15. Festival prvih: Izmišljanje tradicije

02/10/2017to07/10/2017

TEMA 15. FESTIVALA PRVIH: IZMIŠLJANJE TRADICIJE

15. Festival prvih, koji se u organizaciji Studija Artless održava od ponedjeljka, 2. listopada do nedjelje, 7. listopada 2017., u prostorima Centra KNAP, kao ovogodišnju temu nudi izmišljanje tradicije, a bogat tjedni program uključuje radionice, tribine, performanse, izložbe, predavanja i još mnogo toga.

Kad je izmišljanje tradicije u pitanju, navode organizatori,  koristi može biti od umjetničkog i teorijskog pro(e)tresanja uvriježenih introjeciranih stavova, te iniciranja promišljanja društvenih ponašanja koji nam se, na prvi pogled, mogu činiti od stoljeća 7., a zapravo, tek su nedavno dio svakodnevne prakse određenih društvenih skupina.

Drugi je smjer autoironijski, zaigran, pa se, koristeći prigodu obljetnice Festivala prvih želi baviti i pitanjem utjecaja vlastitog djelovanja i jesu li tijekom ovih petnaest godina izmislili novum koji može postati tradicija?

Sintagma izmišljanje tradicije preuzeta je od britanskih povjesničara E.J. Hobsbawma (1917. – 2012.) i T.O. Rangera (1929. – 2015.) iz knjige istoga naslova (The Invention of Tradition) napisane 1983. godine. Prema Hobsbawmu: “Izmišljena tradicija“ označava skup praksi ritualne ili simboličke prirode, kojima u načelu upravljaju javno ili prešutno prihvaćena pravila čiji je cilj ponavljanjem usaditi određene vrijednosti, norme i ponašanja. Ponavljanje automatski implicira kontinuitet s prošlošću. Kad god je to moguće, „izmišljene tradicije“ teže uspostavi kontinuiteta s određenom herojskom prošlošću.

Svi programi su za posjetitelje besplatni.

Festival prvih pokrenuo je multimedijalni umjetnik Željko Zorica (1957. – 2013.) postavivši ga kao smotru dostignuća stvaratelja različitih umjetničkih i neumjetničkih profila. FP svake godine proglašava središnju temu. Dosadašnje teme bile su: reklamokracija, GMO i biotehnologije, dominacije, mine, društvena odgovornost kapitala, mediji i prava djeteta, besplatno obrazovanje, poslovi sa Suncem, nepoznata mjesta u hrvatskoj umjetnosti 70-ih i 80-ih, nada, društvo razočaranja, depresija, solidarnost, pravo na (po)grešku i izmišljanje tradicije. Pokretanje Festivala prvih 2003. godine bilo je važno kako bi se otvorio prostor na javnoj sceni u zatvorenoj sredini te omogućio inicijacijski trenutak onima koji dolaze i, još važnije, da bi se prisililo/privoljelo one umjetnike i sve ostale koji su već tu da se usude napustiti profesionalno i zanatski sređene manirističke dvorce svojeg javnog istupa.

PROGRAM 15. FESTIVALA PRVIH
TEMA: IZMIŠLJANJE TRADICIJE
KNAP, Ivanićgradska 41a, Volovčica
http://www.knap.hr/
2. do 7.10.2017.

ponedjeljak
2.10 2017.
17.00 – 21.00
PINO J. IVANČIĆ: KUHARSKI PERFORMANS
GALERIJA DOGAĐANJA
19.30
otvaranje 15. Festivala prvih i izložbe u Galeriji Događanja
FOAYER KNAP
20.00
predavanje
SEJO SEXON (Zabranjeno pušenje) i dr.sc. BRANIMIR JANKOVIĆ (povjesničar)
IZMIŠLJANJE TRADICIJE
21.30
PINO J. IVANČIĆ
Prezentacija performansa i degustacija

Utorak
3.10.2017.
SCENA KNAP
19.00
NEVA LUKIĆ I SARA RAJAEI:
The Motel in the Well, 2016. kratak film, 23’04”
producenti: Geen Dank Produkties, Kreativni sindikat
dio kolekcije: Lima, Amsterdam
20.00
TRIBINA
dr. sc. TANJA BUKOVČAN
DOKUMENTACIJSKE PRAKSE U UMJETNOSTI KAO MATERIJAL ZA VIZUALNU ANTROPOLOGIJU

srijeda
4.10.2017.
back-stage, kod Glihinih gromača
20.00
JOSIPA BUBAŠ
DOZIVANJE, site-specific izvedba
FOAYER
21.00
IVAN MARUŠIĆ KLIF
TATA KUPI MI SVE, glazbeni koloplet

