Nije smiješno to što su se smijali ovom filmu na Berlinskom festivalu, već da se ovakav film uopće prikazao na tom festivalu, čak i u nekom pokrajnjem programu. Image koji Berlin održava u filmskom svijetu nije usklađen s ovakvim američkim lažnjakom koji je lažan i u svojim (na)porno-erotskim najavama.
Da razbijemo erotska očekivanja (razdražena medijskim vibracijama kao što je ona o gledateljici koja je masturbirala u meksičkom kinu), moramo otkriti da u filmu ne vidimo ni muški ud koji ‘rastura’ neiskusnu studenticu, niti dlačicu njenog međunožja. Kad god se muška glava približi ženskom trokutu (koji u ‘pristojnim prikazima’ pokriva smokvin list 🙂 ), kamera se pomakne i oni koji su došli vidjeti neobuzdanu golotinju, ostaju prikraćeni. Ono čega ima u izobilju, to su stražnjice (muška i ženska), razgolićena poprsja (također muška i ženska) te krupni planovi čipkastih gaćica (samo ženskih). Od tog materijala sačinjen je ‘provokativni’ materijal koji će skupiti milijune gledatelja, napose gledateljica, i napuniti blagajne, a uz to pripremiti teren za buduće nastavke, jer o tome da će biti nastavaka, nema dvojbe. Nešto kao novi izdanak iscrpljene ‘Sumrak sage’, u kojoj je glavni junak također nadmoćan junakinji. ali ga ona osvaja svojom ‘ženskom slabošću’.
Pedeset nijansi sive ; Ustupio Blitz
U filmu čiji foršpan daje naslutiti ‘neviđene perverzije’ u mainstream kinima, sve se obuzdava čedno ispod cenzorske granice i da nema one kolekcije bičeva i pribora za vezanje koju je za svoj užitak pribavio glavni junak, na projekciju bi mogla doći cijela obitelj. Jer ono što se prikazuje, uobličeno u nadobudnoj suvremenoj produkciji, zapravo je banalizirana bajka o Pepeljugi, u kojoj princ, u ovom izdanju mladi uspješni businessman, ima, kao privlačan proizvod, (skrivenu) manu. Možda i onaj Grimmov princ ima mana, ali o njemu bajka ne vodi računa, on je cilj koji postiže samozatajna djevojka i o takvoj mogućnosti sanja svaka samozatajna djevojčica i njena mama.
Da nema te mane, koja se, uzgred, u filmu znatno ublažava i odlože, gospodin Grey (podloga za ‘intrigantno’ nijansiranje ‘Sivog’ u naslovu) bio bi suviše savršen da postoji. Najbliži Redfordu u ‘Nemoralnoj ponudi’, samo još mlađi i mišićaviji. Prije tridesete (preciznije, 27-godišnjak!), već je moćnik nevidljivog korporacijskog imperija (baziran na telekomunikacijama i ekologiji), a ima kolekciju odijela i kravata veću od kolekcije bičeva. Pa dok su u starijim filmovima ljepotice u lovu na milijunaše morale računati bar s nekim otežavajućim karakteristikama (u pravilu su bili stariji), ovdje nema kompromisa. On je bogat i lijep, ali … mlad i privlačan :). A ‘kvaka’ je da (iz razloga koje će nam u nastavku otkriti), voli podvrgavati svoje partnerice svojoj dominaciji.. Smiješno je pri tome kako ozbiljno prilazi tom aranžmanu, u kojem se njen pokoravajući status regulira ugovorom, a privlačni ugovarač čini sve da je privoli da ugovor potpiše.
U pogledu muškog protagonista, ono na što film aludira (i ne realizira, kao i druge svoje najave), to je njegovo Mr. Hyde izdanje, i većina njegovih negativnih obilježja je eufemizirana ili poništena u suprotnosti. On ne šalje cvijeće svojoj izabranici (već poklone, od prijenosnog računala do auta!), on ne spava sa svojim partnericama (osim s ovom partnericom), on ne vodi ljubav (osim redovito, u filmu), on ne vodi računa o svojim seksualnim objektima izvan seksualnog odnosa, a zapravo, u ovoj ‘ženskoj projekciji’ idealnog muškarca (s aspekta određenog ‘ženskog tipa’, a ne cijele ženske populacije, naravno 🙂 ) neprekidno se bavi naoko nespretnom i nevinom djevojkom i kad u jednoj sceni primi ozbiljan poslovni poziv, očekujemo da je bankrotirao zbog tog zanemarivanja posla (ali ni to se ne ostvari). Dramatično telefoniranje samo će isprovocirati njegovu potrebu za seksualnom predstavom koja će uvelike zadovoljiti njegovu partnericu 🙂 ) .
