Submergence (2017.)
Redatelj: Wim Wenders

Mlada znanstvenica priprema se za opasni zaron na dno oceana u jedinstvenoj podmornici, a njen ljubavnik odlazi u afričko ratno područje. Slučajno su se sreli u luksuznoj normandijskoj vili i proveli nekoliko tipičnih romantičnih dana. Idilično okruženje upozoravajući presijeca izokrenuti kvadar betonskog bunkera iz Drugog svjetskog rata, ostavljen da strši na plaži…

Da je glumica (Alicia Vikander, akcijska Tomb Raiderica u novom blockbusterskom izdanju) u koju se zaljubi privlačni tajni obavještajac (James McAvoy) manje privlačna, manje mlada, na primjer, (vidi Beningovu u biografskoj drami ‘Filmske zvijezde žive vječno’) ili manje pametna, to jest, da nije svjetska znanstvenica s licem teenagerice koja se sprema objaviti senzacionalno otkriće u prestižnom časopisu ‘Nature’ (Priroda), možda bi Wendersova ljubavna priča (jer zapravo se radi o ljubavnoj priči, iako je zaklanjaju univerzalne i globalne teme kao što su porijeklo svih vrsta i svjetske terorističke prijetnje), bila bi uvjerljivije ‘posebna’, to jest, ‘poetska’ iako je ima i u prozi, to jest ‘ljubav života’ koja ‘drži nekog na životu’ ili znači više od života (a traje do smrti junaka, ako umre dovoljno mlad).

Do dna ; Ustupio CineStar

Ovako se zgodna avantura dvoje mladih (ali nikako seksualno neiskusnih ljudi), na odmoru, na ladanju, u suvremenom pastoralnom okružju u kojem bi se zaljubio i pastir u svoju ovcu (sjeti se Woodyja Allena) 🙂 , pretvorila u sudbinsku vezu mitskih razmjera. Pored savršenih kadrova romantičnih večera i zagrljaja, Wenders nije uspio pokazati po čemu je ta sjajna veza presudna za to dvoje predanih poslu kojim s različitih strana pokušavaju proniknuti u bit stvari. Ona istražuje kako je u morskim dubinama nastao život, a on kako održati sigurnost života u svijetu razlika, sukoba i prijetnji.

Uz fascinantne slike ‘s dna’ mora u kojem na nezamislivoj dubini iz vulkanskih dimnjaka izvire život (već viđeno na National Geographicu) i drastične scene somalijskog zatočeništva (koje su, kao i drugi užasni prizori iz drugih opasnih krajeva svijeta, medijski prikazane i iskorištene), fascinantnu atmosferu u filmu osigurava lokacija uvodne ljubavne priče, to jest jedinstveni hotel na francuskoj atlantskoj obali (Normandija) izvan kupališne sezone (ipak vidimo jedno kupanje), u kojem se na savršen način povezuju prirodno, lijepo i povijesno s današnjom tehnologijom i ukusom. Ne radi se o raskoši inventara ili uslužnosti posluge, upravo suprotno, čini se kao da nikoga nema tko poslužuje, gosti se slobodno koriste resursima, a jedini ustupak standardnom romantičnom klišeu je vatra u kaminu hotelske sobe (koju netko nevidljiv treba paliti i žariti 🙂 ).

Netko bi se mogao zapitati zašto se u jednom osvrtu o filmu osvrćem na ‘ugostiteljsko pitanje’, kao da živimo od turizma! Od kad znam za sebe slušam kako treba produžiti sezonu i voljela bih kad bi neki od turističkih djelatnika koji obilaze sajmove po svijetu nudeći naše sunce, more i gostoprimstvo, pogledao ovaj film 🙂 .

‘Na dnu’ ljubavne idile, poslije rastanka protagonista, nižu se paralelni kadrovi s doživljajima jednog pa drugog. Te paralele postaju uspavljujuće ritmične, unatoč spektakularnim scenama koje sadrže. Mlada znanstvenica će nam prije glavnog podmorskog prizora priuštiti još koju efektnu ilustraciju iz svijeta prirode (izlet na Farske otoke), a izdržljivi junak proći će kroz (ne jednu, već dvije) krajnje napete scene u priobalnom somalijskom području.

Jednu od scena u podmornici (koju ne mogu opisati, ali znat ćete kad je vidite), trebalo je izbaciti. To je tipični primjer žanrovskog inventara koji ne treba cijenjenom redatelju (možda nije mogao odlučivati o tome). Ostaje nejasno zašto ta mlada žena uopće mora roniti u podmornici, to pristaje nekom pustolovu (može biti i žena), nekom vizionaru, na primjer, James Cameron je bio dolje, ali osobni silazak u ‘Oceanovih .. pet ‘ (koliko oceanskih slojeva spominje junakinja u jednoj sceni) ne može biti uvjet za objavu znanstvenog članka. Ono što znanstvenicima treba su podaci koje ne moraju osobno skupiti. U filmu nije naglašena druga, izvanznanstvena ili iracionalna želja za silaskom na ‘Dno života’.

Wenders pokušava spektakularnom prirodnom i političkom tematikom ishoditi pažnju ‘kino čovječanstva’. ‘Treba izazvati zanimanje ljudi za problem’, kaže aktivistički junak iz filma svojoj, u tom pogledu, suzdržanoj partnerici. Čini se da Wenders vjeruje da se nešto još može učiniti i čini što je u njegovoj moći kako bi problematiku prezentirao svijetu. Svojim filmom. Pitanje je samo koliko ljudi gleda filmove i čita (prirodu). A i oni koji vide što se događa u prirodi, od filma očekuju ‘happy end’ za čovječanstvo.

Ada Jukić
Zagreb, 25. 06. 2018.

Informacije o filmu:

Do dna
Backup Media, Green Hummingbird Entertainment, Lila 9th Productions, 2017.
Trajanje: 112 min.
Format: 1.85 : 1
Color.: Color
Zvuk: Dolby Digital
Glume: Alicia Vikander, James McAvoy, Alexander Siddig, Jannik Schümann, Reda Kateb, Celyn Jones, Mohamed Hakeemshady, Jess Liaudin, Godehard Giese, Andrea Guasch, Harvey Friedman, Alex Hafner, Thibaut Evrard, Matthew Gallagher, Julien Bouanich

Film je pogledan u CineStaru Branimir

Do dna – Movie Site
Submergence – IMDb

KINO: DO DNA, romantična drama [osvrt Ada Jukić], >http://film-mag.net/wp/?p=36277. Fotografije ustupio CineStar

Objavljuje F.I.L.M.Ponedjeljak, 25. lipnja 2018.