U subotu 9. lipnja 2018. Publiku u ZKM-u Silvia Gribaudi oduševila je kao koreografkinja i redateljica u obje i izvođačica jedne od predstava.

‘A Corpo Libero’

 Silvia Gribaudi u predstavi A Corpo Libero; Ustupio TSP

A Corpo Libero (Il Corpo Libero, kako bi rekli/napisali Talijani 🙂 predstava je o oslobađanju opuštenog tijela poticajima, osjećajima, pokretu, životu… Predstava poništava imperative komercijalizirane estetike, konvencija i kriterija tjelesnih razmjera. Sve ono od čega žene u ‘zrelim godinama’ strepe (i muškarci, samo to rijetki priznaju 🙂 ), mlohava koža, izgubljen struk i ispupčen trbuh, u prirodnom okruženju i umjetničkoj koreografiji može postati sredstvom novog doživljaja i ‘izražaja’ sebe.

U početku sputana odjećom i nedostatkom rekvizita, sama i obla na pozornici, Silvia pokušava prikriti svoje tijelo, pokriti noge, istegnuti vrat, isturiti prsa, slijediti one neprimjenjive i nepotrebne naputke o tome kako treba izgledati (kao milijuni ljudi u postupcima pomlađivanja, ‘poljepšavanja’ i poništavanja vlastitih osobina), ali postupno ti se pokreti razvijaju u prirodne i funkcionalne (hladi noge rubom haljine), pa se ritmiziraju u trku, do frenetičnog trka kao kod ubrzane filmske animacije. U inspiraciji glazbe, melodioznosti opere i dinamici baroknih varijacija, tijelo oslobođeno predrasuda i odijela prepušta se pokretu, zaobljen trbuh i opušteni mišići vibriraju u euforičnom arhetipskom ritmu, poneseni vlastitim kriterijima lijepog.

Sjećam se da sam se tako osjećala na Outlook glazbenom  festivalu, dok sam na plaži plesala sa skupinom mladih od kojih su svi bili dvostruko mlađi od mene. Stvar nije bila u tome da to nije bilo važno, već uopće ‘nije bilo’ u pitanju. Mogućnost  užitka u onome što jesmo, bez obzira na to što nismo ono što bismo ‘trebali biti’, mogućnost stava i stila da savlada predrasude, ne iscrpljuje se u njihovom savladavanju, već u korištenju njihovih potencijala u obrnutom smjeru. Ono zbog čega se neki skrivaju i povlače u sebe, u suvremenoj plesnoj emancipaciji može dovesti do oportunitetnog užitka 🙂 !

‘R.OSA’

ROSA-photo—Francesco-Russo ; Ustupio TSP

Predstavu ‘R.OSA’, u koreografiji i režiji Silvije Gribaudi, realizira druga izvođačica. Claudia Marsicano dala je i umjetnički doprinos predstavi koja također, još u eksplicitnijoj formi, afirmira potrebu sudjelovanja u plesu i izražajne mogućnosti tijela. Claudia na prvi pogled ne čini se kao osoba sklona plesu, nije vitka, ali je gipka, puna energije i sinergije plesnih i jezičnih figura. Ona izvodi plesne vježbe, ali prva je glazbena točka, nadarena izvedba ‘Jolene’ Dolly Parton. Nastavlja numeriranim plesnim točkama, u usponu složenosti i težine, a u jednom navratu uključuje i publiku u ples (koliko to mogu u gledalištu). Moram priznati da se i meni taj segment predstave činio najatraktivnijim (šteta što nismo mogli snimiti scenu sa silhuetama uzdignutih ruku plesača u odnosu na svjetla pozornice), ali drago mi je da taj ‘populistički’ bonus nije iskorišten kao završni čin predstave, već se nastavio razvoj sadržaja, uključivo i kontemplaciju o vježbama koje moramo činiti svakodnevno, pa i pred ogledalom.

Koreografska rješenja i potencijali izvođača čine neponovljive korake suvremenog plesa. Svaki dan Tjedna suvremenog plesa je (kao što bi trebao biti i svaki dan u godini 🙂 ), jedinstven. Sa zanimanjem očekujem ‘Pixel’ završne večeri.

Ada Jukić, Zagreb, 10. lipnja 2018.

Detalji o predstavi A Corpo Libero: Koreografija i izvedba: Silvia Gribaudi, Glazbeni aranžman: Mauro Fiorin, Svjetla: David Casagrande Napolin, Leonardo Benetollo i Silvia Gribaudi

Detalji o predstavi R.OSA: Koreografija i režija: Silvia Gribaudi, Izvedba: Claudia Marsicano, Dizajn svjetla: Leonardo Benetollo, Kostimi: Erica Sessa, Produkcija: Silvia Gribaudi Performing Arts i La Corte Ospitale-Rubiera-Italia

[Više o festivalu: Tjedan suvremenog plesa]

 

PLES: 35. TSP SILVIA GRIBAUDI: 'A CORPO LIBERO' i 'R.OSA' [osvrt Ada Jukić], >http://film-mag.net/wp/?p=36093. Fotografije ustupio TSP

Objavljuje F.I.L.M.10. lipnja 2018