02/06/2017to11/06/2017

3. FESTIVAL KRŠĆANSKOG KAZALIŠTA

2. 3. i 4. lipnja,
8. 9. 10.11. lipnja 2017.
ulaz slobodan uz dobrovoljne donacije

PRVI VIKEND
SVECI ILI ŠTO SU NAM ZNAČILI NEKAD, A ŠTO NAM ZNAČE DANAS?

SUBOTA 2. lipnja 2017. HISTRIONSKI DOM

Igor Grubišić
MOJ ŽIVOT,
koreodrama
Dramsko-plesna skupina Ruđerica
Tehnička škola i prirodoslovna gimnazija Ruđer Bošković, Osijek
Režija: Igor Grubišić
Izvođači:
Karla Mitrović, Tea Tonković, Patricia Ištoković, Tamara Jerković, Bruno Osmanagić, Filip Dolić, Lovro Žada (učenici II i III razreda)
Kratak sadržaj:
Pokretom, plesom, glazbom i glumačkom ekspresijom mladi Osječani pričaju priču o životu jedne mlade osobe. Kreće od njezinog začeća, rođenja do odrastanja u skladnoj obitelji. No kada roditelji počnu zanemarivati dijete te se međusobno udaljavati i svađati, ono prelazi na tamnu stranu, prepušta se zlu. Pada pod utjecaj alkohola, droge, lošeg društva, da bi naposljetku doživjelo duhovnu smrt. Tek pomirenje roditelja dovodi do duhovnog uskrsnuća njihovog djeteta te se obitelj nanovo rađa i učvršćuje u zajedništvu.
O Dramsko plesnoj skupini Ruđerica:
Dramsko-plesna skupina Ruđerica djeluje na Tehničkoj školi i prirodoslovnoj gimnaziji Ruđer Bošković u Osijeku pod vodstvom vjeroučitelja Igora Grubišića. Grupa njeguje koreodramski scenski izraz kojim pokušava izraziti duhovne teme o kojima mladi danas razmišljaju. Godine 2016. njihova predstava Božji plan i briga za čovjeka uspješno je nastupila na Vjedru (Smotra vjeronaučnog stvaralaštva osječko-đakovačke biskupije) a zatim pozvana na nekoliko gostovanja, među kojima izdvajamo nastup u zagrebačkom HNK u sklopu svečane Akademije povodom 25 godina vjeronauka u hrvatskim školama. I predstava Moj život nastupila je na Vjedru 2017. u Osijek, a bila je uvrštena i u program Susreta hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru 2017.
Komentar selektora:
Odnos čovjeka i Boga, odgovornost prema životu i drugim darovima koje čovjek dobiva, teme su koje zanimaju mlade ljude unatoč medijskoj slici koja nam govori suprotno! U ovoj predstavi je priča o začeću i grijehu u koji čovjek upada ispričana modernim umjetničkim izrazom talentiranih mladih ljudi i pod vodstvom maštovitog vjeroučitelja.

fra Nikola Drljepan
SVETI FRANJO,
MANJI BRAT NA PUTU MIRA DUŠE
praizvedba novog mjuzikla
Kazališna skupina Studentskog zbora KBF-a “Prosopon”
Režija i stihovi: fra Nikola Drljepan
Glazba: Ivana Hrkać
Pjesme izvode: Marija Cerovac, Matea Horvat, fra Josip Duvnjak, Tomislav Jurić
Koreografija: Silvija Magdalena Šimić
Glumci:
Franjo – Ivan Vujević. Petar Bernardone – Matija Slišković. Pika Bernardone – Josipa Jurenec. Klara – Ivana Rako. Brat Bernard – Matej Adamić Cunjak. Brat Masseo – Krešimir Rimac. Glas Božji – Anđelo Dušković. Biskup – Daniel Majstorović. Vojnik – Toni Čubrić, Ian Arapović. Opsjednuta žena, Siromah II – Silvia Magdalena Šimić. Siromah I – Viktoria Kralj. Beatrica – Blaženka Marijanović. Zapovjednik vojske – Antonio Puklin. Bona di Guelfuccio – Matea Mandarić. Janja – Daniela Tonka Kunst. Favarone – Ivan Lovrenović. Hortulana – Marija Cerovac. Braća – Dominik Cestar, Luka Sente, Josip Duvnjak. Narod – Marta Matak, Mirijam Barada, Monika Šainović. Pjevači – Josip Duvnjak, Ivana Hrkać, Ivan Šćepanović, Dominik Ruk, Mihael Mojzes, Silvia Magdalena Šimić, Josipa Jurenec, Matea Horvat, Mirna Pavličević.

Kratak sadržaj:
Predstava prikazuje život sv. Franje Asiškog, poziv koji mu je promijenio život, njegovo ostavljanje bogatstva, odlazak u siromaštvo i služenje najsiromašnijima. Kasnije mu se pridružuju i braća, kao i sv. Klara koja zajedno sa sv. Franjom osniva i ženski red: klarise. U predstavi je prikazan duhovni ali i realni život fratara i sestara klarisa. Ona pokazuje da su najvažnije stvari u životu molitva, ljubav i vjera te da je sve ostalo u životu prolazno.
Radi se o praizvedbi novog kršćanskog mjuzikla – i to studentskog jer su svi autori i glumci studenti. Snagu žanra potvrđuje i potreba mladih da o duhovnim pitanjima progovore suvremenim umjetničkim izrazom. U predstavi sudjeluje trideset i pet studenata s tri fakulteta, Katolički bogoslovni fakultet, Filozofski fakultet i Fakultet prometnih znanosti.
O svetom Franji:
Sv. Franjo je rođen u Asizu (Assisi, Italija) 1182. godine. Pravo mu je ime bilo Giovanni Bernardone. Ime Francesko (Franjo) je navodno dobio po tome što je još u mladosti naučio francuski jezik jer je volio provansalske pjesme, veoma popularne u ono vrijeme. Bio je sin bogatog trgovca Petra Bernardonea. Kao bogati mladić, a u skladu s ondašnjom moralnom raspuštenošću, Franjo je bio sklon uživanju u materijalnim blagodatima. Osim toga, bio je viteški borac, što je tada značilo da je imao i izniman ugled u društvu. No, nakon rata s Perugiom teško se razbolio, ali i doživio obraćenje, susrest s Isusom Kristom u maloj crkvici sv. Damjana. Na Isusovu poruku Franjo obnovi moju crkvu, njegov se život u potpunosti promijenio.
Franju su posebno nadahnjivale Isusove riječi u Novom zavjetu, zapisane u Lk 9,3, gdje Isus naređuje svojim učenicima da na put ne nose ništa: ni štapa, ni novca, ni kruha, ni torbe. Na temelju je toga Franjo sastavio jednostavno Pravilo za svoje sljedbenike, utemeljivši 1208. god. novu redovničku zajednicu – franjevce: čistoća, poslušnost, poniznost i siromaštvo.
Zbog svoje su poniznosti i jednostavnosti franjevci uskoro postali veoma omiljeni u narodu. Štoviše, ponovno je nastao religiozni zanos u Crkvi, tako da su mnogi počeli nasljedovati siromašnog Franju, odnosno po Franji Krista. On je, pak, postao veoma poznat i po svojoj susretljivosti prema životinjama, štoviše prema sposobnosti određene komunikacije s njima.
Sv. je Franjo bio i veliki mistik, odnosno doživljavao je duboki vjerski zanos. Jednom je prilikom, dok je bio suživljen s Kristovim patnjama, zadobio Isusove rane, tzv. stigme, koje su ga od tada pratile cijeli život. Franjo je tako postao prvi poznati stigmata (onaj na kome su se pojavljivali ožiljci Kristovih rana) u povijesti Crkve.
Nakon toga je Franjo sve više pobolijevao, te je čak i oslijepio, pa je zatražio da ga prenesu u crkvu Sv. Marije od Anđela, gdje je 4. listopada 1226. godine i umro. Dvije godine kasnije – 1228., papa Grgur IX. ga je proglasio svetim.
Glumačka skupina Prosopon:
Grupa studenata Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu već godinama okuplja studente koji kazalištem žele proslaviti Gospodina! Djeluju u sklopu studentskog zbora KBF-a, a ove godine u grupi su i studenti Filozofskog fakulteta i Fakulteta prometnih znanosti, što je prva kazališna suradnja ova tri fakulteta!
Komentar selektora:
Novi kršćanski mjuzikl pokazuje da je glazba, pjesma i ples povezano sa duhovnom porukom. Ovaj puta mladi franjevac napisao je predstavu o onome čiji put slijedi: sv. Franji i njegovom miru duše koji je postigao tek kad se odrekao svega zemaljskog. Uz pjesmu, ples, glumu to će nam ispričati četrdesetak studenata, a mnogi u publici vidjet će po prvi puta sve dijelove habita franjevaca i klarisa!