Četvrtak
5.10.2017.
KONCERTNA DVORANA KNAP
18.00 – 20.00
GLAZBENA RADIONICA ZA DJECU I ODRASLE
PREDRAG BOBIĆ, profesor glazbene kulture i bivši basist Zabranjenog pušenja
UPOZNAJTE TRADICIJE GLAZBENIH LJESTVICA
FOAYER KNAP
20.00
RAZGOVOR O SAMOSTALNOM KAZALIŠNOM RADU ŽELJKA ZORICE NAKON KUGLA GLUMIŠTA
Sudjeluju: Gordana Vnuk, Emil Matešić, Krunoslav Mavar, Vera Marelja i drugi
GALERIJA DOGAĐANJA
21.30
NIKOLA ISKRA I ANA ZORICA
PERFORMANS: JESMO LI NAPOKON SLOBODNI?

Petak
6.10.2017.
SCENA KNAP
20.00
KEVIN DOYLE, USA/IRSKA
PREMIJERNA IZVEDBA: KONZUM/CONSUME

Subota
7.10.2017.
FOAYER KNAP
10.00 – 13.00
MATIJA BOBEK
RADIONICA ZA DJECU I ODRASLE
STVARANJE DIDAKTIČKIH IGRAČAKA OD PRIRODNIH MATERIJALA
GALERIJA DOGAĐANJA
18.00
RAZGOVOR
O FINANCIRANJU NEZAVISNE KULTURE I PREDSTAVLJANJE FONDA ZA DRUGE
Sudjeluju ZVONIMIR DOBROVIĆ I KEVIN DOYLE

POSEBNI PROGRAM

Galerija Događanja
5.10.2017.
22 sata
ANA ZORICA I NIKOLA ISKRA (Uplašene žirafe ponovo mašu)
Performans: Jesmo li napokon slobodni?
Izvedba je inspirirana nizom od devet fotografija Željka Zorice „Napokon slobodni!“ priređenih za sudjelovanje na izložbi „Tužni tropi“ kustosa André von Aha, u sklopu Queer Festivala, u svibnju 2012. godine.
Iz kataloga izložbe izdvajamo citate koji čine dio Zoričine najave:
Povoljne najlon vrećice da zadovolje sve vaše poslovne potrebe. Najlonske vrećice morate imati za bilo koju poslovnu djelatnost. Bilo da imate zaposlenike koji putuju, zaposlenike koji moraju nositi tešku opremu ili alate ili zaposlenike koji nose laptope iz ureda, od najlon vrećica imate mnogo koristi u svom poslu. reklama s weba
Čovjek bi morao biti vrlo naivan ili nepošten da bi pomislio kako ljudi biraju svoja vjerovanja nezavisno od svojih uvjeta života.
Claudé Levi-Strauss, Tužni tropi
NIKOLA ISKRA rođen je sredinom prošlog stoljeća u zemlji koja ne postoji. On ne putuje i ništa ne radi. Smješka se, pogladi psa ili mačku i pije gemište. Ponovno čita iste stare knjige i sluša radio šumove. On gleda iste filmove i ne pamti nova imena. Živi u Pribanjcima na Kupi i provodi 8 sati dnevno u žutoj limenoj kućici na autocesti.
ANA ZORICA nije lik iz priče. Ima dva ženska imena, jedno osobno, a drugo obiteljsko. Iz te je obitelji, prije četiri godine, nestao Željko Zorica. Gdje se sad točno nalazi nije nam sasvim jasno.

