joj dugi vijek na sceni kazališne periferije.

Ozana Iveković

Informacije o predstavi:

Redatelj: Boris Kovačević
Trajanje: 75 min
Glume: Marko Hergešić, Dunja Fajdić
Scenograf: Boris Kovačević
Kostimograf: Vesna Mihetec
Inspicijent: Miriam Brajković
Majstori svjetla i tona: Ivan Sabljak, Željko Bandl Valeš, Darko Crnčević
Dizajn plakata i programske knjižice: Ivana Vulić
Fotografija: Vladimira Spindler
Premijera: 12.10.2018.
KNAP