KNJIŽEVNA NAGRADA GORAN BUJIĆ – KNJIŽEVNICI – NOVINARI 2017 [piše Nikola Šimić Tonin]

KNJIŽEVNA NAGRADA GORAN BUJIĆ – KNJIŽEVNICI NOVINARI ZADAR 2017.
NAGRADA DONAT ZA KNJIŽEVNI DOPRINOS i NAGRADA ZA ŽIVOTNO DJELO HKD i HKD Og. ZADAR 2017.

Dobitnici nagrada

Hrvatsko književno društvo, Zadarski ogranak, pokrenulo je projekt dodjele nagrade koja nosi ime Gorana Bujića, novinara, pisca, urednika, koji nas je prerano napustio nakon teške bolesti. Pokrenuo je i nagrade Donat za književni doprinos te Nagrade za životno djelo.

Više o ovom događaju rekao nam je Nikola Šimić Tonin, predsjednik Hrvatskog književnog društva Ogranak Zadar, koji je uz dnevni list “Zadarski list”, organizator dodjele nagrada.

Goran Bujić ; Ustupio NŠT

Goran Bujić ; Ustupio NŠT

“Potaknut izvornom idejom profesorice i književnice, Žakline Kutija, zajedno s njom dakako i uz nesebičnu pomoć i podršku Zadarskoga lista, Hrvatskoga književnoga društva, Hrvatskoga književnoga društva Ogranak Zadar kojem sam na čelu, odlučili smo pokrenuti književnu nagradu u sjećanje na Gorana Bujića: Goran Bujić – Književna nagrada – Književnici novina”, i nagrade „Donat“ za književni doprinos uvidjevši potrebu za istom, te „Nagrade za životno djelo“ ispravljajući i nanesenu nepravdu prema nekim od autora koji su nepravedno zaobilaženi a svojim su radom ostavili neizbrisiv i značajan trag u kulturi, kulturnome životu RH i izvan njenih granica. – kaže Šimić Tonin te dodaje: “Nagrade će se dodjeljivati godišnje, 28. studenog na Goranov rođendan, a o nagradama će odlučivati žiri koji će se sastavljati za svaku tekuću godinu.”

Za ovu godinu žiri su činili: Žaklina Kutija, Nikola Šimić Tonin, Erni Gigante Dešković, Valerio Orlić. Nagrada se sastoji od diplome i umjetničke slike/fotografije, eminentnih zadarskih umjetnika.

Prilikom dodjele nagrade upriličit će se književna večer na kojoj će biti riječi o stvaralaštvu Gorana Bujića te nagrađenih autora, uz bogat kulturno-umjetnički program

O Goranu Bujiću
28. studenoga 1955. u Zadru rođen je Goran Bujić, pjesnik, kritičar, esejist i novinar. Osnovnu i srednju školu pohađao je u Zadru, a studij komparativne književnosti i filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te je na istom Sveučilištu magistrirao iz područja filoloških znanosti.
Kao srednjoškolac radio je u Zadarkomercu te kao student u izdavačkoj kući Naprijed u Zagrebu. Još kao apsolvent počeo je objavljivati članke, dobivši kolumnu TV fokus u Večernjem listu 1979. godine. Književnu kritiku objavljuje u svim relevantnijim časopisima i novinama (Republika, Delo, Pitanja, Forum, Dometi, Dubrovnik, Quorum, Revija, Književna reč, Polja, Dubrovnik, Zadarska revija, Zadarski tjednik, itd., više od 360 recenzija).
Uvršten je 1981. u Panoramu mlade hrvatske kritike. Priče objavljuje u više časopisa za književnost: Republika, Pitanja, Dubrovnik, Istra, Revija.
Od prvih ratnih dana surađuje u Zadarskome listu, od pokretanja ove novine, gdje do posljednjeg trenutka biva urednikom kulture i priloga Donat.
Od objavljenih knjiga značajno mu je djelo magistarski rad Život i djelo Josipa Juga Šuljića, a posebnu pozornost na svoj rad privukao je romanom Zlatni šut (Zagreb, 1983.). Izbor iz poezije objavljen mu je u časopisima Dometi (1980.), Zadarska revija (1982.), Rival (1995.), Sokolar (1998.) itd. Svojim prikazima i osvrtima uvršten je u panoramu Mlada hrvatska kritika, a također je uvršten u Guju u njedrima – panoramu novije hrvatske fantastične proze (Rijeka, 1980.) te u desetak drugih knjiga raznih autora.
Goran Bujić preminuo je 5. srpnja 2011. godine.