6. 10.2017.
20.00
SCENA KNAP
KEVIN DOYLE, USA
KONZUM/CONSUME, izvedba
Premijerna izvedba projekta KONZUM/CONSUME, američkog multimedijalnog umjetnika, pisca i redatelja Kevina Doyla. Kroz ovaj rad Kevin Doyle, nadahnut poznanstvom i umjetničkim tendencijama preminulog hrvatskog multimedijalnog umjetnika, scenografa te osnivača umjetničke organizacije Studio Artless Željka Zorice (1957.-2013.) preispituje svoj i rekonstruira njegov umjetnički rad. Ono što Doyla povezuje sa Zoricom bez obzira na geografske, dobne i kulturološke razlike je kritičnost prema poziciji čovjeka/umjetnika u konzumerističkom neoliberalnom društvu.
Željko Zorica i Kevin Doyle susreli su se 2012. godine na konferenciji IETM (Međunarodna mreža suvremenih izvedbenih umjetnosti) gdje je Zorica izveo interdisciplinarni projekt “Cabbage Clairvoyant”. Doyle je, oduševljen, potražio Zoricu i uslijedio je susret kojeg Doyle naziva jednim od najplodnijih umjetničkih dijaloga ostvarenih tijekom svoje karijere, a Zorica za suradnju s Doylom u jednom od svojih intervjua kaže sljedeće, “Ponekad se događa da se netko iz publike pojavi sa točnim odgovorom na zagonetku iz rada. Posljednji put se to dogodilo s Kevinom Doylom iz grupe Sponsored By Nobody. Razgovarali smo o radu Kupus vidovnjak, jer on je zapravo ja. ˝
Zorica i Doyle su 2012. g. dogovorili zajedničku suradnju, no godinu dana kasnije Zorica je umro. Doyle se javio zatečen viješću o Zoričinom odlasku i iskazao volju i namjeru da sam nastavi projekt. Tako je Kevin Doyle boravio u Zagrebu u ljeto 2016. godine, a tijekom boravka je uočio da kod nas, kao i u Americi, trgovački centri na rubnim dijelovima grada postaju mjesta okupljanja te na neki način preuzimaju funkciju kulturnih centara. Iako, osim (skupih) filmskih projekcija trgovački centri ne nude kvalitetne kulturne sadržaje poput kazališta ili likovne umjetnosti, ljudi im se utječu, zamjenjujući kulturni sadržaj kupnjom. Stoga se u svom radu, koji će nastati u suradnji s Knap- om, Doyle pita, mogu li u tom smislu lutke u izlozima biti nositelji kulturne ponude ili poruke?
KEVIN DOYLE (USA, Belgija) mladi je pisac i redatelj s više od deset godina profesionalnog umjetničkog iskustva. Diplomirao je dramaturgiju na Purchase College (SUNY) i napisao 12 dramskih tekstova koji su izvedeni u Kanadi, Belgiji, Nizozemskoj, Rumunjskoj, Švedskoj i SAD- u. Kazališni i izvedbeni projekti na kojima Kevin Doyle radi su multimedijalni i interdisciplinarni, a kroz satiričan i kritički diskurs bave se ključnim pitanjima neoliberalne stvarnosti.
Tako Doylea neprestano zanima kritika potrošačkog društva i konzumerizma (predstava Iza mete na inovativan se način bavi interakcijom kupaca i prodavača u trgovačkom centru Target u Brooklynu), socijalna pozicija manjinskih zajednica (beskućnici Brooklyna, iračke izbjeglice u Europi), pitanja društvenih/javnih kulturnih politika u kapitalizmu, a u izvedbenom procesu smatra kako se te teme ne mogu dobro obraditi tradicionalnim umjetničkim postupcima. Zato Doyle koristi glumu, ples, film, direktni prijenos kamerom, glazbu, “pronađene tekstove”, autorske tekstove, apstrakcije, metafore, ponavljanja, dekonstrukcije te tehnike spajanja i kolažiranja kako bi kroz svoj rad uspio što slojevitije propitati konflikt konzumerizma i duhovnih /umjetničkih stremljenja. Tako ćemo 06. listopada 2017. moći svjedočiti jednoj novoj vizuri konzumerističkog problema u Hrvatskoj kroz pogled objektivnog, nepristranog promatrača/umjetnika. Uvjereni smo da će biti vrlo zanimljivo.

15. FESTIVAL PRVIH
Tema: izmišljanje tradicije
cijeli se program održava u Kulturnom centru peščenica – KNAP, Ivanićgradska 41a, Volovčica
http://www.knap.hr/
tramvaji 3, 13, 2, pa lijevo Ivanićgradskom prema sjeveru
ili busom 215 s Kvatrića, 3 stanica, pa Ivanićgradskom prema jugu

IZLOŽBA 15. Festivala prvih

GALERIJA DOGAĐANJA, KNAP, Ivanićgradska 41 a, Volovčica
2.10. – 7.10. 2017.
otvaranje u 19.30 sati
SENDI BAKOTIĆ, Rijeka
FOOTNOTE TO HOLY, kratki eksperimentalni film
„Footnote to Holy“ je osobni eksperimentalni kratki film inspiriran završnim dijelom poeme Urlik Allena Ginsberga („Footnote to Howl“). Uzevši kao početnu točku sve što je sveto i lijepo, kako u privatnom životu, tako i šire, film se okreće propitivanju klasnih privilegija. Ono što smatramo „svetim“ u našim životima možda je pogubno za naš planet, ono što mi imamo možda nema polovica čovječanstva. Film slavi otpor prema sustavu od strane onih koji imaju sve, dok neki drugi nemaju ništa.
Film s temom ovogodišnjeg Festivala prvih povezuje problematiziranje perpetuiranja kulture ignorancije društvenih problema uslijed konzumerističkog i virtualnog slijeda potrebe i zadovoljštine. To je, nažalost, tradicija koju smo izmislili i kultura koja se čini kao da je jedina moguća, prirodna, a koju se treba usuditi mijenjati.
Kratka biografija autorice:
SENDI BAKOTIĆ studentica je Glume i medija pri Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci u klasi prof. Rade Šerbedžije. Diplomirala je komparativnu književnost i rusistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu pri čemu je primila niz nagrada, uključujući nagradu „Frano Marković“ za zapažene umjetničke rezultate. Vodila je dramsku radionicu za studente, suosnivačica je Kazališne sekcije Kluba studenata komparativne književnosti K. (sada Teatar K.) i Udruge za promicanje suvremene umjetnosti i novih medija Dim mašina. Sudjelovala je kao izvođač u predstavama u produkciji HNK Ivana pl. Zajca Rijeka (Labuđe jezero, 2017, r. i kor. Staša Zurovac), Kazališta Ulysses (Shakespeare ljetne noći – varijacije, 2016, r. Lenka Udovički), Dim mašine (Les Bonnes, 2015, r. Ana Fazekaš) i dr. Uz glumu je posebno sklona filmu, novim medijima te interdisciplinarnim i eksperimentalnim izvedbenim praksama. Footnote to Holy je njen prvi video uradak.