SUBOTA 3. lipnja 2017. Centar za kulturu Trešnjevka

Venko Andonovski
SVETICA U TAMI,
život Majke Terezije
Centar za kulturu Trešnjevka i Udruga za dramski odgoj mladih Dom
Režija: Ivana Peroš
Dramaturgija: Željka Turčinović
Prijevod: Borislav Pavlovski
Kostimografija: Doris Kristić
Glazba: Anoushka Shankar i Igor Savin
Oblikovanje svjetla: Saša Mondecar
Fotografije i video: Ivan Šurina
Glumci:
Majka Terezija – Kostandinka Velkovska. Gondže Bojadžiu, Djevojka, Sestra Agneza – Mia Krajcar. Nadbiskup Perier, Otac van Exem – Velimir Čokljat. Prosjak, Lazar, Hindus – Ilir Tafa/ Šiško Horvat Majcan. Drana, majka – Ljiljana Čokljat. Pripovjedač – Dubravko Sidor.
Riječ autora:
Dramski tekst o Majci Tereziji napisao sam nakon što je u Skoplju sagrađen njezin spomen-dom; znao sam, prije toga, samo da je rođena u Skoplju i da je većinu svoga života provela u Kalkuti pomažući sirotinji i bolesnima. Prolazio sam svakoga dana pokraj mjesta gdje je nekad bila njena kuća i svakog bih dana, točno na tom obilježenom mjestu, ugledao jednog čovjeka, prosjaka, koji je u ruci držao knjigu o njoj.
Jednoga dana, dok sam prolazio uobičajenom „rutom“ prema svom Fakultetu, prosjaka nije bilo. Na mjestu gdje je stajala kuća Gondže Bojadžiu, stajala je samo knjiga o Majci Terezi. Prišao sam, sagnuo se i uzeo knjigu, jer je bilo očito da ona više nikome nije bila potrebna. Pročitao sam je, zatim samo pročitao još nekoliko knjiga, i napokon sam počeo pisati.
Vrlo dobro znam kada pišem ja, a kada mi netko diktira; kada mi netko diktira, završim komad u jednom dahu. Takav je bio slučaj s ovom dramom. Osobno ne volim mistifikacije oko nastanka umjetničkih djela, ali volim istinu, i ovaj je put moram priopćiti – kazališni komad o Majci Terezi nastao je za samo tri dana, s malim predasima u pisanju.
Ne znam što kritičari misle o drami i o njenim umjetničkim vrijednostima jer je komad imao samo jednu izvedbu u Skoplju, s ad-hoc kazališnom skupinom, u povodu obljetnice rođenja Majke Tereze. Nitko nije ništa napisao, i to je dobro, ako se ima na umu to što je Majka Terezija mislila o sebi; zvala je sebe, pred Bogom „Tvoje maleno ništa“ i „olovčica u Tvojoj ruci“. Prodala je skupocjeni automobil koji joj je darovao predsjednik svjetske velesile da bi otvorila bolnicu za siromašne. Naravno, znajući sve to, besmisleno je očekivati da će netko udarati u kritičke talambase u povodu kazališne predstave posvećene njoj; to bi bilo i neukusno, jer se niti autor, niti redatelj, niti glumci ne mogu postaviti ispred svetice kojoj je djelo posvećeno.
Zato, držim da je ovaj komad samo moj mali ulog u blagajnu Kristovu, samo mali zračak svjetlosti za život koji zaslužuje tisuću i tisuću stranica, a ja sam se morao zadovoljiti tek nizom sličica iz njezinog prebogatog života, u kome je glavna maksima bila: „Nije bogat onaj koji puno ima, već onaj koji ništa ne treba“. I još: „Život je prekratak da bismo sijali doline zla, ali dovoljno dugačak da bismo posijali zrno dobrote“.
To je zrno Majke Terezije. Ja sam ga samo pokušao prenijeti na kazališnu scenu. Mislim da je to odlično tlo za plodove dobrih namjera i dobrih ljudi. Ako sam uspio, u redu; ako nisam, neka mi bude oprošteno!
O autoru:
Venko Andonovski makedonski je prozaik, dramski pisac, esejist, kritičar, novinar, filolog, književni teoretičar i prevoditelj. Profesor je makedonske i hrvatske književnosti te naratologije i kulturologije na Filološkom fakultetu u Skopju. Objavio je jednu zbirku novela (Freske i groteske), četiri romana (Azbuka za neposlušne, Pupak svijeta, Vještica i Matematičareva kći) i dramske tekstove Granica (2008.), Olovo na jastuku (2010.), Genetika pasa /Gospoda GlembaevSki/ (2011.) i crna komedija Za svakoga ima po jedna (2012.). Jedan je od najnagrađivanijih, najčitanijih, najprodavanijih i najprevođenijih makedonskih pisaca svih vremena. Romanom Pupak svijeta iz 2000. postao je prvi i zasad jedini makedonski dobitnik međunarodne nagrade Balkanika, a u Makedoniji je osvojio sva književna priznanja. Spomenuti roman, kao i roman Vještica iz 2007., najprodavaniji su romani u novijoj povijesti Makedonije a Vještica uskoro izlazi u francuskoj s popratnim tekstom Milana Kundere. Njegove su drame vrlo popularne i prevedene na desetak različitih jezika izvode se na pozornicama diljem svijeta. Autor je kratkih priča, književnih studija i filmskih scenarija.
Na hrvatskom jeziku objavljeni su mu studija Matoševa zvona (2005.), roman Pupak svijetai novela Odaja za dušu (u antologiji Gospodari labirinta, 1998.). Drama Pobuna u staračkom domu objavljena je u antologiji Nova makedonska drama, 2000. a 2015 DHK mu je objavio knjigu sa spomenute četiri drame pod nazivom Genetika pasa.
Iz kritika:
Nakon sarajevske praizvedbe 19.06.2014.: Predstava je doživjela prave ovacije publike koja je više od deset minuta pljeskala i pozdravljala glumce. “Ovo je apsolutno jedna ozbiljna predstava koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Glumica je to izvanredno prezentirala i mislim da se to vidjelo po atmosferi.”, istaknuo je prof. dr. Franjo Topić, predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Napredak. (http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=44648Vijesti)
Nakon zagrebačke premijere 22. listopada 2016. u Centru za kulturu Trešnjevka Denis Derk Večernji list: Autor teksta Andonovski u svojoj “Svetici u tami” nije želio samo odati počast velikoj samaritanki uz poučne i dirljive epizode iz njenog života, nego je htio i poniknuti u redovničino srce, propitati njene eventualne, ljudske dileme i sumnje, pretvorivši se i u njenog strogog ispovjednika. I dok kazališna publika često nestrpljivo čeka kraj predstave grabeći prema izlazu, publika zagrebačke izvedbe “Svetice u tami” nevoljko je izlazila iz trešnjevačkog Cekatea, kao da je očekivala još koju scenu više.
https://www.vecernji.hr/kultura/kostadinka-velkovska-kao-reinkarnirana-majka-tereza-1125257
Olga Vujović, kritikaz: Valja reći, da je Kostadinka Velkovska izuzetno nadahnuto odglumila lik majke Tereze – lice joj se vizualno gotovo poistovjetilo s njenim, a povjerovali smo njezinom dubokom religioznom izričaju.http://kritikaz.com/vijesti/Kritike/26426/U_meni_ne_%C5%BEivim_ja,_nego_On.
Sanja Nikčević „Kazalište bez maske“, Radio Marija 3.11.2016. https://www.youtube.com/watch?v=W9fK73q6AVQ&t=1302s
Komentar selektora:
Život Majke Terezije je inspiracija i uzor. Uzor jer pokazuje kako je i danas moguće slijediti put Isusa krista i sv Franje koji je Majci Tereziji bio uzor. Inspiracija jer promijeni svakog tko je susretne. Svi oni koji su je susreli u životu, oni koji su čitali o njezinom životu, oni koji su pisali drame i postavljali drame. Majka Terezija je svakog čovjeka gledala kao čovjeka kao da je Isus Krist a nama je teško i one koje volimo. To je postigla ne samo predanjem pozivu, nego i poslušnosti Crkve, služenjem do kraja koje je rezultiralo i ljubavlju do kraja. Predstava je donosi pred nas, i pokazuje da sveci nisu samo iz srednjeg vijeka nego da postoje i danas. Fascinantna Kostadinka Velkovska donosi Majku Tereziju i u njezinim trenutcima snage ali posebno upečatljivo u njezinim teškim trenutcima.

