Suvremeni ples jedan je od umjetničkih pokreta na putu k oslobađanju od ograničenja i konvencija, čak i konvencija vezanih za sâm ples. Konvencija po kojoj mogu plesati  samo profesionalni plesači ili samo oni ‘rođeni za ples’ prevladana je vizijom i praksom suvremenog plesa, a stav da je ples kao način izražavanja otvoren svakom, uključujući i skupine koje se ističu kao drugačije, s posebnim potrebama ili posebnim sposobnostima, argumentira se predstavama u kojima sudjeluju te skupine i pojedinci. Biti sudionikom tih predstava uključivanja i povezivanja predstavlja užitak, koji sam, uz druge, doživjela u dvije večeri ovogodišnjeg Tjedna suvremenog plesa.

Candoco Dance Company: ‘Face In’ i ‘Let’s Talk About Dis’

Grupa Candoco iz Velike Britanije izvela je 8. lipnja 2018. na pozornici ZKM-u u Zagrebu dvije predstave:  ‘Face In’ i ‘Let’s Talk About Dis’ (ovo ‘Dis’ nije greška, već igra riječima i ima značenje u predstavi i osvrtu).

‘Face In’

5 Candoco Dance Company – Face In_by Jasmeen Godder – Photography by Hugo Glendinning 2017 ; Ustupio TSP

U predstavi ‘Face In’ ansambl sedam izvođača, od kojih su četiri s invaliditetom, sa  štakama i u invalidskim kolicima, na pozornici trodimenzionalnog bijelog (i podloga je bijela), u ritmu pojedinačnih nastupa i snažnih skupnih kompozicija izvode koreografiju Yasmeen Godder. Tijela nesputana u kretanju i okretanju, tijela jedinstvena u svom izražajnom dizajnu, oslobođena predrasuda o simetriji, autohtone kao skulpture opremljene artističkim napravama za osvajanje prostora a ne pomoć u kretanju, ostvaruju odnose istraživanja, samootkrivanja, sudara i komplementarnih cjelina.

‘Let’s Talk About Dis’

CANDOCO LTAD 0298 LOWRES ; Ustupio TSP

U predstavi ‘Let’s Talk About Dis’ koreografa Hetaina Patela, uz plesnu dimenziju, naglasak je na verbalnoj  komponenti. Članovi skupine predstavljaju sebe i svoju skupinu kao inkluzivnu plesnu grupu različitih pojedinaca. Svjesni da publika percipira te razlike,spremni su razgovarati (talk about) o tome. U jednom od najduhovitijih segmenata predstave jedna od plesačica (Laura) u triu koji se okuplja pred mikrofonom želi eksplicirati predmet razgovora (this) kao ‘dis’ (disabled), a drugi izvođač nastoji ‘prevesti’ pažnju publike na manje uočljive razlike (u visini, na primjer) i periferne teme. Duhovitost se ostvaruje u prijevodu, odnosno krivom prijevodu onoga što Laura govori  (na francuskom), a njezin kolega interpretira (ne prevodi) na engleski (tu se konačno kapitaliziralo moje znanje francuskog 🙂 jer sam razabrala što Laura želi reći, ali je izgubljeno u prijevodu (asocijacija na istoimeni film, Lost in Translation, Sofije Coppola). Izbjegavanje osjetljive teme najčešća je reakcija u nelagodi koju izaziva neznanje i nepoznavanje, a otvoreni razgovor jedina je prava platforma za komunikaciju.

Ada Jukić, U Zagrebu, 10. lipnja 2018.

[Više o festivalu: Tjedan suvremenog plesa]

PLES: 35. TSP CANDOCO: 'FACE IN' & 'LET'S TALK ABOUT DIS' [osvrt Ada Jukić], >http://film-mag.net/wp/?p=36087. fotografije ustupio TSP

Objavljuje F.I.L.M.10. lipnja 2018