IRENA ĆURIK, Zagreb
MOLITVA ZA PINOKIJA, (21′), video akcije u urbanom prostoru
Rad istražuje ulogu i utjecaj molitve na društvenu povezanost, gdje Pinokio označava ‘mir u svijetu’, ali i logički paradoks, dok je molitva shvaćena kao sredstvo izravne komunikacije kojim se može postići ravnoteža između otuđene i kodirane okoline, kroz povećavanje pozornosti na vječni dio bića, nevezan i neutralan, trajan i zajednički. Afirmiranje i redefiniranje molitve rudara kao slobodnog komunikacijskog izraza (u smislu i spontanom te ljubavnom) unutar javnog diskursa i prostora, kao čin koji spontano izražava ljubav prema van. Ovaj performans molitve rudara nad zemljom poziva na odbacivanje negativnih konotacija kojima je vjerski radikalizam današnjice odvojio čin molitve od njenog smisla. Ponavljanje molitve služi pozitivnoj izmjeni značenja. Unutar strukture same molitve rudara njena sloboda, spontanitet i ljubavnost – kao elementi svake dobre tradicije – iskazani su upotrebom molitvenih rituala iz različitih vjerskih sustava, od duhovnih plesova mistika G.I. Gurdjieffa, s kojima započinje svaki trominutni performans, preko klimanja glavom ispred Zida plača u Jeruzalemu, do pravoslavne trostruke repeticije te mnogih drugih.
IRENA ČURIK (1983/Zg), ak. dramaturginja, interdisciplinarna te eksperimentalna izvedbena umjetnica. Piše i režira autorske predstave, plesne, glazbene i video performanse te druga interdisciplinarna i site-specific izvedbena djela: ‘Je n’ais plus d’idées’ (2008, Teatar &TD), ‘Disleksija’ (2010, Teatar &TD), ‘Sutra, sutra’ (2011, Teatar &TD ),’_replacements for Years of refusal’ (2012, Tanzfabrik Berlin, Republic Theater Salzburg, Teatar &TD – apap), ‘There was no news anymore’ (2012, SILK Linz, Teatar &TD apap), ‘More beauty, less beauty’ (2013, Buda Art Centre Kortrijk apap), ‘Frame It: Madre Coraggio’ (2014, Teatro Marinoni, OAM, Lido di Venezia), ‘Frame It: La Peste’ (2014, Guidecca Art Festival, Sacca Fisola, Venezia ), ‘Frame It’ (2014, AKC Medika Zagreb), ‘Siješ za budućnost’ (2015, AKC Medika),’Alija Sirotanović’ (2015, AKC Medika), ‘A Prayer For Pinocchio’ (2016, Quartier am Hafen, Tanzfaktur Koeln; Grisia Youth Rovinj 2017), ‘Frame It: Il Giocatore’ (2016, Venezia), ‘Pinokijev paradoks’ (2016, Mali klub Željezničar Zagreb),’Spori loris’ (2016, Greta Zagreb).

MATIJA BOBEK, Varaždin
KAO PRVO ZAGONETNO DRVO, didaktičke drvene igračke
Igračke su izrađene od elemenata iz prirode: raznobojnih drvaca, riječnih i morskih naplavina i drugih prirodnih materijala. Spajanjem već gotovih prirodnih oblika Matija zajedno s djecom i odraslima kreira igračke/male skulpture.
MATIJA BOBEK je 33-godišnji odgajatelj predškolske djece iz Varaždina. U sklopu FP-a Matija će 7.10. 2017. održati radionicu stvaranja igračaka od prirodnih materijala.