NEDJELJA 4. lipnja 2017.

VEČER POSVEĆENA FENOMENU: TIBOR MARTAN I OŠ VISOKO
ŠTO JE TVOJE BLAGO?
5 kratkih drama o izboru neraspadljivog blaga koje su napisali učenici
Dramska družina „Ozana“, KUD-a „Braća Radić“ Visoko, Zagorje
Umjetničko-pedagoško vodstvo: Tibor Martan
Glumci:
Helena Baneković, David Geček, Iva Jež, Doroteja Adamić, Edita Baneković, Magdalena Hegedić, Emanuel Klimpak, Gabrijela Mlinarek, Dorian Šturbek, Leona Šturbek, Petar Baneković, Ema Huzjak, Anita Platnjak, Luka Benković, Ana Mužina, Marija Tukša, Ivan Zidarić, Karmen Baneković, Ivana Horvat, Franjo Podvez, Petar Bejuk, Tea Jež, Dubravka Baneković (odrasla osoba), Jasna Jež (odrasla osoba)
Kratak sadržaj:
Tibor Martan BLAGO
Skupina prijatelja očekuje dolazak Gastona, čovjeka s blagom. Nemir u grupu prijatelja unosi tajanstveni čovjek u bijelom koji se nepozvan pojavljuje u njihovoj blizini, a predstavlja im se kao siromah. Grupa prijatelja odlučuje otjerati čovjeka u bijelom prije Gastonova dolaska i tako Gastonovo blago zadržati samo za sebe. Kada shvate da ne mogu sa sobom ponijeti čitavu Gastonovu škrinju s blagom, prijatelji odluče u njoj pronaći najvredniji predmet…
Doroteja Adamić ŠTEFEK
Predstava prikazuje događaje iz djetinjstva križevačkog župnika Stjepana Kranjčića koje su opisali njegovi prijatelji, poznanici i rođaci. Prikazana je večernja molitva Štefeka sa sestrama, druženje s prijateljima, potraga za puževima, prijateljstvo s djevojčicom Frankom kojoj pomaže oko domaće zadaće i kojoj opisuje Marijina ukazanja u Lourdesu te susret sa starijim bratom svećenikom Matekom. Predstava završava riječima Štefekova oca Josipa kako je Štefek blago obitelji Kranjčić i da samo Svevišnji zna što će biti od Štefeka u budućnosti.
Leona Šturbek SUSRET S ANĐELIMA
Predstava prikazuje odrastanje malene Varaždinke Jerine-Matilde uz površnu majku Gloriju i pobožnog djeda Dragutina, njezin susret s anđelima nakon Prve svete Pričesti (njezino blago), te svjedočenje žive vjere u Gospodina pred školskim prijateljicama i donošenje odluke da se posve posveti Gospodinu ulaskom u uršulinski red gdje postaje službenica Božja s. Marija Klaudija Boellein.
Tibor Martan SVETI JURAJ
Predstava spaja jurjevske običaje Hrvatskog zagorja s legendama o sv. Jurju i njegovoj borbi sa zmajem. Unutar predstave pojavljuju se i glazbene epizode u kojima se izvode pučke popijevke šireg novomarofskog područja, a koje je zabilježio poznati etnomuzikolog Vinko Žganec. Predstava se izvodi na kajkavskom. Juraj u predstavi savladava zmaja uz pomoć blaga koje mu leži na srcu. To je križ njegova Učitelja.
Anita Platnjak i Marija Tukša OBLOČEK
Predstava Obloček proširena je prošlogodišnja predstava Ozane Kajkavke te prikazuje život Ozane Kotorske prije ulaska u samostan i njezin život u samostanu. Iako kroz svoj obloček svakodnevno komunicira s potrebitima, savjetuje tužne i nesretne te propovijeda o Gospodinovoj neizmjernoj ljubavi ipak je njezino najveće blago samoća i tišina ćelije. Tu nakon što zatvori obločekima viđenja Kristove muke u društvu anđela. Predstava je na kajkavskom a izvode se pučki korizmeni napjevi te duhovne pjesme na kajkavštini.
O Tiboru Martanu:
Rođen je 1981. godine u Varaždinu. Po struci je profesor pedagogije, diplomirani etnolog i odgojitelj predškolske djece. Trenutno pohađa Poslijediplomski specijalistički studij dramske pedagogije, a zaposlen je kao stručni suradnik-pedagog u Osnovnoj školi Visoko. Član je Predsjedništva Ogranka Matice hrvatske Novi Marof, Hrvatskog centra za dramski odgoj, Hrvatskog etnološkog društva, udruge „Ljubitelji lokvarskih starina“ Hrvatskog sabora kulture. Začetnik je i voditelj volonterskog projekta „Grofica Lujza“, a vodi i dramsku družinu „Ozana“ iz Visokog. Sudjeluje na recitalima i književnim natječajima (pjesme i proza na kajkavštini duhovnog sadržaja). Radovi su mu objavljeni u nekoliko zbornika: Darežljivo srce, Draga domača rieč, Zbornik radova Recitala suvremenog kajkavskog pjesništva 2017.,Zbornik radovaVrelo nadahnuća. Dobitnik je Marijine nagrade – nagrade Muzeja anđela za kratku priču pod nazivom Angel v papernate oprave.
Komentar selektora:
Tibor Martan je pedagog u OŠ Visoko. Sa djecom je pokrenuo dramsku družinu a kad su se željeli javiti na natječaj Stjepan Kranjčić 2014. zbog teme natječaja su proučili živote nekih poznatih svetaca. I to im se toliko svidjelo, u njihovim životima vidjeli su odgovore na neke svoje probleme (da mi često mislimo da djeca nemaju problema ili da ne razumiju ozbiljne teme!) da se od tada bave – manje poznatim svecima i ljudima na glasu svetosti ! Zita iz Luce, Margareta iz Metole, Rita iz Kasije, dominikanski sveci koji putuju autobusom, Marica Stanković, Stjepan Kranjčić, gorfica Erdedy… a posebno Ozana Kotorska. O njoj je dramu na štokavskom prvo napisao Tibor Martan, a onda je glavna glumica (Marija Tukša) napisala i Ozanu Kajkavku, a obje su gostoale i na Festivalu kršćanskog kazališta prole godine, dok će ove godine gostovati nastavak kajkavske Ozane – Obloček! Kao zahvalu Ozani Kotorskoj svoju dramsku grupu u Osnovnoj školi Visoko, nazvali su njenim imenom. Specifični su ne samo po izboru tema nego i po formi – sve su to male dramske forme, 10 do 15 minuta trajanja, bez scenografije i kostima i s minimalnim rekvizitima. Sve što im treba stvore sami na sceni a stvaraju zanimljive, duhovite, tople i pametne male predstave. Njihove predstave nailaze na izvrstan odjek, pozivaju ih na festivale (Smotra kazališnih amatera, Lidrano, Festival kršćanskog kazališta…) , tekstovi dobivaju nagrade na natječajima (Stjepan Kranjčić, itd)… pa je očito ne samo da su oni izvrsni u tome nego i da te teme zanimaju i druge ljude. Najbolji dokaz da su ih te teme iskreno zanimale je što se njima nastavljaju baviti i nakon odlaska iz osnovne škole i tako sad ti „veliki“ rade predstave u KUD-u „Braća Radić“ iz Visokog! Pozitivan primjer i inspiracija kako raditi s djecom danas, poticaj da ne odustanemo! I od svetaca i od djece i od kazališta!
Predstave koje će pokazati na ovogodišnjem festivalu su nastale 2017. U njima glume djela od osmogodišnjaka do srednjoškolaca uz dvije odrasle osobe!