Književna nagrada – Goran Bujić – Književnici novinari

Draženu Stjepandiću
Dražen Stjepandić rođen je u Brčkom 1965., a od 1978. živi u Zagrebu gdje je završio osnovnu i srednju školu, te započeo studije.Pisao je za više od trideset različitih tiskovina (ST, Panorama, Globus, Nacional, Večernji i Jutarnji list, Arena…) u više njih obavljao je i uredničke poslove (Polet, Imperijal, Zora, Pikado, Harahvati i portal Tjedno).
Radio na radiju (Omladinski radio) i televiziji (HTV-emisija “Dobar dan” urednik Goran Milić, TV Mreža-“GlamourCaffe-urednik Siniša Svilan, na OTV-u je vodio autorsku emisiju ”Kladionica je moja radionica”.
Objavio četiri knjige: kriminalističke romane “Fine mrtve manekenke”(Polet izdanja, Zagreb, 2006.) i „Skrivači hrvatskog urana“ (Polet izdanja, Zagreb, 2008.), zbirku pjesama “Legenda u noćnoj vodi” (Meditor, Zagreb, 1996.) i biografiju Ive Pukanića „Puki nacionale“ (V.B.Z., Zagreb, 2010.). Priča “Come on Jura” objavljena u zbirci priča “Živi zid” (V.B.Z., Zagreb, 2009.).
Dugo godina bavio se glazbom, izdao dva samostalna albuma, LP i kasetu “EinekleineRockMusik” ( Slušaj najglasnije 1991.) i kasetu “Suck me”( Slušaj najglasnije 1994.).
U dva navrata 1991. i 1993. nastupao na “Zagrebfestu”. Skladbe su mu objavljene na nekoliko kompilacija.Samostalno ili u suradnji s nekolicinom poznatih izvršnih producenata organizirao brojne estradne priredbe. Pet puta u Hrvatsku dovodio Cioccolinu, organizirao “Noć smijeha” u prepunoj Tvornici…
Sudionik Domovinskog rata od 1991. Nositelj medalja Spomenica Domovinskog rata i Oluja ’95.
Otac troje djece. Ima unuku Veroniku.

Književna nagrada Goran Bujić – Književnici Novinari – Kategorija mladi

Branimiru Čakiću
U Zadru je 14. listopada 1974. rođen Branimir Čakić, književnik. U rodnom gradu završio je osnovnu i Srednju pomorsku školu, a potom Visoku učiteljsku školu Sveučilišta u Zadru. Nakon završene pomorske škole nije se posvetio tom zvanju već književnosti, pisanju znanstveno-fantastičnih romana u kojima izmaštava abecedu, brojeni sustav i glazbeni osmišljaj. Talentirani je pisac, a uz to je dobar slikar i glazbenik. Objavio je do sada dva romana o zamišljenoj zemlji Ahviji: ‘Vanian’ (Mozaik knjiga, Zagreb, 2002.), te ‘Arbov prolaz’ (Kašmir promet, Zagreb, 2004.). Za njegovo djelo, zamišljeno u sedam knjiga, postoji veliko zanimanje, pa čak i američkih filmskih kuća za snimanje znanstveno-fantastičnih filmova.
S Nikolom Šimićem Toninim objavio veći broj filmskih kritika po raznim časopisima i portalima za film i kulturu. Bilježi ga izuzetan film: ‘Mali div’, nije to samo njegov uradak, uradak je to 100 % zadarski, zadarske ekipe. Zaposlenik Gradske knjižnice Zadar.