———————————

Iz kataloga Festivala prvih izdvajamo tri rada, s prva tri festivala

1. FP tema: reklamokracija
IVAN MARUŠIĆ KLIF
TATA KUPI MI SVE
U skladu s propozicijama ovog festivala, kao pjevač ću debitirati s prigodnim glazbenim kolopletom „Tata kupi mi sve“. Kopanjem po, što svojoj, što kolektivnoj memoriji, iskopao sam dvadesetak reklamnih songova iz TV reklama koje su obilježile moju mladost. Tako ćemo se zajedno prisjetiti hitova poput „Super, Super s grožđicama, lješnjakom i rižom“, „I-ja I-ja I-ja je Ja-je ja-je i ja-je“ ili „Čuvajmo dobru naviku staru, pijmo Naru, pijmo Naru“. U izvedbi će mi svesrdno pomagati moji dragi prijatelji, glazbeno instrumentalni sastav „Prvi pljesak“ iz Zagreba.
Ivan Marušić Klif, multimedijalni umjetnik, rođen 1969. u Zagrebu. U dosadašnjoj umjetničkoj karijeri, izražavao se u poprilično širokom spektru kreativnih djelatnosti. Jedna od umjetničkih kategorija u kojoj se nije javno iskušao je pjevanje.

2. FP tema: GMO i biotehnologije
JOSIP PINO IVANČIĆ
GENERIČKI VRT-IĆ
Kućne biljke (poput origana-graha-paradajza i sl.) ta mala stabalca koja su već krenula postaviti u male posude, te ih tretirati raznim bio otopinama i na njih djelovati mijenjajući im svojstva i mehanički (oblikujući ih).
Voditi dnevnik opažanja o stanju dotičnog vrt-ića. Eksperimentiralo se po domaće.
Primjer: primjenjujući iskustva i zapažanja i susjeda i prijatelja i vlastita, zasadio sam pored biljčica meksičkog chillija biljčice paradajza i uzgojio paradajz chillijeve ljutine. Biljke chillija, ukrasne, raznobojnih plodova, presadio u crnicu za tretiranje cvijeća i tretiranjem mineralnim gnojivom dobio sve plodove tamnoplave i crne…male sitnice.
Da li je to prirodna GMO tehnologija ili samo prirodna selekcija? Ostavljam na tapetu…
Pino Ivančić, Pula – Primarno kriknuo u predgodinama R&R u fasadno-oker rodilištu, Pula. Šezdesetih se počinjem konkretnije baviti ART-om, skulpturom. Pošto su to čudne godine proširujem si vidike prolazeći kroz i mijenjajući medije. Ulazim u konceptualni krug i performans vode. (Ko)produciram razne pulske bandove. Pritisnut specifičnim soc-pol-kult okruženjem reaktiviram svoj rad na Socijalnoj Skulpturi iz prijelaza 70-ih na 80-e.
Novčeke zarađujem va TESU Uljanik, ideje pos-v-ud. Ponosni vlasnik rekorda u posjećenosti jednom događanju – peformansu (cca 40.000 posjetitelja „Theater like a Life/Life like Theater ili Život je feferon…“, Pula/Cro, a Ti?

3. FP tema: dominacije
KARMEN DADA
NO EGO, multimedijalni projekt
Anketa „Kako uništiti moć?“ se ispunjava na papirima na izložbi ili na web stranici www.NoEgo.info. Posjetiteljima se dijele crne majice s porukom „No Ego“ na grudima. Dobiveni odgovori se obrađuju i objavljuju na web stranici, prevode se na što je više jezika moguće. Sa stranice se mogu downloadati šablone „No Ego“ poruke za uradi-sam print…Autoričin glavni interes je otkrivanje načina/puta kako efikasno uništiti moć, a u tome traži pomoć od što većeg broja ljudi.
Karmen Dada rođena je 1975. u Dubrovniku. Diplomirala je na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu, smjer modni dizajn. Od 1998. Studentica je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, nastavnički odsjek, gdje je trenutno u statusu diplomantice.
Naknadni napomena autora, iz 2017. : * kao poseban gost izlagač/pojašnjivač oko mog rada sa stručne strane bila je tada eko/zelena aktivistica Marijana Petir, a sadašnja konzervativna Europarlamentarka. “

_____________________________________________________

ZDRAVKO POPOVIĆ
PRIZORI FESTIVALA PRVIH
Koristeći dijelove video arhivske građe koja prikazuje događanja s prošlih Festivala prvih, Zdravko Popović započinje prvi u nizu video ciklusa pod nazivom “Prizori”. Tu se radi o skupu odvojenih, tematski povezanih video materijala, obrađenih tako da funkcioniraju kao svojevrsni video-slideovi, pomoću kojih se, ovisno o njihovom rasporedu, istom sadržaju može pristupiti na više načina.
Takvi video materijali obrađeni su metodom vizualne antropologije koju razvija sam autor, a naziva je totalni dokumentarizam. Osnovne smjernice totalnog dokumentarizma su:
1. Sadržaj je važniji od kvalitete snimke;
2. Treba što je manje moguće intervenirati u ono što se snima. Snimatelj mora biti nenametljivi promatrač;
3. Treba priznati prisutnost snimatelja. Događaj nije samo to što je snimljeno, nego je i sam čin snimanja sastavni dio događaja;
4. U montaži kadrove treba izrezivati i slagati isključivo po redu događanja, čak i po cijenu da se zbog toga moraju koristiti lošiji kadrovi;
5. Svaka od tih smjernica postoji i da bi se mogla zaobići, ali onda to treba biti iznimka za koju mora postojati valjani razlog, ne samo estetske prirode.