DRUGI VIKEND
KAKO ČUTI BOGA ILI IZBOR IZMEĐU DOBRA I ZLA

ČETVRTAK 8. lipnja 2017. HISTIRONSKI DOM

Miro Gavran
IVAN KRSTITELJ I NJEGOVI PRIJATELJI
Franjevačka mladež – Frama, Posušje, Hercegovina
Režija: fra Ivan Penavić
Scenografija: Jure Širić
Kostimografija: Mirna Bakula
Glumci:
Elizej – Mateo Jakovljević. Bileam – Ivan Brkan. Saloma – Mirna Bakula. Ivan Krstitelj – Josip Jukić. Isus – Marko Jukić. Herodijada – Lucija Boras. Herod – Antonio Bešlić. Laban, brat Elizejev – Tina Pavković. Abšalom, otac Elizejev – Katarina Čutura. Ezav – Antonela Širić. Jošija, svećenik – Danijel Vukoja. Magdalena, Salomina prijateljica – Ina Čamber. Agripina, Rimljanka – Ana Srebrović. Joram, gradski rizničar – Mate Dragoja. Hanok, stražar – Ana Oreč. Andrija, učenik Ivanov – Karlo Vidović. Čovjek-vuk, prikaza – Luka Jukić. Robinja – Antonela Grubišić. Sara, žena Elizejeva – Lucija Lončar. Zapovjednik straže – Josipa Landeka. Savjetnik Herodov – Jerko Oreč. Desetnik – Stjepan Penava. Vojnici – Ante Bakula i Jure Bakula. Krštenici – Marija Bešlić, Valentina Bošnjak, Filipa Protrka i Mirela Rezo.
Kratak sadržaj:
Predstava opisuje pojavu, djelovanje i poruku Ivana Krstitelja kao posljednjega u nizu starozavjetnih proroka koji najavljuje dolazak Mesije. Predstava počinje u jednoj jeruzalemskoj obitelji koja doživljava susret s bolešću i smrću (mladoj trudnici u visokom stupnju trudnoće nastupaju komplikacije te ona umire). Njezin muž ne uspijeva naći smisao života sve dok ne susretne Ivana Krstitelja koji ga krsti, a ovaj mu mladić (Elizej) postaje učenik i sljedbenik koji nastavlja Ivanovo djelo poslije njegove naprasite smrti. Paralelna radnja se odvija u Rimu gdje odrasta Saloma, Herodijadina kći, koja će kasnije biti primorana naručiti Ivanovu glavu na pladnju…Poruka je predstave svakako višeslojna. Bitno je svakako sljedeće: susret ljudi s Ivanom Krstiteljem stubokom mijenja njihov odnos prema samima sebi i drugima u čemu se zrcali zraka onog svetog i božanskog.
O romanu iz medija:
Radnja romana Mire Gavrana Krstitelj odvija se početkom prvog stoljeća nove ere na području Galileje i Judeje, a jednim dijelom i u starome Rimu, u doba burnih političkih i vjerskih previranja. Glavni su junaci mladići Elizej i Bileam te fatalna Saloma. Njihovi će se životi, na različite načine, iz temelja izmijeniti kad susretnu Ivana Krstitelja. U ovom romanu bogate fabule, natopljenom snažnim emocijama, strastima i zanosima, kao jedan od sporednih junaka pojavljuje se i sam Isus Krist. www.verbum.hr
Gavranov Krstitelj zanimljivo je štivo, dobro konstruiran i ispričan roman, i dokaz pune zrelosti pripovjedačkog talenta pisca koji se odavno dokazao kao dramatičar, a Krstiteljom definitivno s uspjehom osvaja i prozno polje. Jasen Boko, Slobodna Dalmacija
O autoru:
Miro Gavran (Gornja Trnava, 1961.), hrvatski je dramatičar, romanopisac, pripovjedač i pisac za mlade, član suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Djela su mu prevedena na 38 jezika. Njegove knjige su imale više od 200 izdanja u zemlji i inozemstvu. Po njegovim dramama i komedijama nastalo je više od 300 kazališnih premijera širom svijeta, a vidjelo ih je više od tri milijuna ljudi. Jedini je živući dramatičar u Europi koji ima kazališni festival njemu posvećen, izvan zemlje rođenja, na kojem se igraju isključivo predstave nastale po njegovim tekstovima, a koji od 2003. godine djeluje u Slovačkoj, u Trnavi, pod nazivom Gavranfest, od 2013. godine u Poljskoj, u Krakovu, a od 2016. godine u Češkoj, u Pragu.
Frama Posušje
Franjevačka mladež – Frama Posušje osnovana je 1995. godine. Od tada pa sve do danas oko sebe okuplja mlade koji svojim životom i djelom žele nasljedovati Krista slijedeći primjer svetoga Franje. Prvi duhovni asistent bio je fra Robert Jolić, a od tada ih se promijenilo sedam. Sadašnji duhovni asistent je fra Ivan Penavić.
Framaši djeluju u 9 sekcija: Glazbena, Medijska, Drača, Asiški siromašak, Dramska, Sportska, Liturgijska, Meditativno-kontemplativna i Radna. Sekcije imaju susrete po potrebi, a upravo svojim radom daju Frami na vrijednosti.
Članovi dramske sekcije, koja broji dvadesetak članova pripremaju predstave, igrokaze, recitacije itd. Redovite nastupe imaju u sklopu Festivala religiozne drame u Posušju, a onda i u nekim drugim mjestima u Hercegovini. Susrete imaju prema potrebi. Voditelj sekcije je duhovni asistent Frame Posušje fra Ivan Penavić.
Komentar selektora:
Ovo je prvo međunarodno gostovanje na našem festivalu i uspostava suradnje s Festivalom kršćanske drame u Posušju (BIH).

PETAK 9. lipnja 2017.