Književna nagrada Goran Bujić – Književnici Novinari izvan RH

Dr. sc. Ani Stjelja:
Ana Stjelja rodjena je 1982. godine u Beogradu. Diplomirala je 2005. godine na Filološkom fakultetu u Beogradu na Katedri za orijentalistiku, smijer turski jezik i književnost. Magistrirala je 2009. godine na Filološkom fakultetu u Beogradu, odbranivši tezu pod naslovom „Ljudsko i božansko u deluMevlaneDželaledinaRumija i JunusaEmrea”. Doktorirala je 2012. godine na Filološkom fakultetu u Beogradu, odbranivši doktorsku tezu pod naslovom „Elementi tradicionalnog i modernog u delu Jelene J. Dimitrijevic”. Bavi se pisanjem poezije i haiku poezije na srpskom, španskom, turskom, engleskom i portugalskom jeziku, kao i prevodjenjem proze i poezije s engleskog, turskog, španskog i portugalskog jezika. Bavi se i pisanjem kratke proze i eseja iz oblasti književnosti i religije. Pjesme su joj prevodjene na slovenacki, makedonski i persijski jezik i objavljene u domacim i stranim zbornicima. Član je Udruženja književnika Srbije i Udruženja književnih prevodilaca Srbije.
Objavljena djela:
Autorske knjige:
zbirka poezije „Moira” (Narodna knjiga, 2002)
zbirka poezije „Atavi” (Narodna knjiga, 2004)
zbirka poezije i eseja „Eden&Had” (2006)
zbirka haiku poezije „Tri Gejše” (2008)
zbirka decje poezije „Na korak do duge” (2010)
Prevedene knjige:
Prijevod izbora iz poezije FederikaGarsijaLorke „Senka moje duše” (2008)
Prijevod izbora iz poezije Pabla Nerude „Zemlja u Tebi” (2008,2010)
prevod izbora iz poezije JunusaEmrea „Slavuj ljubavi” (2010)
priredjene knjige :
Nikola Matic „Srpske pravoslavne škole u BiH pod austrougarskom upravom” (2008)
Jovan Jovanovic Zmaj „Istocni biser” (2011)
Pokrenula časopis za kulturnu raznolikost AliaMundi.

Nagradu za životno djelo dobio je zadarski pjesnik Slavko Govorćin

Govorćin, Slavko, pisac (Mali Iž, 18. X. 1927). Gimnaziju i vojno učilište za vezu završio u Zrenjaninu 1949. Bio je časnik u Skoplju i Šapcu, 1955. umirovljen zbog bolesti. Prve pjesme na iškoj čakavštini objavio je u Zadarskoj reviji 1983. Osim poezije, pisao pripovijetke, satire, humoreske, scenarije, drame. Desetak je pjesama uglazbljeno, a za tekst pjesme Sušna zikva na školju dobio je 1985. prvu nagradu publike na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu. Scenarij Iška ognjišta prikazan je na zagrebačkoj TV 1986. u okviru obrazovnog programa. Autor je scenarija za film Na kraju stoljeća, koji je na međunarodnome festivalu kratkometražnog filma u Bilbau 1990. dobio prvu nagradu. Njegov rekvijem Prieškelavandiere izvodi KUD »Kanica« iz Preka. Surađivao je u Zadarskoj reviji (1989), Narodnom listu (1991), Zadarskoj smotri (1994–98), zbornicima Suvremena čakavska poezija zadarskoga kruga (1992), Roman Jelić, Pregršć zapisa o Malin Ižu (Zadar 1997). Od 1992. objavljuje u Slobodnoj Dalmaciji čakavsku kolumnu Naporuk z školja. Njegova je poezija ocijenjena najčakavskijom u zadarskome pjesničkom krugu (B. Finka).
DJELA: Uljenica moje matere. Zadar 1984, 1985. — Vazda budi, Ivane Jerin. Zadar 1990.
LIT.: M. Stojević: Čakavsko pjesništvo XX. stoljeća. Rijeka 1987. — B. Finka: Suvremeno čakavsko pjesništvo zadarskoga kruga. Zadar 1992. — T. Stupin: »Dešperadun« iz Maloga Iža. Narodni list, 45 (1994) 25. XI, str. 34. — Ž. Martinović: Životopisni podaci. Zadarska smotra, 46 (1997) 1/3, str. 273. — Isti: Jedno od mogućih viđenja pjesme »Smrič« Slavka Govorčina. Ibid., str. 274–275. — J. Lisac: Dijalekatno stanje na otoku Ižu. Marulić, 31 (1998) 6, str. 1110–1113.
Josip Lisac (2002)
članak preuzet iz Hrvatskog biografskog leksikona, izdanje 1983. – 2013.