PREDAVANJA/RAZGOVORI/TRIBINE

2.10.2017. u 20 sati/Foayer KNAP
SEJO SEXON (Zabranjeno pušenje) i dr.sc. BRANIMIR JANKOVIĆ (povjesničar)
IZMIŠLJANJE TRADICIJE
Temu ovogodišnjeg Festivala prvih preuzimamo od britanskih povjesničara E.J. Hobsbawma (1917. – 2012.) i T.O. Rangera (1929. – 2015.) iz knjige istoga naslova (The Invention of Tradition) napisane 1983. godine. Prema Hobsbawmu: “Izmišljena tradicija“ označava skup praksi ritualne ili simboličke prirode, kojima u načelu upravljaju javno ili prešutno prihvaćena pravila čiji je cilj ponavljanjem usaditi određene vrijednosti, norme i ponašanja. Ponavljanje automatski implicira kontinuitet s prošlošću. Kad god je to moguće, „izmišljene tradicije“ teže uspostavi kontinuiteta s određenom herojskom prošlošću. (…) Utoliko što pozivanje na herojsku prošlost postoji, posebnost je „izmišljenih tradicija“ u tome što je kontinuitet s tom prošlošću uglavnom umjetan. Ukratko, nastale kao odgovori na nove situacije, one se oblikuju kao aluzije na prošla događanja ili same oblikuju svoju prošlost kroz kvaziobvezatno ponavljanje.“ (iz zbornika Kultura pamćenja i historija, prir. Maja Brkljačić, Sandra Prlenda, Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb 2006., 415 str.).
Sejo Sexon, dugogodišnji prijatelj festivala, pjesnik, glazbenik i povjesničar, te dr. sc. Branimir Janković, povjesničar svojim će izlaganjima pojasniti Hobsbawmov i Rangerov pogled na tradiciju, u kontekstu europske i hrvatske povijesti.
Dr. s. Branimir Janković (1980., Vinkovci) studij povijesti i hrvatskog jezika i književnosti, te doktorski studij završio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, 2014. obranivši doktorski rad „Teorijske i metodološke preobrazbe hrvatske historiografije 1970-ih i 1980-ih godina“. Zaposlen je kao znanstveni novak na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu,
Sejo Sexon (1961., Sarajevo), apsolvent Medicinskog fakulteta u Sarajevu, osnivač i frontmen grupe Zabranjeno pušenje, autor brojnih hitova. U zrelijoj životnoj dobi, želeći podrobnije razumjeti što nam se dogodilo, upisuje studij povijesti pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu i 2009. godine diplomira s temom o aferi kojoj je osobno svjedočio. Sejo je, naime, sudionikom koncerta Pušenja, u listopadu 1987. u Rijeci, kada se pokvarilo pojačalo marke Marshall, a tadašnji pjevač grupe, Nele, publici objasnio kako je „Crk’o Maršal. Mislim na pojačalo.“ Izjava je bila shvaćena kao vrijeđanje lika i djela pokojnog predsjednika Tita, a kako je afera završila, ispričat će vam Sejo.

3.10.2017. u 20 sati/Scena KNAP
TRIBINA
dr. sc. TANJA BUKOVČAN
DOKUMENTACIJSKE PRAKSE U UMJETNOSTI KAO MATERIJAL ZA VIZUALNU ANTROPOLOGIJU
U posljednjih nekoliko desetljeća razvijaju se umjetničke prakse koje se koriste ne-umjetničkim metodama kao što su arhiviranje i popisivanje statističkih, administrativnih i informatičkih podataka. Na taj se način stvaraju nove umjetničke strukture i mreže podataka, reinterpretiraju postojeći narativi, uključuju odbačeni sadržaji, omogućuju nove situacije. Isto tako, na drugačiji se način koriste tradicionalni dokumentaristički mediji kao što su film i fotografija, koji, vezujući se uz umjetničke forme poput performansa i videa, čine nove složene alate za propitivanje društva.
Takvi uradci postaju i svjedočanstvo vremena koje se može sagledavati i kroz prizmu vizualne antropologije, čime se otvaraju nove mogućnosti suočavanja s datim sadržajima, a što otvara i nova pitanja. Na primjer: Kada i zašto se ono prošlo može promatrati kao ono tradicijsko, vrijedno bilježenja poput starih običaja i zanata? Koji je potencijal pojedinačnih umjetničkih djela raznih autora, sagledavanih skupno (pogotovo u festivalskoj formi prikazivanja) za jedan takav pristup i što nam to donosi?
Oslanjajući se na petnaestogodišnju tradiciju Festivala prvih koristit ćemo video arhivu 7.FP održanog 2009. godine na temu BESPLATNO OBRAZOVANJE tijekom blokade nastave Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Dr. sc. Tanja Bukovčan docentica je na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju. Nositeljica je i izvođačica tri kolegija: Uvod u kulturnu antropologiju, Uvod u vizualnu antropologiju i Antropologija medicinskih sustava. Dva posljednja pokrivaju područja koji su po prvi puta uvedena u nastavni plan, dok je Uvod u vizualnu antropologiju snažno popularizirao disciplinu i potaknuo studente na sudjelovanje u festivalima etnografskog filma na kojima su neki od studentskih radova nagrađeni glavnim nagradama.