Bojan Ban i Karlo Bernik
DVIJE KOKOŠKE
Umjetnička akademija u Osijeku
Glumci:
Bojan Ban, Karlo Bernik i Ivan Simon.
Umjetničko-pedagoško vodstvo: Maja Lučić Vuković i Katarina Arbanas
Kratak sadržaj:
Na jednoj farmi žive dvije kokoške koje se međusobno natječu u tome koja će snijeti više jaja. Ona kojoj to uspije imat će bolji tretman kod farmera (više hrane, bolje mjesto za spavanje, bolju košaricu za jaja…). Ne prezaju ni pred čim i u pomoć zovu više sile, kako one dobre tako i zle. Time njihovo nadmetanje postaje neobično i dobija nove dimenzije. Na kraju obje dobiju zasluženo. Dvije kokoške su lutkarska etida nastala na kolegiju „Animacija: dijelovi tijela i predmeta“ pod mentorstvom doc. dr. art. Maje Lučić Vuković i asistentice Katarine Arbanas, a izvode je studenti prve godine preddiplomskog studija Glume i lutkarstva: Bojan Ban, Karlo Bernik i Ivan Simon
O Umjetničkoj akademiji u Osijeku:
Umjetnička akademija u Osijeku jedina je umjetničko-nastavna sastavnica Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Prvu generaciju studenata upisuje akademske 2004./2005. godine. Svojim je dosadašnjim radom razvila prepoznatljivost i približila umjetnička područja kako studentima Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, tako i ostalim studentima koji su kroz različite projekte i radionice sudjelovali u radu Akademije, ali i širem građanstvu.
Od akademske 2005./2006. godine svi se studijski programi provode u skladu s odredbama Bolonjskog procesa. Studiji se organiziraju samo za redovite studente, bilo na teret Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, bilo po osobnim potrebama, kako za hrvatske državljane, tako i za strane studente. Nastava se odvija kroz predavanja, mentorske poduke, seminare, vježbe i različite oblike terenske nastave. Polaznici preddiplomskih i diplomskih studija tijekom školovanja stječu teorijska, pedagoška i praktična znanja i vještine, pri čemu individualan pristup studentima omogućava polaznicima razviti vlastiti umjetnički izričaj.
Komentar selektora:
Može li se kuhačama, vilicama i kuhinjskim krpama te rukama i nogama glumaca ispričati jedna duhovita priča s ozbiljnom poukom? Može ako su to studenti I godine osječke umjetničke akademije koji na predmetu „Animacija: dijelovi tijela i predmeta“ dobiju zadatak pogledati oko sebe i sebe same i to sve doživjeti kao lutku koja priča priču. U slučaju Dvije kokoške, studenti su nas uvjerili da su te kuhače i vilice živa bića na sceni oko kojih se isplela vrlo ozbiljna priča – prodaja duše zbog svježih jaja s ozbiljnim posljedicama. UAOS je od samog početka prisutan na festivalu najčešće s diplomskim predstavama (Denis Peričić Pekel na zemli, Antonia Šašo Prvi grijeh) pa je odlično što je i ove godine prisutna! Ne samo zbog teme ili kvalitete predstave nego i zato da pokaže što sve može biti lutka i što sve mogu glumci/lutkari!

Selma Lagerlöf
LEGENDE O KRISTU
Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku
Režija, dramatizacija i izbor glazbe: Damir Mađarić
Scenografija: Marta Crnobrnja
Kostimografija: Marija Šarić Ban
Suradnica u dramatizaciji: Marta Mekovec de Carvalho
Glumci:
Kristina Fančović i Srđan Kovačević.
Riječ redatelja:
Selma Lagerlöf je prva žena dobitnica Nobelove nagrade za književnost 1909. godine. “Legende o Kristu” je priča o istinitim ili izmaštanim događajima, te svaka legenda nosi svoju poruku. Unutar ove izvedbe, kombinirat će se priče iz zbirke: “Sveta noć”, “Zdenac mudraca”, “Dječarac iz Betlehema”, “Bijeg u Egipat”, “U Nazaretu” i “U Hramu”. Bit djela, a time i predstave, je sročena u rečenici “Da bismo vidjeli istinu, nisu nam potrebne ni svijeće ni svjetiljke ni Mjesec ni Sunce, već samo oči kojima ćemo vidjeti slavu Božju“, a Bog je kod Selme u ljubavi, istini, vjeri i empatiji. Upravo te četiri vrijednosti željeli bismo posredovati kazališnom predstavom „Legende o Kristu”, razgorjeti ih jer su postale zaboravljene i zanemarene, bačene u zapećak. Sjetimo se kako u nama, oko nas i u drugima postoje te zaboravljene iskre i oživimo ih kroz priče Selme Lagerlöf.
Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku:
Vrijedna i višestruko nagrađivana kazališna kuća službeno je s radom započela 8. lipnja 1950. godine, izvedbom prve premijere Pionirskoga kazališta u Osijeku – «Spašeno svjetlo» koju je režirao Ivan Marton. Nastojanja da Osijek dobije pravu lutkarsku i dječju scenu ostvarila su se 1958. godine kada se kazalište profesionalizira te dobiva ime Dječje kazalište «Ognjen Prica». Dječje kazalište u Osijeku iznimno je ponosno što je sudjelovalo na Prvom međunarodnom festivalu djeteta u Šibeniku. Prvu lutkarsku predstavu postavlja na scenu 1962. godine, a 1977. postaje ponosnim domaćinom Susreta lutkara Hrvatske. U proteklih 58 godina djelovanja i 50 godina profesionalnog rada (koje je Kazalište obilježilo 23. travnja 2008. godine) s iščekivanjem smo prelazili prag ove čudesne kuće koja nas je nebrojeno puta vodila na čarobna i bajkovita putovanja, otvarajući nam nepregledan prostor izmaštanih likova, a sav izvanjski svijet ostavljala za vratima. I ne samo mali, u svijet čarolija Dječjega kazališta – danas imena Branka Mihaljevića – više od pola stoljeća uranjaju i veliki, oni koji su nekada bili mali i koji još uvijek s čudom u srcu prate zajedno s malenima svoje omiljene likove iz priča…
Komentar selektora:
Dječje kazalište Branko Mihaljević u Osijeku ima zanimljiv i raznolik program pa je zato i primilo u svoj ansambl i bivše studente UAOS koji donose svježinu u pristupu svijetu oko nas i povezivanju glumca, stvari (poput pijeska, vod, lišća), zvuka, riječi u cjelovitu predstavu koja nam potpuno ležerno i zaigrano priča o najvažnijoj priči… Kristovom životu.

SUBOTA 10. lipnja 2017.

PREDSTAVLJAMO AUTORA: KREŠIMIR TIČIĆ
Jedna od novosti ovogodišnjeg festivala je popratni program u kojem predstavljamo autore koji stvaraju iz kršćanskog nadahnuća, a Krešimir Tičić je ne samo kvalitetan autor nego i vrlo važan. On jeautor četiri dječja mjuzikla (Mali suci 1973., Sunčana zraka 1977., Dječji vrtić za odrasle 1980. i Brat sunce 1989.) za koje napisao tekstove i koje je postavio na scenu. Vrlo je važno danas, kada kršćanski mjuzikl osvaja scene i u zemlji i u svijetu, prisjetiti se onih koji su održavali plamen tog žanra kad on nije imao puno prostora da se razgori.
Arhitekt, pisac i redatelj, Krešimir Tičić, rođen je i djeluje u Zagrebu. Zajedno s Marijem Nardellijem koji je pisao glazbu, Tičić je kao libretist i redatelj prvi uveo mjuzikl kao kazališni oblik među vjernike katolike u Hrvatskoj («Mali suci», 1973.). U svom uredu «Atelier Zlatni rez», djeluje na brojnim i vrlo raznolikim arhitektonskim projektima. Kao pisac, autor je tekstova za mjuzikle kršćanskog nadahnuća. Osim libreta za mjuzikle piše i dramske tekstove, te TV-drame i TV igre s glazbenim brojevima.

