Spektakularna predstava završne večeri ovogodišnjeg Tjedna suvremenog plesa koja na kazališnoj pozornici ostvaruje dimenzije virtualne i augmentirane stvarnosti, a interakcijom izvođača i video mapiranja ostvaruje efekte ravne specijalnim efektima filmske fantastike.

Predstava koja i svojim nazivom (Pixel) asocira na fenomene suvremene tehnologije (i terminologije), koristi  računalnu tehnologiju kao sredstvo za postizanje iluzije, nadrealnosti i irealnosti, ostvarujući ipak relaciju s preokupacijama realnog vremena i prostora.

Projekcije svjetlosnih točaka, povezanih u geometrijske i organičke oblike, svojim skupljanjem, razmicanjem i vibriranjem uobličuju i izobličuju prostor u kojem se kreću izvođači u složenim koreografskim figurama. Interakcija plesača i snopova svjetlosnih piksela razvija se od početne fascinacije njihovom pojavom i otkrićem mogućnosti upravljanja (pokretom ruke odmiču se tisuće čestica kao da su živa bića  osjetljivih ticala), do formiranja samostalnih svjetlosnih struktura koje diktiraju kretanje izvođača i potiču ih na dosjetljivost, kako bi se održali ‘na nogama’.

Foto: Prizor iz ‘Pixel’-a, ustupio TSP

U cijelom postupku, a predstava traje više od sat vremena, ostvaruje se efekt gradacije, od početnog usporenog ritma u kojem plesači izlaze na pozornicu do divljih plesnih akrobacija i uznemirujućeg finala. Prvi ‘pikseli’ pojavljuju se kao mjehurići iz Aladinovih lampica (na minijaturnim robotima koji se kreću pozornicom kao tehnološki kukci), zatim se dižu i trepere kao zvjezdano nebo, pa se transformiraju u sastavnice atmosferskih pojava (prepoznajemo snijeg i kišu, jedan izvođač rukom briše zamišljenu zamagljenu plohu i pixeli inja padaju na pod; plesač s kišobranom probija se kroz kišu i vjetar), a onda se razvijaju u biološki prepoznatljive fenomene, rojeve insekata  ili ptica (pred očima su mi oblaci čvoraka prošloga ljeta nad Pulom). Točke se postupno vezuju linijama, oblikujući geometrijske strukture animiranih trokuta i kvadrata, pa se usložavaju u suverene mreže s vlastitim promjenjivim i nepredvidljivim reljefom. Svjetlosne ploče  definiraju dimenzije i položaj prostora, zaokreću ga, produbljuju i naginju, osjećamo vrtoglavicu kao da se rušimo u prostornom roller coasteru  od pozornice do gledališta.

‘Pixel’ pulsira sinergijom iluzionističkog potencijala visoke tehnologije i izražajnog instrumentarija novog cirkusa koji se, u svojoj umjetničkoj formi, osobito njeguje u Francuskoj (vidi  http://film-mag.net/wp/?p=29623 , http://film-mag.net/wp/?p=12912 ). To pokazuju ne samo akrobatske sposobnosti (napose nekoliko članova) ansambla, već i korištenje tipičnog rekvizita (Cyrov kotač).

Dvorana u ZKM-u bila je puna (iako je netom grad pogodila oluja koja je morala utjecati na promet), a atmosfera u dvorani bila je jedna od onih katarzičnih i euforičnih kazališnih izdanja u kojima publika u koncentriranoj tišini prati izvedbu do kraja, a onda se predaje neobuzdanom pljesku.

Ada Jukić, Zagreb, 13. lipnja 2018.

P.S. Pod dojmom čarolije koju u prostoru mogu ostvariti alkemičari video mapiranja, pitam se zašto se time ne zamijene spektakli vatrometa koji bukom i barutom ostavljaju ekološkog traga, kakav god donosili užitak (vidi http://film-mag.net/wp/?p=9951 ). Video maping se, u odnosu na vatromet, čini kao električno vozilo prema bučnom ‘fosilnom’ motoru. Čini se da se ljudi nisu spremni odreći ni onoga za što imaju valjan razlog  i jednako valjanu alternativu.

Detalji o predstavi: http://www.danceweekfestival.com/hr/35tsp/725-pixel

35. Tjedan suvremenog plesa http://www.danceweekfestival.com/hr/35tsp

PLES: 35. TSP 'PIXEL' [osvrt Ada Jukić], >http://film-mag.net/wp/?p=36122. Fotografije ustupio TSP

Objavljuje F.I.L.M.13. lipnja 2018