Odgajanje budućnosti u Studentskom centru

22/02/2017to04/03/2017

Projekt Odgajanje budućnostikoji uključuje otvorenje izložbe i trodnevni popratni program održat će se od 22. veljače do 4. ožujka u Galerije SC. Ulaz na sve programe je besplatan.

Otvorenje izložbe skupine autorica koja uključuje video radove, fotografije, crteže i dokumentaciju zakazano je za srijedu u Galeriji SC, od 20 sati. Autorice: Elina Brotherus (FI), Maria Adela Diaz (Guatemala / SAD), Jelena Kovačević (HR), Ana Kuzmanić (HR), Ines Matijević Cakić (HR), Neli Ružić (HR), Lena Šimić (UK), Tanja Tintor Keller (HR), Vlasta Žanić (HR)

Uz umjetničke radove dio projekta su i predavanja Ankice Čakardić, Ane Kuzmanić, Ines Matijević Cakić, Aleksandre Mindoljević Drakulić, Irene Bekić i Marijane Stanić, Lene Šimić, radionica Zajedničko pisanje po noći te projekcija filma Anna redateljskog dvojca Massima Sarchiellija i Alberta Grifija.


Neli Ružić – Sunčanje bojama

Odgajanje budućnosti projekt je koji okuplja umjetnice i teoretičarke oko zajedničke želje promišljanja suvremene uloge žene i majke. Tema koja često kreće iz vrlo osobnih, trenutačnih, životnih preokupacija zapravo je sveobuhvatni „problem“ koji utječe na izgradnju čitavog društva i kreira budućnost. Istraživanjem svojih pozicija autorice različitim metodama preispituju kompleksne odnose osobnoga i društvenoga, racionalnoga i emotivnoga, svjesnoga i nesvjesnoga, mogućega i nemogućega. Krajnjim pojednostavljenjem dihotomija se može iščitati i u trenutačno široko vladajućim društvenim pozicijama koje propagiraju desne, ekstremne pa i patrijarhalne postavke i upravo suprotnoj poziciji velikoga dijela feminističkih praksi. Upravo iz te pozicije želja nam je, kroz komunikaciju, propitivanje, dijeljenje iskustva te širenjem saznanja, doprinijeti tolerantnijem i osvještenijem društvu.

Autorice projekta: Ines Matijević Cakić i Marta Kiš

Prijave na radionicu Zajedničko pisanje po noći su u tijeku. Radionica će se odvijati s petka (24. veljače) na subotu (25. veljače) između 3 i 4h ujutro – u najtamnijem, najtmurnijem, najmisterioznijem dijelu noći; majke bdiju nad novorođenčadi, nove bebe se rađaju. Više o radionici i prijavi potražite klikom na link.

RASPORED PROGRAMA

Četvrtak, 23. 2. 2017., u 19:30 @ MM Centar
Kratke slike – IZ KRATKE BAZE 25 FPS-A: Anna, r. MassimoSarchielli, Alberto Grifi
Remek djelo dokumentarne forme nastalo ranih 70-ih kad su dvojica talijanskih filmaša (M. Sarchielli i A. Grifi) u Rimu susreli trudnu šesnaestogodišnju narkomanku Annu.
Radionica Zajedničko pisanje po noći

Petak, 24. 2. 2017., u 18 sati @ Galerija SC
Ines Matijević: Majčinstvo unutar konceptualnih feminističkih praksi u drugoj polovici 20. st.
Lena Šimić: Manifesto for Maternal Performance (Art), 2016.
Ankica Čakardić: Majčinstvo i reprodukcija kapitalizma
Ana Kuzmanić: Subverzivna pedagogija u umjetničkoj praksi – projekt Ti si malen, ja sam velik!

Subota, 25. 2. 2917., u 18 sati @ Galerija SC
Lena Šimić i Marta Kiš: Prezentacija radionice Zajedničko pisanje po noći
Irena Bekić, Marijana Stanić: Umjetničko-istraživački projekt Majke i kćeri, Galerija 90-60-90, POGON Jedinstvo, Zagreb, 2011. 
Aleksandra Mindoljević Drakulić: Što je (ne)dovoljno dobro majčinstvo?
Ines Matijević: Subjektivnost majčinstva u susretu s umjetničkom praksom – predstavljanje radova Ines Matijević Cakić

**Za vrijeme svih predavanja bit će organizirano kreativno zabavljanje za djecu pa pozivamo i najmlađe da nam se pridruže!**

ODGAJANJE BUDUĆNOSTI

IZLOŽBA

Vlasta Žanić u video radu Večernja molitva bilježi intiman trenutak u kojemu sa svoje troje djece dan završava molitvom. Ušuškani u bjelinu, očišćeni su od svih vanjskih elemenata, predstavljaju koncept bez vremenskoga određenja, zaokružen zajedništvom i duhovnošću. No, bilježeći u jednom kadru trenutak završetka jednoga dana, trenutak pred počinak, autorica naglašavanjem duhovne dimenzije smiraja dana, daje naslutiti distinkciju dana i noći, stvarnosti i jave, živosti i mirnoće.