Zapravo, o tome se radi. U filmu u kojem se predstavlja neodoljivi muški ‘predator’ (on nije sadist, već inzistira na svojoj dominaciji :)), u tijeku pregovora da junakinja preuzme podređenu ulogu, on junakinji pruža savršenu romantičnu priču, on je obasipa pažnjom, poklonima, doživljajima koje ne bi mogla zamisliti. Njegova nastojanja su redundantna. On je toliko privlačan, da bi je mogao zavesti poslije večere u McDonaldsu, a ‘puca cijeli arsenal ‘ senzacija kojom će je zadiviti. On kao remarkovski ljubavnik pokazuje neodoljivo strpljenje, a kao Redford pilotira (ovaj put, radi se o helikopteru) na automobilskoj udaljenosti između Portlanda i Seattlea. Ta međugradska distanca u filmu se poništava, kad god za to postoji potreba, a uopće nema potrebe za tom distancom, osim što omogućuje boravak mladog bogataša u luksuznom hotelu.
Kao varijanta neodoljivog doživljaja (koje samo ‘money can buy’) predstavljeno je jedrenje zračnom letjelicom (za koju ne znamo kako je sletjela, ali jest). I sve to da neodoljivi mladi muškarac privoli povučenu provincijalku, koja tijekom njihovog odnosa postaje sve lukavija i dobiva sve više, i pored popustljivosti, čini se da se neće zadovoljiti manjim od maksimuma. Uz to, dok sve dublje upada u vrtloge užitka, žena ima priliku na uzmak u svakom ternutku. Pogodba je zapravo, gotovo idealna, uključujući i to da muškarac ima manu, jer nema većeg zadovoljstva za partnera (icu) od ispravljanja mana svoga partnera(ice).
U tom kič ljubiću dobro dizajniranih interijera i (muške) odjevne kolekcije, isključene su društvene prepreke, kao što su ekonomske ili klasne nejednakosti (roditelji glavnog junaka, pripadnici viokih krugova, ne raspituju se o društvenom statusu njenih roditelja, već samo mjestu boravka), a sporedni junaci i njihovi odnosi služe kao kao rezervni materijal za sadašnje ili buduće potrebe (veza Anastazijine cimerice i Christianova brata koja se odvija glatko, čini se da brat ‘nema mana’). U jednom trenutku, bračni odnosi junakinjine majke (radi se o njenom 4. braku!) prikazuju se kao idilični i poželjni, a njeni razlozi za izmjenu bračnim partnera objašnjavaju se njenom romantičnom prirodom!?.
Ovaj film nije perverzan zbog prikaza eksplititnog perverznog sadržaja, već konstantnog prikrivanja, iskrivljavanja i miješanja nepomirljivih sadržaja, zbog izokretanja teza o nadređenom i žrtvi, o normalnom, privlačnom, poželjnom i neprihvatljivom. On podržava mogućnosti koje se isključuju i neprihvaljive stavove prekriva lažnim obrazloženjima. Christian (bajkovita asocijacija na Andersena, a i Anastazia je lik iz Pepeljuge) već je počeo otkrivati psihoanalitičke uzroke svoje ‘izopačenosti’ (priča o majci prostitutki), a u sljedećem nastavku očekujemo da će nam otkriti i tko mu je u seksualnom užitku ostavio ožiljke na prsima. Oni koji su ‘pročitali’ ovaj film mogu pretpostaviti tko je njegova ‘Mrs. Robinson’. Drugi će morati pogledati film.
Ada Jukić, Zg, 26.02.2015.
Više o filmu:
Pedeset nijansi sive
Fifty Shades of Grey (2015.)
Focus Features, Michael De Luca Productions, Trigger Street Productions, 2015.
Trajanje: 125 min.
Format: 2,35:1
Color: Color
Zvuk: SDDS | Dolby Digital | Datasat
Redatelj: Sam Taylor-Johnson
Glume: Dakota Johnson, Jamie Dornan, Jennifer Ehle, Eloise Mumford, Victor Rasuk, Luke Grimes, Marcia Gay Harden, Rita Ora, Max Martini, Callum Keith Rennie, Andrew Airlie, Dylan Neal, Elliat Albrecht, Rachel Skarsten, Emily Fonda
Pedeset nijansi sive – Movie Site
Fifty Shades of Grey – IMDb