fra Ante Marić
VERONIKIN RUBAC
Dramska udruga Proložac
Režija: Marijan Grbavac
Kostimografija: Vesna Ujević
Scenografija: Tihomir Grabovac
Tehničko vodstvo: Josip Župić i Hrvoje Garac
Glumci:
Marija Magdalena-Antonija Grabovac. Veronika-Ana Šerlija.Šimun Cirinejac-Ante Knezović.Majka Judita- Tatjana Meter. Ester-Mila Knezović. Petar Apostol-Marijan Grbavac. Ivan Apostol – Miro Matić.
Kratak sadržaj:
Veronikin rubac tekst je fra Ante Marića koji na neki način proširuje biblijsku predaju te pokazuje što su mogli osjećati i proživljavati likovi koji se tek usputno spominju u Evanđeljima – Veronika i Šimun Cirenac. Radnja je obogaćena i pričom o djevojčici Ester koja na čudesan način dobiva najljepši dar…
O autoru
Fra Ante Marić je svećenik, redovnik OFM, član Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM, rođen u Mostaru 16.V.1952. Osnovnu školu završio u Mostaru – V. OŠ (1967.), srednju školu u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom (1971.), u novicijatu bio na Humcu (1971.–72.), filozofsko-teološki studij započeo na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu 1972., a završio u Freiburgu am Breisgau (D) (1978.). Nakon svećeničkog ređenja u Freiburgu 10. svibnja 1978., duhovni pomoćnik na Širokom Brijegu (1978.–1991.), župnik u Gorici (1991.–2000.), u Drinovcima (2000.–2005.). Od 2005. knjižničar Franjevačke knjižnice Mostar u Franjevačkom samostanu u Mostaru. Od 2010. Kapelan Kapelanije sv. Ilije, Polja – Masna Luka. Član Vijeća za kulturno – povijesnu baštinu, graditeljstvo i sakralnu umjetnost; član Povjerenstva za istraživanje i prikupljanje građe (Vicepostulatura „Fra Leo Petrović i 65 subraće“); utemeljitelj i ravnatelj Hrvatske franjevačke arheološke zbirke sv. Stjepana Prvomučenika Gorica.
Iz pastoralnih potreba i osobne pobude piše i povremeno objavljuje. HNK Mostar uprizorio je njegove drame: U godinama gladi (1996.), Božić bez sina (1998.) pod naslovom I smrt će biti sasma nešto ljudsko (o životu i smrti A. B. Šimića).
Dramska udruga Proložac:
HKUD Proložac je 2003.g. osnovalo dramsku sekciju za potrebe Prološkog kulturnog ljeta. Dramska grupa Proložac pripremila je predstavu Tko je bolestan? autora Tomislava Božinovića, a u režiji Marijana Grbavca. Predstava je odlično primljena kod publike u Prološcu, a i u svim mjestima gdje su prološki glumci gostovali. Nakon prve predstave počinju raditi čuvenu trilogiju o Joki Šimunovoj, autora Ivana Maršića i redatelja Marijana Grbavca. Najprije nastaje Umakla se Joka Šimunova, zatim Potra Ikić Joku i na kraju Joka na prvoj crti. Predstave su nagrađivane i pozivane na festivale, a odigrali su preko 200 predstava diljem Hrvatske i BiH-a. Preko 50 predstava odigrali su prološki glumci u humanitarne svrhe na što su posebno ponosni.

Siniša Glavašević
PRIČE IZ VUKOVARA
monodrama
Hrvatsko narodno kazalište Split
Režija: Pere Eranović
Izvodi: Pere Eranović
Kratki sadržaj:
Za Hrvatski radio iz Vukovara Siniša Glavašević je bio glas iz etera koji je svojim sugrađanima bio potpora, snaga, utjeha i radost tragične jeseni 1991. kada je za vrijeme opsade Vukovara bio mnogima jedini glas koji su mogli čuti u buci koju je rat oko njih stvarao i koji ih je protjerao u podrume. No bio je to glas kojeg se pribojavala cijela Hrvatska jer su svakim danom opsade izvještaji bili sve mučniji i beznadniji. Iako je sam Siniša Glavašević odveden i nestao nakon pada Vukovara, te su priče objavljene pa tako i danas prisutne. U njima je upisano ne samo svjedočenje demonskog razaranja grada nego i nesalomljivi duh njegovih građana, ali i toplina i snaga dobrote i oprosta zbog kojih u tim zapisima nema mržnje. Nerazumijevanje, tuga, strah, teškoće, ali i toplina koja proizlazi iz ljubavi prema životu, čovjeku i Bogu. Rene Medvešek je 2011. po prvi puta postavio te priče na scenu, a 2015. je mladi student glume Pere Eranović diplomirao s tim tekstovima. Budući da se radilo ne samo o ispitu nego o pravoj predstavi ona je sad na repertoaru HNK Split, a gostovala je širom Hrvatske i na festivalima.
O autoru:
Siniša Glavašević rodio se u Vukovaru 1960. godine. Bio je pisac proze, knjižničar, novinar, ratni izvjestitelj. Osnovnu i srednju školu završio je u rodnom gradu a studij komparativne književnosti i bibliotekarstva na Filozofskome fakultetu u Sarajevu. Nakon završetka školovanja radio je u školama u Lovasu i Borovu Naselju. Na Hrvatskome radiju Radio Vukovaru zaposlio se najprije kao spiker a za vrijeme Domovinskog rata bio je urednik Hrvatskoga radija Vukovar i ratni izvjestitelj. Bio je ranjen krhotinom granate 4. studenoga1991. godine na putu u bolnicu gdje je krenuo prikupiti podatke za izvješće. Posljednje izvješće Siniša je poslao iz vukovarske bolnice 18. studenoga navečer. Poslije pada grada Vukovara odveden je, 19. studenoga1991. godine, iz vukovarske bolnice i od tada mu se izgubio trag. Naknadno je utvrđeno da je ubijen i pokopan u masovnoj grobnici na Ovčari20. studenoga1991. godine a ekshumiran je i identificiran u veljači 1997. godine. Pokopan je pokraj kolege i prijatelja Branimira Polovine na Mirogoju u Zagrebu, 14. ožujka1997. godine.
Priče iz Vukovara:
Matica hrvatska u Zagrebu posmrtno je 1992. godine izdala Sinišinu zbirku Priče iz Vukovara, sastavljenu od toplih priča o temeljnim ljudskim vrijednostima koje je Siniša čitao slušateljima radija opkoljenoga grada. Priče su prije tiskanja čitane na Hrvatskom radiju u večernjem programu, a stigle su 12. studenoga1991. godine na privatni faks u zagrebačkom predgrađu i bile su poslane iz podruma vukovarske Opće bolnice. Ove lirske priče jedini su sačuvani literarni pokušaji Siniše Glavaševića. Knjiga Priče iz Vukovara izdana je u četiri izdanja Matice hrvatske (1. izd. 1992., 2. izd. 2001., 3. izd. 2007., 4. izd. 2009.). 2011. godine Priče iz Vukovara objavljene su u izdanju 24sata.
HNK Split:
Hrvatsko narodno kazalište u Splitu utemeljeno je 1893. godine i nalazi se na Trgu Gaje Bulata u Splitu. Splitski HNK središnje je splitsko kazalište i najznačajnija kazališna ustanova u Dalmaciji. Isprva nije postojao stalni umjetnički ansambl, nego su programe u njemu održavale uglavnom putujuće kazališne operne trupe, među kojima su dominirale one iz Češke i Italije, te Zagreba, Osijeka i Beograda. Godine 1922. osnovan je stalni ansambl, koji je davao predstave u svojoj organizaciji. Dio ansambla činili su profesionalci, dio su bili amateri. Prvi intendant kazališta bio je Ivo Tijardović. Kroz mnoga desetljeća HNK Split sačuvao je kulturni identitet grada brojnim kazališnim predstavama i koncertima. Članom je Europske kazališne konvencije od 1999. godine.
O premijeri u medijima:
J. Parić u Slobodnoj Dalmaciji 14.11.2015. pod naslovom: “‘Priče iz Vukovara’Pere Eranovića oduševile splitsku publiku“:
Premijerna izvedba monodrame “Priče iz Vukovara” mladog splitskog glumca Pere Eranovića održana je u subotu navečer na Sceni 55 u splitskom HNK. Predstava je diplomski rad Pere Eranovića, od ove sezone novog člana
ansambla drame, i na scenu je donijela ugođaj iz podruma u ratnom Vukovaru iz kojega je pokojni izvjestitelj Siniša Glavašević javljao o uništavanju grada, uzaludno zazivao pomoć ali i nastojao rastresti svoje slušatelje malim pričama o djetinjstvu, igri i ljubavi.
Eranović je sam osmislio dramatizaciju, režiju, scenu i kostim a napisao je i komponirao nekoliko songova koje je izveo uz gitaru. Mentor mu je bio profesor Milan Štrljić.
Zahtjevnoj formi monodrame pristupio je promišjeno i iskreno i uspio uhvatiti publiku za srce, štoviše, naveo ih je da jedni druge zagrle i odaslao poruku o miru i ljubavi.
-Osjećam se potpuno rasuto, kazao je nakon burnog pljeska. Ovo je komad koji ne može živjeti bez stalne interakcije s publikom, iscrpljen sam, ali i sretan zbog osjećaja zajedništva kojega smo postigli. Želio sam poslati antiratnu poruku, poruku o ljubavi, jer, i sam Glavašević je rekao: ako je u vama ostao barem djelić ljubavi – podijelite ga.
Eranovića su došli podržati i njegova majka Jelena koja je izgubila muža u Domovinskom ratu, te brat i teta.
– Teško mi je prosuđivati predstavu a ne biti subjektivna. Pere je na pravi način sačuvao sjećanje na one dane i još jednom otvorio pitanje: kome su ratovi uopće potrebni? A on sam nije ni mogao drugačije igrati, divna je, čista, dobra duša, kazala je Jelena Eranović. Na komentare da ne valja toliko hvaliti mladog glumca i da će ga razmaziti, odgovorila je:
– Neka. Imam i zašto, on i njegov brat su moje ordenje.
Izvedbom je bio veoma zadovoljan i intendant Goran Golovko, kazao je da “Pričama iz Vukovara” predviđa sjajnu budućnost i najavio izvedbe i drugih diplomskih predstava u okviru programa “Scena mladih”.

