Cvjetni trg
Cvjetni trg (Flower Square) (2012.)
Ozana film & Hrvatska radiotelevizija, 2012.
Trajanje: 102 min.
Color: Color
Format: 1,85.1
Zvuk: Dolby Digital
Redatelj: Krsto Papić
Glume: Dražen Kuhn, Dragan Despot, Mladen Vulić, Anja Šovagović Despot, Matija Prskalo, Marija Škaričić, Ingeborg Appelt, Mirjana Majurec, Natalija Đorđević, Slaven Knezović, Goran Grgić, Ivica Zadro, Vedran Živolić, Janko Rakoš, Igor Mešin, Nikša Kušelj, Damir Lončar, Renne Gjoni, Ljubomir Jurković, Branko Meničanin, Mate Matišić, Tara Papić, Hedviga Pražić Kalista, Elena Galić, Ela Papić, Toma Matišić
Zagrebački Cvjetni trg, koji je postao simbolom zakonski upitne privatne gradnje koju djelomično financiraju građani Metropole, ima malo veze s naslovom najnovijeg filma Krste Papića. Cvjetni trg spominje se u kontekstu jednog starijeg događaja na njemu, a to je ubojstvo s kojim je povezan glavni mafijaški lik u filmu. Drugi film prikazan u Areni (treći u nacionalnoj konkurenciji PFF-a 2012.) već je na novinarskoj projekciji u Kinu Valli doživio neuspjeh, naime, nije bio ni prikazan jer je redatelj primijetio neke greške u kopiji filma (dvije replike!, bar je tako tvrdio predstavnik producenta dok se izvinjavao prisutnim predstavnicima ‘sedme sile’). Ali ono što smo navečer (u vjetrovitoj Areni) vidjeli, imalo je više nego par krivih dijaloga ili tehničkih grešaka u digitalnoj projekciji. I pored hrabrosti da se upusti u žestoku društvenu kritiku koja se odnosi na temelje društva, kao što su politika, policija i Crkva, stari ‘filmski vuk’, napravio je jedva gledljiv, plošan, klišeiziran film s poništenom napetošću i čak lošom glumom.
- Prizor iz filma ‘Cvjetni trg’
Neki se još sjećaju tragičnog događaja kada je u mafijaškom obračunu u unakrsnoj vatri na zagrebačkom Cvjetnom trgu poginuo jedan videotekar. Nakon kratkog vremena umrla je i njegova supruga, tako da je dvoje djece ostalo bez roditelja. Krsto Papić snimio je dokumentarac o tom događaju (tako se navodi u press materijalima), a sada (kada su tragični događaj izravnog obračuna suprotstavljenih poslovnih interesa potisnuli poslovni javno privatni investicijski skandali), i dugometražni igrani film baziran na tom dokumentarcu i priči Mate Matišića, koji je ujedno i scenarist filma. Intrigantna tema u kojoj se prožima hrvatska stvarnost opterećena političkom i poduzetničkom korupcijom poništena je slabom režijom, neuvjerljivom radnjom, lošim dijalozima, pretjeranom teatarskom ili nikakvom glumom naturščika, ukratko papirnatim pristupom. O čemu se radi kada se u filmu najmanje radi o Cvjetnom trgu?
U početnoj sceni na videovrpci gledamo Dražena Kuhna (u ulozi glumca) kako govori da je ovo snimka namijenjena javnosti nakon njegove smrti. I tako (ne baš originalno) započinje priča o tome kako je nepoznati glumac, koji radi maskiran u kazalištu lutaka, pa je manje prisutan kao ‘celebrity’ u javnosti i žutom tisku) pod policijskim pritiskom prihvatio ulogu svećenika koji treba ispovjediti smrtno bolesnog mafijaša (Mladen Vulić), odgovornog za tajanstvene nestanke svojih partnera i suparnika. Međutim, čitav plan će se pokazati loš, jer će se prevara brzo razotkriti, a glumac i njegova obitelj naći će se na udaru mafijaša…
Bolesni mafijaš (kojemu je postavljena pogrešna dijagnoza), prikazan je kao najbolji predstavnik svekolikog hrvatskog zla. On je autentičan, otvoren, izravan i samo smiješan, pa oni koji glume da su bolji od sebe i zalažu se za visoke principe, ili su totalno neučinkoviti, ispadaju gori od njega. Prikazano je poslovanje umreženo s politikom, policijom, estradom, biznisom. Sve su to ‘ozbiljni’ izazovi, ali balansiranje između krimidrame i komedije nije uspješno provedeno, a tema nije tretirana ni dovoljnom smiješno ni ozbiljno. Pretjerano duge (kao kazališne) scene umrtvljuju film, uz neuvjerljive dijaloge i nelogične poteze glavnog lika (primjerice, kada telefonira svojoj ženi s mafijaševog mobitela prilikom ispovijesti) i drugih likova, u okviru radnje koja ‘pati’ od nedosljednih i nategnutih situacija. Sve to čini Papićev film slabijim od debitantskih pulskih primjeraka. Najjadniji od svih likova u filmu je lik policijskog inspektora (Dragan Despot) koji ne gubi mirno samopouzdanje, iako i na privatnom i poslovnom području doživljava kontinuirani fijasko (a uz to je u bliskom srodstvu s glavnim negativcem filma). Slab, spor i staromodan film koji i naslovom navodi na kriva očekivanja.
Robert Jukić, 23 07 2012