5.1. 2017. u 20 sati/Foayer KNAP
RAZGOVOR O SAMOSTALNOM KAZALIŠNOM RADU ŽELJKA ZORICE NAKON KUGLA GLUMIŠTA
Sudjeluju: Gordana Vnuk, Emil Matešić, Krunoslav Mavar, Vera Marelja i drugi
Multimedijalni umjetnik Željko Zorica (1957.-2013.) sudjelovao je u proizvodnji predstava avangardne kazališne skupine Kugla glumište od 1977. do 1982. godine. Autorstvo u Kugla glumištu bilo je zajedničko, suprotno uvriježenoj kazališnoj praksi – umjetnici nisu izdvajali i potpisivali svoje pojedinačne doprinose. Zoričin doprinos Kugli bio je scenografski (čime se i kasnije bavio) i izvođački, te je, kao i ostali članovi kolektiva, sudjelovao u zajedničkom građenju priče. Po prestanku rada Kugla glumišta, Zorica osniva nekoliko kazališnih grupa i radi kazališne predstave. Autorski ih oblikuje likovno i scenografski, a radi na njihovom sinopsisu, koristeći multimedijalni pristup (glazba, film, ples, žive slike itd.). Društvena angažiranost i kritičnost konstanta je Zoričinih predstava.
1982. kazališna grupa ULJEŠURA osnovana s Mirjanom Vukadin (1959.-2010.)
1982. ENDE ODER WENDE (sudjeluju Željko Zorica, Krunoslav Mavar; tehnika Vladimir Petek i Nina Haramija)
——————
17 . 5. 1985. premijera predstave REZ NA NEBU, potpisana kao Kugla glumište (sudjeluju Vladimir Dajković Ajk, Željko Zorica, Ivan Bilosnić-Bic, Nenad Bujanović, Goran Šuljić, Renata Demirović, Nina Haramija), SKC Beograd/Centar za kulturu Novi Zagreb. 18.5. 1985. Izvedena je još jednom u SKC-u. Predstava je izvedena na Sterijinom pozorju u Novom Sadu.
1985. osniva kazališnu grupu KAČINSKY TROUP s kojom u beogradskom SKC-u priređuje predstavu ŽELJEZNI JAZZ. Premijera je održana 3.10.1985.
Režija: Željko Zorica, igraju Sonja Savić, Vladislava Milosavljević, Vladimir Dajković, Nebojša Bakočević, Duško Premović, Milan Janjić, Vili Jacko, Nenad Krasavac, Željko Zorica), za koju osmišljava i izvodi (s Miljenkom Sekulićem) scenografiju.
————————-
1986. predstavu JEŽENJE izvodi s članovima grupe Sexa (Ivan Bilosnić Bic, Saša Last, Nino Prišuta i Ratko Danilović) u scenskom centru Kulušić, u Zagrebu.
———————–
1987. godine, ožujak u Kopenhagenu, osniva grupu UPLAŠENE ŽIRAFE s kojom u SKUC-u u Zagrebu radi predstavu REŽANJE MJESECA (sudjeljuju Darko Blaslov, Emil Matešić, Ivan Bilosnić, Damir Prica, Jurij Novoselić, Željko Zorica, kostimi Mirjana Zagorec, film Dragan Ruljančić, fotografije Damir Kalogjera, maska i reljef Miljenko Sekulić, režija kolektiva) te predstavu PLES FLAMINGA.
————————–
1988. predstava RIBARI DUŠA s grupom UPLAŠENE ŽIRAFE, u SKUCu, Zagreb
————————-
1989. predstava PORNO, UPLAŠENE ŽIRAFE, Galerija SC u Zagrebu
————————
15.04. 1990. predstava MAGRITTE: NERAZJAŠNJENO UBOJSTVO, premijerno izvedena u SKC-u, Beograd s Kačinsky trupom.
Igraju: Željko Zorica, Vladislava Milosavljević, Dubravko Jovanović, Dušan Premović, Olivera Ježina, Emil Matešić, Dragan Čolaković Šilja; Saša Milosavljević; Zoran Karadžić; scenski pokret: Sonja Lapatanov; muzika: Ivan Bilosnić; kostim: Olgica Milunović; kiparski radovi: Miljenko Sekulić; slikarski radovi: Davor Krelja; montaža filma: Horhe Michielli; producent: Miki Milutinović; produkcija SKC i Francuski kulturni centar, Beograd; Na MES-u u Sarajevu, 1991. glazba za predstavu dobiva nagradu. Predstava je 1991. godine izvedena na Eurokazu.
_______________
1991. sa Zlatkom Burićem u Kopenhagenu izvodi dječju lutkarsku predstavu PEPE I KARLSBERŠKI SLONOVI.
————————
1993. kreira predstavu LABUĐA MOČVARA (s Emilom Matešićem, Senkom Bulić, Almirom Osmanović i Deanom Gobac). Predstava je izvedena na Eurokazu iste godine.
————————
1996. godine radi dječju predstavu SVEMIRSKI CIRKUS DR.ZABLUDOVSKOG u Dječjem kazalištu u Osijeku.