NEDJELJA 11. lipnja 2017.

PREDSTAVLJAMO AUTORA: BOŽIDAR PROSENJAK
Jedna od novosti ovogodišnjeg festivala je popratni program u kojem predstavljamo umjetnike koji stvaraju iz kršćanskog nadahnuća, a Božidar Prosenjak je autor brojnih poetskih i proznih tekstova koji su prevedeni (neki i na više od 20 jezika), nagrađeni i uvršteni u školsku lektiru te su inspiracija mnogim mladim čitateljima. Budući da su inspirirali i trojicu glumaca da prema njegovim djelima naprave monodrame, na festivalu će ga se vrijedno predstaviti s čak tri monodrame: Sijač sreće (izvodi Dubravko Sidor) i dvije izvedbe Divljeg konja (izvode Tomislav Svetić i Rajko Bundalo).
Božidar Prosenjak SIJAČ SREĆE – vesela igra o odrastanju
Podnaslov predstave je “vesela igra o odrastanju”. Od male bebe koja još ne zna izgovoriti “a”, preko obiteljskih zgoda i nezgoda, prije vrtića i škole, do zaljubljivanja i potrage za srećom u životu. Radi se o veseloj interaktivnoj predstavi s puno smijeha i radosti, a na kraju se otkriva i kršćanski smisao predstave: sreća se ne grabi rukama prema sebi, nego se hvata “raširenih ruku”, odnosno u darivanju i dijeljenju sreće s drugima.
Božidar Prosenjak DIVLJI KONJ
Priča o životu divljeg konja koji je smatrao pobunu u ime slobode najvažnijom u svom životu da bi na koncu otkrio da je poslušnost Gospodaru ono što mu daje najveću slobodu.
O autoru:
Božidar Prosenjak rođen je 1948. godine u Koprivnici. Djetinjstvo je proveo u malom podravskom mjestu Kuzmincu. Tamo je započeo svoje školovanje, a nastavio ga je u Koprivnici, Parizu i Zagrebu, gdje je završio Filozofski fakultet na Odsjeku za romanistiku.
Profesionalni je književnik. Član je Društva hrvatskih književnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Utemeljitelj je biblioteke i književne nagrade “Albatros” i jedan je od osnivača “Academiae Cravaticae”.
Autor je četrdesetak knjiga za djecu i odrasle. Danas je jedno od najznačajnijih imena u hrvatskoj književnosti svojega naraštaja. Djela su mu uvrštena u školsku lektiru i školske udžbenike. Njegov roman Divlji konj ubraja se u klasike književnosti i doživio je četrnaest izdanja u Hrvatskoj, a zbirka priča Sijač sreće sedam izdanja. Prevođen je na strane jezike.
Njegova knjiga Priča o kravati uvrštena je u International Children’s Digital Library, San Francisco University of Mariland, USA, na hrvatskom, engleskom i japanskom jeziku. Dobitnik je uglednih nagrada za književnost, među kojima su “Ivana Brlić-Mažuranić” i “Grigor Vitez”.

Gilbert le Mouël
BOG U METROU
Dramska grupa OŠ Ivana Kukuljevića Sakcinskog, Ivanec
Režija i dramaturgija: Nataša Roginek
Glumci:
Dominik Biškup, Paula Čavlek, Nina Galić, Petra Stanko, Luka Šavorić, Mateja Hudoletnjak, Simon Kušter
Kratak sadržaj:
Scenska igra je po prvi puta osmišljena 2007. godine pri obradi nastavne jedinice o postojanju Boga u osmom razredu. U njoj sudjeluje već treća generacija glumaca. Rađena je po knjizi Gilberta le Mouëla koja na zanimljiv način opisuje „silazak Boga“ u svakidašnjicu ljudi, a napose na frekventno mjesto poput metroa. Tko će ga vidjeti, tko prepoznati? Što nas sprečava u tome?