Donat za književni doprinos dobio je Ante Nadomir Tadić Šutra

Ante Nadomir Tadić Šutra: (Ovrlja, Otok kod Sinja, 1963.) je hrvatski književnik i skladatelj, rodom iz Otoka. Od 5. kolovoza 1995. živi i djeluje u hrvatskom kraljevskom gradu Kninu. Piše pjesme i prozu. Umirovljeni je časnik Hrvatske vojske. Profesor je komunikoloških predmeta. Izabran je u nastavno zvanje predavača u području društvenih znanosti, polje informacijske i komunikacijske znanosti, grana komunikologije.
Rođen je u Otoku na Cetini 16. kolovoza 1963. Diplomirao je na Sveučilištu u Zadru na Odjelu za informatologiju i komunikologiju, a potom je, na istom Sveučilištu završio dodatno pedagoško-psihološko, didaktičko i metodičko obrazovanje, te je osposobljen za obavljanje poslova nastavničkoga predavanja iz skupine komunikoloških predmeta.
Godine 1979. napisao je prvu objavljenu pjesmu Nikolini za rođendan. Poeziju i prozu objavljivao je u dnevnom tisku, tjednom tisku i periodici. Nastupao je na mnogim radijskim i televizijskim postajama. Stalni je sudionik hrvatske pjesničke manifestacije Kijevski književni susreti. Objavio je deset samostalnih knjiga poezije te deset skupnih.
Za svoj znanstveni i kulturni rad dobio je nagrade: Grada Knina, Općine Kijevo, Općine Otok Dalmatinski, Grb Županije Šibensko-kninske te Zlatno pero Veleučilišta „Marko Marulić“ u Kninu.
Godine 2008. napisao je mjuzikl ‘Kralj Zvonimir’ za kazalište Knin koji je inicirala i scenografiju napravila Nada Hržić, Tadić Šutra potpisuje tekst, scenarij i režiju te je igrao glavnu ulogu (kralja Zvonimira), a glazbu je skladao Davor Jašek. Premijera je bila 4. listopada 2008. u Kninu.
Predsjednik je Kulturnoga vijeća grada Knina.
Član je Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne i Društva hrvatskih skladatelja.
Objavio je deset samostalnih knjiga pjesama:
• Antonija sanja avione, Split, 1992. (preveli na njemački jezik Vjera Siebelt, JohanaFeest, Dragutin Šantek, Kurt Seinitz)
• Mogao bih te noćas voljeti, Split, 1993.
• Ne daj se Cetino, Trilj, 1994.
• Zazvonite zvona sa svih zvonika, Knin, 1997.
• Molitva na kamenome pragu, Knin, 1999.
• Rađaj, Jelena, Zagreb, 2004. (drugo izdanje, 2006.)
• Hrvatica, Knin, 2007.
• Ratnik i pjesnik (uz knjigu, snimio i CD s vlastitim krasnoslovima), Knin, 2009.
• Lipa moja vilo, Knin, 2012.
• Luč Hrvata, (uz knjigu, snimio i CD s vlastitim krasnoslovima te uglazbljene uspješnice: Ne daj se Cetino, Stinapradidova…), Knin, 2014.
Jedna od uglazbljenih pjesama nalazi se na glazbenom albumu hrvatskih domoljubnih pjesama Jedina domovina 2 iz 1998. Pjesme mu se nalaze u osnovnoškolskim čitankama hrvatskoga jezika.
Zastupljen je u antologijama:
• Krik ranjene duše, koju je priredio fra Mario Jurišić
• Antolgija pjesama 21. stoljeća hrvatskog urbanog pjesništva, koju je priredio Milenko Ćorić-Mika
• Dunav u hrvatskom pjesništvu od srednjovjekovlja do danas, koju su priredili Dubravko Horvatić i Stjepan Sučić
• Hrvatska se srcem brani, antologija hrvatske domoljubne poezije, koju je priredio Mladen Pavković
• Kninski pisci svome gradu
• More vedrine, priredili: Drago Maršić i Mladen Vuković
• Naša velečasna maslina, priredio Mladen Vuković
• Vedri Vidra: pjesme za 500. obljetnicu rođenja Marina Držića Vidre (1508.-1567.), priredio Mladen Vuković
• Ante Bruno Bušić – bard i mučenik hrvatskog državotvorja
• Ponosna Hrvatska
• Epistole, autora Roka Dobre
Napisao je desetak stručno-znanstvenih radova, od kojih se ističu:
• Turistička valorizacija kulturne baštine Pet crikvah na Kosovu (Zadar, 2005.)
• Knin – deset godina kulture (Knin, 2005.)
• Tin poslije Tina (Kijevo, 2006.)
• Kratka povijest Knina od 1813. do 1995. (Knin, 2007.)
• Knin – ključ Hrvatske i vrata Dalmacije (monografija; Knin, 2007.)
• Gotovčev boravak u Kninu (Kijevo, 2007.)
• Percepcija Kaštelanove zavičajne i ljubavne poezije (Kijevo, 2008.)

[izvor informacije Nikola Šimić Tonin]