Radionice

5.10.2017.
18.00 – 20.00
KONCERTNA DVORANA KNAP
GLAZBENA RADIONICA ZA DJECU I ODRASLE
PREDRAG BOBIĆ, profesor glazbene kulture i bivši basist Zabranjenog pušenja
UPOZNAJTE TRADICIJE GLAZBENIH LJESTVICA
Još od daleke pretpovijesti stvaranje glazbe jedna je od sastavnih odlika ljudskog roda. Kako su se kulture razvijale, tako su osmišljavani i različiti instrumenti, a s njima su se formirale i različite glazbene tradicije. S vremenom su se razvili i sustavi po kojima se glazba mogla zapisivati i tako kao informacija prenositi dalje. Okosnica tih sustava su glazbene ljestvice – skupovi ograničenog broja tonova s točno određenim redoslijedom, čijim se raznim kombinacijama dobiva melodija.
Kako i zašto nastaju glazbene ljestvice? Koje ljestvice pripadaju prošlosti a koje se koriste u naše vrijeme? Kakve su razlike između ljestvica i što one donose u stvaranju glazbe? Koja je razlika između dura i mola te kakav je njihov utjecaj na osjećaj koji se određenom glazbom želi proizvesti?… – To su teme kojima ćemo se baviti na ovoj radionici.
Voditelj radionice je Predrag Bobić, profesor glazbene kulture u Osnovnoj školi Tituša Brezovačkog u Zagrebu, bivši član benda Zabranjeno Pušenje

7.10.2017.
10.00 – 13.00
FOAYER KAZALIŠTA KNAP
MATIJA BOBEK, Varaždin
RADIONICA IZRADE DIDAKTIČKIH IGRAČAKA OD PRIRODNIH MATERIJALA ZA DJECU I ODRASLE
KAO PRVO ZAGONETNO DRVO
Zamislite da se sve igračke izrađuju od elemenata iz prirode. Od raznobojnih i neobičnih drvaca, riječnih i morskih naplavina, ukrasnih tikvica i ostalih zanimljivih, čvrstih prirodnina poput žireva, oraha ili pak kore kokosovog oraha… Zamislite i to da djeca sama izrađuju svoje igračke, stječući tako nova znanja i vještine.
Na ovoj radionici imaju priliku iskusiti upravo to. Od piljenja raznim pilicama, „šmirglanja“ brusnim papirom razne tvrdoće, bušenja rupa, kombiniranja, lijepljenja i povezivanja elemenata pa do zaštite lanenim uljem, a sve popraćeno kratkim pričama, djecu će se potaknuti da svojom maštom, finomotoričkim aktivnostima i urođenom potrebom za istraživanjem „probude“ svoj mozak, srce i ručice, eko osjetljivost i osjećaj za estetiku. Malom intervencijom autora ovi zagonetni oblici pretvaraju se u funkcionalne igračke. Autići, bageri, kamioni, vage, šuštalice, guralice, razni višedijelni setovi, mobili, skulpture… sada dobivaju smisao i daju djeci priliku da istražuju ove na dodir mekane i jestivim uljem zaštićene didaktičke igračke.
Voditelj radionice je Matija Bobek, 34-godišnji odgajatelj predškolske djece iz Varaždina koji izrađuje konstruktivne drvene igračke i vodi radionice za predškolsku i školsku djecu, djecu s poteškoćama u razvoju, ali i odrasle.

[izvor informacije Studio Artless]