RUBENS U MUSÉE DU PALAIS DE LUXEMBOURG [piše Dzana Mujadzic]

Slikar princeva, princ slikara

Poznati pariski Muzej Luxembourg, smješten uz Senat Francuske, do 14 sječnja iduće godine organizira posebnu izložbu Petera Paula Rubensa (Siegen 1577. – Anvers 1640.)

Slikarevo raskošno i ogromno djelo obuhvaća sve umjetničke sadržaje. Neobično je da mnoštvo portreta prinčeva, kraljevskih obitelji i velikodostojnika nisu poznati širokoj publici iako su suštinski za uspješnu karijeru. Slikati vladare je u slikarevo vrijeme bilo potvrda nadarenosti i vrijednosti umjetnika a laskalo je i modelu. Poznato je kako je Rubens dobijao pozive kraljeva, kraljica, prinčeva i princeza njegove epohe, a da ih nitko nikada nije posebno izložio. Pariz to čini od 4 listopada ove godine.

Postava je smještena u Luxembourskoj palaći i to nije slučajno. Rubens je u njoj ostavio najznačajnija platna pa čuvenu Galeriju Medici, čuvanu u krilu Richelieu Muzeja “Le Louvre”. Životi kraljeva i kraljica i slikara su se često krizala u umjetničkom putovanju po europskim dvorcima, poput obiteljskog albuma. pokazujući Mariju Medici i vladare njezinog doba. Hasburgovce u dvorcu u Mantovi koji posjeduju obiteljske spone sa francuskom kraljicom prije nego je postala majka vladara Engleske, Francuske ili Španjolske. U tadašnjoj Europi u kojoj su putovanja bila rijetka, postojala je trdicija da portretist bude i prenosilac poruka što je Rubens obilato koristio.

Ustupio Musée du Palais de Luxembourg

Najprije jer je bio obučen za ophođenje u aristokratskoj sredini, poput nekadašnjih kurtizana i što je i brzo stekao međunarodni ugled. Bilo mu je dozvoljeno obraćanje modelima i u relativnoj izolaciji saznati mnoge, diplomatske tajne.

Princ slikara i slikar prinčeva, Rubens je na kraju života i karijere bio veoma blizak izvjesnom broju svojih, prestižnih modela. Slikar nije samo portretist nego pokazuje naraciju poznatih mitova. Sa skulptorom Berninom bio je priznati maestro baroka. Radije je obrađivao zamišljena djela nego velike historijske sadržaje koji ostaju u zajedničkoj memoriji. Ipak, njegovi upjesi i značajan uspon u oblasti portreta su zapanjujući, jednako kao i osobno postojanje jer nije izrađivao samo značajne portrete vladara nego je slikao njihove obitelji, legitimne ili ne. Savršeno je poznavao prototipe koje je trebalo slijediti isto kao i kodove što ih je morao poštovati, podrazumjevajući idealiziranje crta lica modela, simbole moći i značaj kostima pa dekora. Umio je dozirati poletnost i prirodnost reprezentacije pa je zvaničnim portretima podarivao neviđene, često, nepostojeće osobine. Svako djelo ima osobenu životnost pa je slikar postao najznačajniji umjetnik svog vremena, čiju su nadarenost vladari obožavali, tražeći da ih ovjekovječi.

Zbog upoređivanja i otkrivanja njegove originalnosti postavka pokazuje nekolicinu portreta suvremenika ili rivala Petera Paula Rubensa. Najprije Velazqueza, Champaignea, Voueta ili Van Dycka, njegovog najnadarenijeg učenika koji je postao veliki londonski portretist, nadahnjujući se savjetima i lekcijama čuvenog učitelja. Izložba obuhvaća 65 platna među kojima posebne, posuđene slike Marije Medici iz 1622 godine, čuvanih u madridskom Muzeju “Prado” pa Louisa XIII iz iste godine u vlasništvu Melbourne National Gallery of Victore, jedino platno za koje je sigurno utvrđeno da je model pozirao slikaru.

Musée du Palais de Luxembourg – Web stranica

Dzana Mujadzic