Nataša Roginek i s. Marija Bilanović
ODVAŽNA ŽENA MARIA DE MATTIAS
Dramska grupa PŠ Salinoveci Dramska grupa OŠ Ivana Kukuljevića Sakcinskog, Ivanec
Režija i dramaturgija: Nataša Roginek
Scenografija i kostimografija: s. Marija Bilanović
Izbor glazbe: Nataša Roginek
Glumci:
Pripovjedačice- Petra Stanko, Monika Hajdinjak. Maria De Mattias- Marta Čavlek, Hana Čavlek, Paula Čavlek. Otac Giovanni De Mattias- Simon Kušter. Gašpar Del Buffalo- Dominik Biškup. Brat Antonio- Josip Ferić. Majka Ottavia De Angelis- Sara Ribić. Redovnice- Klara Gotal, Paula Sviben, Paula Štabi. Djevojčice- Lorena Zebec, Paula Sviben, Klara Gotal. Plesačice- Lorena Zebec, Laura Foder. Glazbena pratnja- Petar Poljak.
Kratak sadržaj:
Scenska je igra osmišljena 2016.godine povodom obilježavanja 150. -te godišnjice smrti svete Marie De Mattias, utemeljiteljice Družbe Klanjateljica Krvi Kristove (ASC), a rađena je prema knjizi Maria Spinellija Žena riječi i Alfonsa De Santa Cruz Djevojka iz Vallecorse. Scenski prikaz detaljno opisuje svetičin život od djetinjstva pa sve do smrti.Život svete Marie De Mattias mnogima je nadahnuće ponajviše zbog odgovora Božjem pozivu na ljubav unatoč mnogim kušnjama.
Maria De Mattias:
Maria De Mattias (Vallecorsa, 4. 2. 1805. – Rim, 20. 8. 1866.), utemeljiteljica Družbe Klanjateljica Krvi Kristove, proglašena je blaženom 1950., a svetom 18. 5. 2003. u Rimu.
Na njezin odgoj najviše je utjecao otac, koji je imao strpljivosti i želje da svoju nemirnu i živahnu kćer odgoji i prenese joj ljepotu kršćanskog poziva. Maria je bila bistro dijete i zarana su je posebno zainteresirale očeve priče o biblijskim junacima i vazmenom Jaganjcu, koji je prolio Krv za svakog čovjeka.
Nažalost, prolijevanje krvi bilo je dio Marijine stvarnosti, što će obilježiti njezin život i duhovnost. Još kao devetogodišnja djevojčica bila je svjedokom nasilnih ubojstava na ulicama Vallecorse koja su počinili pobunjenici iz obližnjih šuma i brda iznad mjesta. Naime, Vallecorsa, kao i druga izdvojena i zabačena mjesta na jugu Papinske države, u to vrijeme zahvaćeni su pokretom hajduštva koji je nastao zbog nezadovoljstva i ratnih zbivanja za vrijeme i nakon Napoleonovog vladanja. Iz različitih razloga neki su pobunjenici odlazili u šume i živjeli od pljačke i napada na stanovništvo po obližnjim mjestima, a osobito su česte bile osvete.
Državne vlasti više nisu mogle nadzirati ovaj pokret, zbog čega papa Pio VII. organizira evangelizaciju tih područja i ovu službu povjerava Družbi Misionara Krvi Kristove i njezinu utemeljitelju Gašparu Del Bufalu. Misionari odlaze u pogođene krajeve, održavaju misije i pozivaju stanovnike da se vrate svom kršćanskom životu i pomire između sebe. Gašpar je 1822. održao misije u Vallecorsi kao jednom od glavnih centara hajduštva. Na njima je sudjelovala i, tada, sedamnaestogodišnja Marija, kojoj će susret s Gašparom promijeniti život i potaknuti želju da bude apostol poput njega.
U dobi od 29 godina, nakon osluškivanja i dogovora s duhovnim vođom, napušta rodnu Vallecorsu i odlazi u Acuto kako bi kao učiteljica radila s djevojkama. Odlazi s jasnom vizijom da ne želi biti samo obična pobožna učiteljica. Želi osnovati Institut s ciljem promicanja slave božanske Krvi, posvećenja duša i rada na duhovnoj, moralnoj i socijalnoj obnovi društva koji će uključivati daleko više aktivnosti od poučavanja djevojčica. Nakon što je došla u malo brdovito mjesto Acuto, već sljedećeg dana, 4. ožujka 1834., osniva Institut Klanjateljica Krvi Kristove.
Napisala je Pravila Družbe 1838. i 1857. Od svojih sestara tražila je i željela da budu apostoli, žene u službi drugim ženama, svjedoci koji nastoje propovijedati Evanđelje svojim životom i riječima, da budu redovnice na nov način. Njihov je apostolat odgajati žene i djevojke kako bi vjerski, duhovno, humano i kulturno napredovale te kao zdrave majke i supruge odgajale nove naraštaje.
Papa Pio XII. proglasio ju je blaženom 1950., a 18. svibnja 2003. svetom ju je proglasio papa Ivan Pavao II. te ju cijeloj Crkvi predstavio kao model življenja kršćanskog i posvećenog života, nazvavši je gorljivom mističarkom i zanosnom ženom akcije, koja je na području odgoja i evangelizacije otvorila nove putove ženine prisutnosti u Crkvi i ponudila originalne modele služenja Evanđelju.
Nataša Roginek:
Nataša Roginek rođena je u Varaždinu. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, OOUR Pedagogijske znanosti – Odsjek u Čakovcu, smjer razredna nastava. Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na Institutu za teološku kulturu laika stekla višu stručnu spremu stručne prvostupnice teologijete naKatehetskom institutu visoku stručnu spremu magistra religiozne pedagogije. Kao vjeroučiteljica radi u OŠ Ivana Kukuljevića Sakcinskog u Ivancu od 1991. godine. U zvanje mentora promovirana je 2007. godine, a 2012. godine u zvanje savjetnika koje joj je produljeno 2017. godine. Voditeljica je Županijskog stručnog vijeća vjeroučitelja u osnovnim školama Varaždinske županije – Zapad. Komisija za stručno usavršavanje Hrvatskog centra za dramski odgoj 2009. godine dodjeljuje joj stručni naziv dramskog pedagoga na temelju rezultata dramskoga rada s djecom i mladima. Dugi niz godina vodi dramsku grupu u školi, a njezin je rad prepoznatljiv na državnoj razini o čemu svjedoče i predavanja i pedagoške radionice koje je održala, gostovanja njezine dramske grupe na Županijskim stručnim vijećima vjeroučitelja, učitelja hrvatskoga jezika i knjižničara, sudjelovanja na državnim smotrama LiDraNo, na državnim smotrama Saveza društava Naša djeca i brojnim drugim seminarima i skupovima. Uspješno surađuje s vjeroučiteljicom mentoricom Silvijom Čavlek te su prepoznatljiv tim ne samo u školi u kojoj rade, nego i šire.
s. Marija Bilanović:
Sestra Marija Bilanović rođena je 1984. godine u Kotor Varošu, Bosna i Hercegovina. U Kaptolu, pokraj Požege je završila osnovnu, a u Požegi srednju školu. U rujnu 2002. godine došla je u samostan Klanjateljica Krvi Kristove u Zagrebu. Prve redovničke zavjete položila je 2005., a doživotne 2010. godine. Redoviti petogodišnji studij religiozne pedagogije i katehetike na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završila je 2013. godine. Na Dan Fakulteta 9. ožujka 2012. primila je priznanje za najbolji uspjeh u studiju religiozne pedagogije i katehetike za akademsku godinu 2010./11.
Nakon završenog studija započinje raditi kao vjeroučiteljica u Područnoj školi Tina Ujevića u Salinovcu te u Područnoj školi Prigorec.

Željko Kavali
DRUGA ŠANSA
Apostoli ljubavi, župa sv. Josip Radnik, Slavonski Brod
Režija: Ružica Kavali
Scenografija: Alma Grgić
Kostimografija: Ana Brašnjić
Glumci:
Optužena-Alma Grgić. Sutkinja-Mirela Tolić. Tužitelj-Željko Kavali. Branitelj- Ružica Kavali. Isus-Valentin Mažar. Anđeo-Lorena Vukadinović. Anđeo-Gabriela Vukadinović. Anđeo-Petar Činkl. Gatara-Ivana Činkl. Prijateljica optužene-Željka Lovrić. Majka optužene-Marija Kurelović. Muž optužene-Željko Kovač. Muževljeva prijateljica-Josipa Vukadinović. Sin optužene-Tomislav Lazić. Policajac-Slobodan Brašnjić. Policajac-Ivan Kurelović. Kirurg-Hrvoje Tolić. Kirurg-Krešimir Tolić. Kirurg-Tomislav Domović. Sestra-Marta Marjanović. Unesrećena porota-Magdalena Majstorić.
Kratak sadržaj:
Dok obitelj nakon nesreće sjedi uz postelju unesrećene, njezina duša odlazi pred sud na kojem se sudi njezinim djelima koja je počinila za života. Pravo suđenje sa sucem, braniteljem i tužiteljem, svjedocima i porotom. Optužena odjednom postane svjesna da je, iako se smatrala dobrom i krasnom osobom, počinila svih 10 smrtnih grijeha i unatoč pokušaju obrane da je spasi – bude proglašena krivom. Ali, postoji netko tko ju je otkupio te ostaje pitanje kako će iskoristiti drugu šansu.
Apostoli ljubavi:
Apostoli Ljubavi skupina su ljudi koji, okupljeni oko Gospodina, žele duhovno rasti, svjedočiti o Božjoj ljubavi i djelovati u sredini u kojoj žive.
Pod vodstvom gospođe Ružice Kavali okupljaju se u Župi sv. Josipa Radnika u Slavonskom Brodu. Skupina broji oko trideset članova od kojih su mnogi i iz drugih župa iz grada i okolice. Svoj rad započeli su 2013. godine scenskim prikazom Isusova rođenja. Kasnije su uprizorili Isusovu Muku i predstavu izveli na Veliki petak 2014. i 2015. godine u svojoj župi. Od jeseni 2015. godine, u brojnim su župama izveli scenski prikaz o Deset Božjih zapovijedi pod nazivom Druga šansa. Osim dramskih aktivnosti, kojima je cilj potaknuti vjernike na obraćenje i produbljivanje njihove vjere, često su potaknuti i na pomoć ljudima koji žive oko njih. Planiraju organizirati događanja donacijskog karaktera i različite akcije za pomoć ljudima u potrebi. Djeluju uz podršku svoga župnika vlč. Mate Matasovića i u suradnji s ostalim župnicima. Sastaju se jednom tjedno te molitvom i razgovorom podržavaju jedni druge. Idu na razna hodočašća i žele rasti u ljubavi i zajedništvu s Gospodinom i jedni s drugima.
O autoru:
Željko Kavali rođen je 25. 12. 1965. u Slavonskom Brodu. Po zanimanju je umirovljeni vodoinstalater. Župljanin je župe sv. Josip Radnik, Slavonski Brod. Aktivan je član ekonomskog vijeća te glumačke skupine Apostoli ljubavi. Otac je dvije kćeri i djed dvoje unučadi.
Komentar selektora:
Prava predstava za zatvaranje festivala: priča o sudu nakon smrti koja nas potiče da razmislimo o životu! Odlično odigrana sudnica sa različitim akterima ali i šok optužene kad shvati koliko griješi a još potresniji kraj!

[izvor informacije Festival kršćanskog kazališta]