Outlook from Inside

Sve je već napisano o ovogodišnjem glazbenom festivalu Outlook u Puli, o glazbi, glazbenicima, potomcima 🙂 (zvijezda Festivala bio je Damian Marley), o drugim izvođačima koji su nastupili na pozornicama,  a jedna od  jedna od njih (prva), bila je Arena. Pisalo se i o organizaciji Festivala te ekonomskim potencijalima ovakvog događaja. Manje se pisalo o sudionicima Festivala, o posjetiteljima, samo u brojkama koje se vežu s brojem noćenja ili potrošačkim potencijalom. Činjenica da je mladih ‘partijanera’ došlo u tolikom broju (spominjalo ih se deset do trinaest tisuća) i da su u petodnevnom boravku bar za osnovne potrebe morali nešto kupiti, osigurala im je visok stupanj tolerancije u turistički senzibiliziranom okružju ljetne posezone. Jedino što se od njih očekivalo je da ne pretjeraju u zabavi i ne prijeđu granice društveno prihvatljivog ponašanja. Za mene je, međutim, upravo publika predstavljala najzanimljiviji predmet zanimanja, uz organizaciju ovog  složenog masovnog druženja, i o njima ću nešto napisati. Uz objavljene podatke, komentare, i procjene, evo su moji osobni dojmovi s Festivala.

Glazbena euforija na brodu , foto RJ
Glazbena euforija na brodu , foto RJ

Kozmopolitski  potencijal zabave

Finale petodnevnog Outlooka u Puli (odnosno Štinjanu, pobliže tvrđavi Punto Christo, odnosno na području kampa Brijuni uz plažu Puntižela) doživjela sam u nedjelju 4. rujna 2016, na posljednjem Boat Partyju, odnosno trosatnoj  plovidbi oko pulskog i brijunskog otočja na brodu Champagne srdačnih vlasnika iz Zadra, s tristotinjak sudionika Festivala već opijenih glazbom i druženjem na ‘kopnenim pozornicama’ festivalskih dana. Zabava na brodu s DJ-em na kruništu iznad komandnog mosta omogućavala je potpunu koncentraciju na  glazbu i još bližu komunikaciju putnika na ‘glazbenom otoku’ koji vibrira decibelima.  Jer ono što mlade sudionike privlači na ova okupljanja (najviše ih je došlo  iz Velike Britanije, ali bilo ih je iz cijelog svijeta, mene je osobito srdačno pozdravila grupa japanskih djevojaka, vidi sliku), to jest ono što potiče mlade ljude globalne generacije na sudjelovanje u tim glazbenim ‘orgijama’ nije samo glazba, već potreba za druženjem, za bliskošću, za jedinstvom u množini, a glazba i atmosfera ljetne  slobode, katalizatori su tog zbližavanja.

Outlook na tvrđavi Punta Christo ; foto RJ
Outlook na tvrđavi Punta Christo ; foto RJ

Njihova potreba za povezivanjem, daleko je od podcijenjene potrebe za ‘ispucavanjem’ mladenačke energije i opijanjem, gubljenjem svijesti i pritiska odgovornosti. To je arhetipska potreba za kolektivnim doživljajem, realizirana tehnološkim mogućnostima današnjeg vremena. Postoji određeni stupanj rizika prelaska granice neobuzdanog veselja i razumnog ponašanja. Ali većina sudionika otvorena je, srdačna i altruistična, pa ako ima nekih koji su pretjerali u piću ili ponašanju, pretpostavljam da su jednako rijetki kao izgrednici u društvenim strukturama u kojima pretežu ‘ljudi bez sluha’.

Dobre namjere, tolerancija, pozdrav, poziv i dobrodošlica prožimali su prostore ne samo pred pozornicama i oko njih, već i u pomoćnim i servisnim prostorima. Nisam zamijetila manje nestrpljenja u redovima u kojima se čekao ulaz ili prolaz. Bez idealizacije ponašanja sudionika, jer to nije potrebno, mogu izraziti zadovoljstvo, bar odnosom onih s kojima sam osobno bila u kontaktu. Neposrednost, jednostavnost i mogućnost ostvarenja kontakta vjerojatno je, uz popis MJ-a i MC-a, razlog njihova okupljanja na ovakvim glazbenim megadogađajima.

Impresivna organizacija Festivala

Organizirati višednevni glazbeni, boravišni i zabavni program na otvorenom! za  desetak tisuća ljudi obiman je i odgovoran posao koji su  britanski i domaći organizatori obavili zavidnom efikasnošću. Ako pomislimo na to da kod nas grad s tri tisuće stanovnika ima gradonačelnika i  zamjenike, a ovdje se radilo o tri takva virtualna grada zahtjevnih mladih stanovnika koje je trebalo uputiti i usmjeriti, a u isto vrijeme osigurati im osjećaj opuštenosti i spontanosti, moramo priznati da su organizatori Outlooka zaslužili mandate :). U relativnoj izolaciji ograđenog prostora morale su biti podmirene sve potrebe gostiju, ne samo one glazbene prirode 🙂 . Putovi do pozornica, kampa, plaže, utvrda, luke, oznake usmjerenja, održavanje čistoće, reda i redoslijeda, stotine English speaking volontera, a i bilo je i naših ljudi angažiranih na održavanju ili čuvanju, sve planirano i provedeno jasno i transparentno (kako se kod nas voli isticati),. Standardna ponuda globalnih brandova hrane i pića. Ako se nisu micali iz kampa, ljubitelji elektronske glazbe pet dana jeli su hamburgere, kebabe i pice, s vegetarijanskom alternativom. Tu stoji potencijal lokalne inicijative. Evo jedne sugestije koja bi omogućila fast food generaciji i kap lokalnog okusa, a mogla bi se realizirati već u sljedećem izdanju Festivala. Kad bi se, uz sve postojeće, na jednom ugostiteljskom štandu nudila, na primjer, zdjelica istarske maneštre, uz promotivnu cijenu ili ‘s komplimentima’ turističke zajednice, to bi povoljno djelovalo ne samo na probavu mladih konzumenata, već i njihovo zanimanje za lokalne kulinarske i kulturne vrijednosti. Jer ti inozemni posjetitelji nisu tu samo zbog izolacije u glazbenom svijetu, već svjetski putnici koje privlače, a ne odbijaju različitosti svijeta u kojem žive. Ili takvi mogu, uz odgovarajući pristup,  postati.

U Puli, 9. rujna 2016. Ada Jukić