Ono što je uspjelo ovom filmu, kao i dobrom psihološkom romanu, jest promjena odnosa gledatelja (čitatelja) prema negativnom liku tako da ga ne osudjuje, već razumije. Polazimo od negativne predrasude prema junakinji, to govori i sam naslov, ali upoznajući taj lik, bez izmjene njegova opisa, već potvrđujući njegove osobine, postajemo mu bliži i blaži u stavu, s empatijom koja zamjenjuje podsmjeh.
Ne radi se, zapravo, o negativcu u punoj mjeri, o nekome koji nekome želi nauditi ili to čini, već izraženom nesavršenom, zapravo tragikomičnom liku koji je uvjeren u nešto o sebi što je drugima jasno da nije, ali imaju razloga podržavati tu njegovu iluziju. Njujorška bogatašica i ljubiteljica klasične glazbe (Maryl Streep), zavarava se vlastitim vokalnim sposobnostima i priređuje koncerte u visokom američkom društvu, doživljavajući pohvale, sve dok je ne slomi spoznaja o stvarnom odnosu publike prema njenom glazbenom doprinosu.
Netko bi rekao, da se ne radi o bogatašici, ne bi ni uspjela živjeti u toj iluziji, i to je točno, ali ‘olakotne okolnosti’ slučaja ublažavaju strogi sud. Uostalom, naše vrijeme u kojem banalni i bizarni likovi masovno nastoje osvojiti medijsku pažnju i ostvariti specijalne efekte instantne popularnosti, moglo se imati više razumijevanja za ovu potrebu društvenog priznanja, čak i na vrhu društvene ljestvice. Zar ne bi danas pjevačica ‘bez sluha’ mogla naći milijune obožavatelja i zagovornika putem internet mreže ili na opskurnim TV kanalima? Ali, bitan je timing. Sredinom Dvadesetog stoljeća neke su se stvari, primjerice ‘ozbiljna glazba’, uzimale ‘ozbiljno’ 🙂 .
Sve u svemu, početni smijeh i čak zgražanje nad nedarovitošću protagonistice, pretvara se u sažaljenje prema dobrodušnoj diletantici koja je nesposobna za samokritiku. Uostalom, u tome joj mnogi pomažu, iz različitih razloga, od kojih nisu svi zlonamjerni.
Dodatni elementi koji čine ovu priču (po istinitom predlošku!) jedinstvenom, dolaze iz neposredne okoline glavne junakinje. Daleko od očekivanih krajnosti, ovu pokondirenu bogatašicu ne okružuju beskrupulozni likovi koji iskorištavaju njenu naivnost, a rugaju joj se iza leđa, već obzirni ljudi koji je podupiru i žele je zaštititi od grubosti stvarnosti. Na prvom mjestu tu je njezin mladji muž (Hugh Grant), ali i odana posluga, pa čak i prijateljice iz visokog društva čini se da je ne koriste za predmet ismijavanja, već kao i većina današnje ‘društvene kreme’, ne razumiju glazbene vrijednosti, povodeći se za priznatim vrijednostima, pa bili to kupljeni novinski hvalospjevi.
Ni ovi likovi nisu idealizirani, i oni imaju slabosti i koristi od samozavaranja ‘gazdarice’, ali ne maksimiraju dobir koju bi mogli izvući, već se zadovoljavaju ‘prihvatljivim prinosom’. Zapravo najveću odbojnost izazivaju profesionalci, visoko pozicionirani djelatnici tadašnjeg vrha glazbenog svijeta koji, potpuno svjesni izvođačkih nesposobnosti svoje zaštitnice, prihvaćaju se nemogućih edukativnih misija i primaju njene honorare. U tim ulogama spomenuta su i neka imena koncertnog života prošloga stoljeća, koja kao i današnji celebritiyi predstavljaju dodatnu privlačnu dimenziju za upućene gledatelje filma. Ali i njih možemo razumjeti, i oni žive u komercijalnom okruženju izloženi novčanim iskušenjima, u kojima je isključena isključivost. Zapravo, to i čini dobar film (ili životni scenarij), omogućuje gledatelju uvid u kontekst i u kojima nema crno-bijele podjele. Možda je u toj skupini kompromisnih likova najantipatičniji upravo čistunac, glazbeni kritičar koji smrtnom ozbiljnošću razotkriva tu farsu, kao da o njoj ovisi ishod Drugog svjetskog rata (koji je u tijeku).
Ostvarene su, ako što je očekivano, kvalitetne glumačke izvedbe te ekonomična (kostimografijom, interijerima) rekonstrukcija vremena (sredina prošloga stoljeća).
Ugodan i nepretenciozan film koji potiče na manje ‘objektivno’ prosudjivanje tuđih mana i blagonaklonost prema tvrdoglavcima i svojeglavcima koji nas ne žele povrijediti, već zadiviti.
Ada Jukić, Zagreb,09.11.2016.
Informacije o filmu:
Neslavno slavna Florence
Florence Foster Jenkins (2016.)
Qwerty Films, Pathé Pictures International, BBC Films, 2016.
Trajanje: 111 min.
Format: 2,35:1
Color: Color | Black and White (some footage)
Zvuk: Dolby Digital
Redatelj: Stephen Frears
Glume: Meryl Streep, Hugh Grant, Simon Helberg, Rebecca Ferguson, Nina Arianda, Stanley Townsend, Allan Corduner, Christian McKay, David Haig, John Sessions, Brid Brennan, John Kavanagh, Pat Starr, Maggie Steed, Thelma Barlow
Neslavno slavna Florence – Movie Site
Florence Foster Jenkins – IMDb