Chabrol, Haneke, Vorkapić, ‘Sonja i bik’
Već se nekoliko godina u okviru Pulskog filmskog festivala neizvjesni (koliko se filmova godišnje snimi) i neselektirani (prikaže se sve što se snimi) nacionalni filmski program, dopunjuje kvalitetnim međunarodnim programom. Projekcije u kinu Valli i na Kaštelu, kojima se kao filmskom predigrom produžuje (odnosno anticipira) festivalska sezona, pokazuju se kao zanimljiviji sadržaj od ‘glavnog događanja’. Mogu li visoka strana postignuća ‘nauditi’ domaćoj produkciji ili gledatelji ‘zadovoljeni’ uvoznim proizvodima postaju blagonakloni prema domaćoj filmskoj ponudi?
Što se mene tiče, da je poslije retrospektive Claudea Chabrola (pet naslova u rasponu od 1958. do 2003. godine, i to ne kronološkim redom) i poslije svježe (u Cannesu) nagrađene ‘Ljubavi’ (Amour) Michaela Hanekea, rečeno da nema drugih filmova na programu 59. PFF-a, ne bih bila razočarana dolaskom u Pulu. Namjerno ne spominjem u ovoj izuzetnoj selekciji stranih filmova novi film Istvana Szaboa ‘The Door’, koji je najslabiji Szaboov film koji sam vidjela (a i čula na komercijalnom engleskom).
Prizor iz filma ‘Ljubav’
Smijem li (a smijem, poslije Chabrola i Hanekea) priznati da sam se plašila’ Sonjinog bika’. Kakvih je tu moglo biti uboda i promašaja! Ali, ugodno sam se iznenadila, iako se ne radi o savršenom filmu.
Zgodno, komično, nepretenciozno djelo (dobro, malo pretenciozan prikaz aktivista koji jedu zdravu hranu i puše travu, a ne zna se od čega žive u dobrostojećem stanju). Radi se o privlačnoj aktivistici za životinjska prava koja se, kao i drugi koji pokušavaju zaštiti određenu kategoriju ugroženih (a ne mogu sve), izlaže apsurdu i kontradikciji predatorske ljudske prirode. Ova je zgodna i hrabra i, nakon razočarenja u ljubavi s bezveznjakom s kojim je uopće čudno da se ikad vezala, zaslužuje autohtonog junaka sa sela koji će joj pokazati što je prava ljudska priroda i ljubav. Ali ono što taj kršni Ante učini kad se nađe pred predmetom svojih želja, može zamisliti samo ženska emancipirana mašta. Umjesto da se (kao bik) zaleti i osvoji izravni mužjački trofej, on okoliša kao neki europski erotski sladokusac, pa svojoj partnerici … ne smijemo otkriti što. A ima još scena u kojima pokoleba svoj patrijarhalni image, uključivo spremnost da opere suđe.
Ali dijalozi, neki likovi i scene, osobito one iz ‘ganga’ područja, duhoviti ruralni korijeni gradskih i političkih struktura, dinamično odvijanje radnje, uvjerljivost tipova i likova, bez pretjerivanja i ekscesne vulgarnosti, to čini film simpatičnim.
Čini se kao da je redateljica i scenaristica, izborom parodičnih i anegdotskih ishoda i završnice filma, ograničila njegove ambicije na ‘neobveznu zabavu’. Jer film marginalno dotiče ozbiljne probleme, primjerice društvene i osobne primitivnosti, ali i snobizma, licemjerstva, pa je mogao iz toga više kapitalizirati. Ali i ovako je, uz digresije u manje uvjerljive rukavce, glavni tijek filma plovan i ‘plodan’. Očekujemo nastavak pulskog natjecanja.
Ada Jukić, 21. srpnja 2012.