Nagoviještanje biblijskoga motiva nazivom Sacra Conversazione Tanja Tintor Keller zapravo se igra sa značenjima. Česti motiv renesansnih oltara koji prikazuje Djevicu Mariju i maloga Isusa unutar arhitektonskoga ili pejzažnoga okvira, Tanja zamjenjuje crtežom svoje obitelji. Apstrahirana bijela pozadina u zlatnome ovalu u kojemu autorica s djetetom i mužem djeluje povezano, iako su uhvaćeni u trenutku bez razgovora. Jednostavnim motivom prikaza suvremene obitelji, koji je u svakom smislu u kontrastu s klasičnim prikazom iz naziva, dodatno naglašava ironijski moment.

Strah od gubitka Jelena Kovačević pokušava pobijediti Bdijenjem. Fotografije najbližih članova obitelji, dok spavaju, sprema u kutije i tako ih čuva na sigurnom. Procesom u kojemu bilježi trenutak u kojemu oni mirno spavaju, a ona brine i bdije nad njima, nakon čega ih skriva, a potom izlaže u ruke nepoznatim posjetiteljima izložbe koji mogu otvarati kutije, višestruko razlaže svoje strahove.

Dokumentiranjem, uglavnom kroz crtež i tekst, Ines Matijević Cakić nastavlja poetsku liniju koju sedamdesetih afirmira Mary Kelly. Dva rada na ovoj izložbi Mama ide u Zagreb – Arhiv susreta te Portret s kosom, 2017. prikazuju preokupacije majke i umjetnice te neodvojivost tih uloga. Crtežom arhivirani pokloni koje majka dobiva u trenucima kada se vraća iz uloge bivanja umjetnice uz bilježenje momenta darivanja i trenutka bliskosti, skrivaju i osjećaj krivnje koji autorica pokušava umanjiti donošenjem poklona djeci. U Portretu s kosom Ines kroz čin šišanja duge kose svoje kćeri, preispituje odnose spram kulturoloških stereotipa i svoju (pa i kćerkinu) borbu s istima. Izravnost prisutna u njenim radovima postavlja i gledateljicu / gledatelja u poziciju u kojoj se mora suočiti s vlastitim sukobima.

Maria Adela Diaz u oba videa (LA CARGA i Detechment) jednostavnim činom govori o gotovo univerzalnim odnosima koji majke imaju s kćerima. Noseći svoju ne tako malu kćer po teškom terenu tri sata, eksplicitno pokazuje snagu majke da učini sve za svoje dijete. No, drugim radom progovara i o dualnoj prirodi odnosa majke i kćeri: krhkoj, ali i neraskidivoj vezi.

Lena Šimić kroz svoj umjetnički, ali i profesionalni rad u potpunosti dokida granice između života i umjetnosti, pokrećući s obitelji u svome domu Institut za umjetnost i praksu neposluha kod kuće (Institute for the Art and Practice of Dissent at Home). Oba video rada (Full Term i 42 Among the Gormleys) koja se mogu vidjeti na izložbi pokazuju svu slojevitost njene umjetničke prakse u kojoj koristi kazališne izvedbene elemente, performans, video, pisanje, skulpturu, a u svoj rad kao suradnike uključuje prijatelje i obitelj koji postaju dio rada bez jasnih razdjelnih crta koje odvajaju svakodnevan život i stvaranje.

Neli Ružić prikazuje snimku performansa Sunčanje bojama (za Luku) iz 1997. godine koji je izvela u šestom mjesecu trudnoće prvi put koristeći intenzivne boje kojima se izlaže ležeći u niši bivše kapelice na Peristilu. Kontemplativni moment u kojem se osvješćuje trenutak jedinstva i skoroga odvajanja, ali i povezuje s umjetničkim procesom. Uključivanje rada majke koja je sašila haljinu za ovaj performans, povezuje i rad Reproduktivni sistem. Umjetnica koristi fotografiju koja prikazuje majku kako dovršava šivanje haljine umjetnice za prvi dan škole. Intervenirajući crtežom svoga reproduktivnog organa koncem, umjetnica propituje (generacijske) rodne uloge, seksualnost i društvene norme.

Niz od 42 fotografije bilježenja procesa vlastite umjetne oplodnje, Elina Brotherus započela je još 2008. godine. Uz dokumente kalendara planiranja koji svjedoče dugotrajnosti procesa, gledatelja/icu suočava s vlastitim fizičkim i emotivnim trenucima suptilnim ponavljanjem kadrova autoportreta u trenutku najvećih razočaranja, u kombinaciji s uhvaćenim trenucima i motivima svakodnevice koji prate proces. Hrabrim ogoljavanjem Elina progovara o temi koja je često zaobiđena iz osobnih emotivnih razloga, ali i društvenih normi koje se s takvim momentima ne mogu i ne žele suočiti.

Ana Kuzmanić kroz predavanje i izložbu predstavlja projekt Ti si malen, ja sam velik! u kojemu se od 2015. kroz interaktivne radionice s djecom bavi ideološkom konstrukcijom djetinjstva kasnoga jugoslavenskog socijalizma u kontrastu s društvom kapitalističkoga konzumerizma. Krenuvši od kritičkog propitivanja slikovnica, djeca su potaknuta na promišljanje četiriju cjelina: odrasli, životna sredina, rat i sukob te osobne želje. Kao završni rad nastaje umjetnička knjiga.

[izvor informacije Kultura promjene]