KAZALIŠNA PREMIJERA: LUTKE U POETIČNOJ SLIKOVNICI [osvrt Ozana Iveković]

U petak 13.03. 2015. godine Lutkarsko kazalište „Za bregom“ premijerno je izvelo lutkarsku predstavu za djecu Listovi Slikovnice u Kući Arko na Gornjem gradu. Prema Andersenovoj Slikovnici bez slika tekst je napisala Zdenka Đerđ koja je i režirala predstavu.

Ona je koncipirana kao priča u priči, budući da Mjesec koji na svojem putu obiđe cijelu Zemlju i Zvijezde, priča Slikaru što je sve vidio pozivajući ga da oslika njegove priče i napravi novu i lijepu slikovnicu. Tako se u predstavi kolažne strukture nižu različiti „listovi“ koji funkcioniraju kao zasebne priče dok  je ono što ih sve vezuje temeljno sjetno raspoloženje i poetski andersenovski svijet.

Susrećemo razigrane ribice koje se pomalo obješenjački rugaju svojim zaljubljenim prijateljicama te jato galebova iz kojeg se jedan izdvaja jer ne može više letjeti pa ipak nakon pada nastavlja put. Simpatična i vragolasta zvjezdica jezdi nebom i promatra što se na Zemlji događa, a majka joj pokušava objasniti sve ono što se njoj čini smiješnim ili glupim poput para ljubavnika koji svoju ljubav kuju u zvijezde. Tu je i djevojčica sa šibicama, ptičica u kavezu koja sanja o slobodi, mačak i mačka koji se polako sprijateljuju te obitelj žaba koja na šaljiv način nudi, ali i razbija stereotipe standardnih obiteljskih uloga.

Listovi slikovnice ; Ustupio LKZB
Listovi slikovnice ; Ustupio LKZB

Izvođačice, diplomirane glumice-lutkarice, Ana-Marija Percaić i Justina Vojaković-Fingler tumače sve uloge uživljavajući se u svaku od njih bez obzira govore li animirajući lutke ili pak animiraju lutke bez riječi. Animacijom maksimalno koriste sve mogućnosti lutaka koje su najčešće štapne (na jednom ili na više štapova) ili su pak zijevalice koje su kao stvorene za brbljavu žablju obitelj. Lutke su izradili likovni umjetnici Nikolina Manojlović Vračar i Antun Crljen.

Paravan koji nije statičan, postaje dijelom lutkarske igre te se pomiče, otvara i zatvara kako to priča i pokreti lutaka zahtijevaju. Nije klasično oblikovan, već pomoću vodoravnih i okomitih traka nudi življu igru lutaka i ne figurira kao ograničenje već kao poticaj raznovrsnim pokretima. Ujedno je i prenosiv te tako omogućuje izvođenje predstave u dječjim vrtićima i drugim prostorima koji nisu kazališni. Tonska kulisa koju je osmislio Boris Klarić nenametljivo i profinjeno prati događanja na sceni naglašavajući ona bitna čvorišta svake pojedine priče.

Predstava dočarava poetični i najčešće tužni Andersenov svijet koji, međutim, afirmira ono dobro, lijepo i plemenito na koje nas i književnik i ova lutkarska predstava pozivaju. Stoga se svakako može preporučiti za djecu predškolskog i mlađeg školskog uzrasta, ali i njihovim roditeljima, bakama i djedovima koji u njoj mogu uživati kao i njihovi mališani.

Ozana Iveković

Lutkarsko kazalište ‘Za bregom’