Naše nasilje i vaše nasilje
Režija: Oliver Frljić
Slovensko mladinsko gledališče

Igraju: Barbara Babačić, k. g. Barbara Babačić, Daša Doberšek – Rasha Omran, Uroš Kaurin – Mathijs, Dean Krivačić – Abi Aziz, Jerko Marčić – Mihajlo Tamar, Nika Mišković – Noor Nazari, Draga Potočnjak – Amal Petrovič, Matej Recer – Hadi al Zaidi, Blaž Šef – Rauf Asgarov
Dramaturgija: Marin Blažević
Scenografija: Igor Pauška
Kostimografija i oblikovanje maske: Sandra Dekanić
Oblikovanje svjetla: Dalibor Fugošić
Stručna suradnica: Aenne Quiñones
Asistentica režije: Barbara Babačić
Izbor glazbe: Oliver Frljić
Oblikovanje zvuka: Silvo Zupančič
Adaptacija svjetla: David Cvelbar
Producent: Hannes Frey

Izvedbi sam priustvovala u Ljubljani, gdje se trenutno nalazim. O događanjima vezanim uz izvođenje predstave u Splitu, čitala sam u medijima. Sredstvo, u ovom slučaju kazališna predstava, koja osuđuje nasilje prikazom nasilja suočava publiku s razarajućim potencijalom nasilja u kojem su nasilnici postavljeni u ulogu žrtve. To u konkretnim okolnostima i odnosima može (i hoće) izazvati provokaciju, ali ne kao površnu reakciju dizanja medijske buke, nego katarzičnog društvenog samopropitivanja.

Naše nasilje i vaše nasilje ; Ustupio HNK Ivan pl. Zajc

Naše nasilje i vaše nasilje ; Ustupio HNK Ivan pl. Zajc

Teška i mučna tema o patnjama civilizacije koje su prouzrokovane željom za profitom, a zamaskiranom, između ostalog, i vjerskim osjećajima, predstavljena je kroz hrabar nastup osmero glumaca, dijelom iz Slovenije, dijelom iz Hrvatske, u okviru internacionalne koprodukcije. Tekst izgovaraju na oba jezika, s prijevodom na slovenski i engleski. S obzirom da se u kozmopolitskoj Ljubljani ne očekuje reakcija na umjetnički performans u formi tužbe ili protesta, u jednoj osebujnoj sceni upotrebljena je zastava Republike Slovenije, što vjerojatno predstavlja jedinu razliku od hrvatske izvedbe.

Predstava ‘Naše nasilje i vaše nasilje’ ilustracija je aktualnih događanja prezentirajući na slikovit način uzročne i posljedične veze situacije na globalnoj razini. Osim što ilustrira (i provocira reakciju), predstava i educira. A ni pod težinom tematike i pristupa, nije zakinuta niti u pogledu humornih elemenata.

Simbolizam se očituje na svim razinama – u izboru glazbe (primjerice, ‘Tiha noć’ u izvorniku, dakle njemačkom jeziku), scenografiji (‘karnistri’ za naftu), kostimografiji (arapsko pismo na golom tijelu, narančasta odijela zatvorenika), rekvizitima (zastave, križ, kruna od trnja), oblikovanju svjetla (križ), dramaturgiji (usporen pad ubijenog tijela) i tako dalje. Nekoliko scena na izrazito simbolički način predočavaju rezultat aktualne humanitarne krize.

U Ljubljani, u Slovenskom mladinskom gledališču, koje nije, kako sami naglašavaju, samo slovensko, predstava je odigrana pred punim gledalištem, u ugodnoj atmosferi prije vikenda, bez ‘predstave’ ispred ili oko ulaza u kazalište. Pljesak koji je dugo potrajao svjedočio je o razumijevanju simbolične poruke predstave, za čije razumijevanje su, i pored eksplicitnog vizualnog vokabulara, potrebne određene svjetonazorske premise.

Vendi Jukić Buča
U Ljubljani, 8. 5. 2017.