“Nitko nije došao na moj sedmi rođendan.”

Postoji, kaže priča, jedna bara pored staze. Bara za koju je Lettie Hempstock glavnog lika ovog Gaimanova romana uvjerila da je ocean. „Ocean na kraju staze“ novi je roman poznatog autora Neila Gaimana kojeg će ljubitelji stripova pamtiti po „Sandmanu“, a ljubitelji knjiga prije svega po „Američkim bogovima“. Uz mnogo toga ostalog. Posebnu zanimljivost Gaimanova opusa čine romani za djecu. „Coraline“ i „Knjiga o groblju“ spadaju među naslove vrijedne pažnje a za njima ne zaostaje ni novi naslov – „Ocean na kraju staze.“

Četrdeset godina u prošlosti smješteno je djetinjstvo u kojem su bare postajale oceani i u kojem su rođendani bili prazni a nekako je taj sedmi rođendan upravo onaj kad počinješ odrastanje i kad shvaćaš kako svijet možda baš i nije sasvim gostoljubiv i dobroćudan. Također, još uvijek si dijete otvorena uma koje jako dobro zna postaviti prava pitanja onda kad je to odraslima najmanje zgodno.

Naslovnica knjige 'Ocean na kraju staze'
Naslovnica knjige ‘Ocean na kraju staze’

„Ovo je knjiga za sve one koji su jednom bili sedmogodišnjaci“. – kaže Gaiman o ovom romanu. Romanu koji bismo, kad bi nam se dalo, na razini fabule možda mogli i kritizirati jer se po njegovoj povezanosti vidi kako se radi o kratkoj priči koja je „izrasla“ do romana. Kažem, kad bi nam se dalo jer je „Ocean na kraju staze“ ustvari oda djetinjstvu na dvjestotinjak stranica.

Prijateljica kakva je Lettie može biti opasna, ali bez opasnosti ne bi bilo avanture i bez opasnosti djetinjstvo bi bilo dosadno i točno onakvo kakvo bi očekivali od sedmogodišnjaka kojem nitko nije došao na rođendan. Glavni lik romana kroz roman će saznati kako odrasli nisu nepogrešivi ali i to da, „kako starimo, pretvaramo se u svoje roditelje, kad se dovoljno poživi primijeti se ponavljanje lica u vremenu.“ Upravo u tom ponavljanju ponovno će doći do bare na kraju staze i ponovno će se sjetiti zašto je njemu i maloj Lettie bila ocean. Kad se jednom sjeti morat će sve iznova proživjeti jer djetinjstvo u sebi sadrži magiju koja se ne zaboravlja. Priča koju će ispričati sebi bit će priča ispričana nama. To će biti priča kojoj ćemo se vraćati i koju ćemo htjeti iznova čitati jer se svatko voli vratiti u ugodne i maštovite trenutke djetinjstva.

„Odrasli idu putevima. Djeca istražuju. Odrasli drage volje prelaze jedan te isti put stotinama puta, ili tisućama: odraslima možda nikad ne padne na pamet sići s puta, da se zavuku pod rododendrone, da pronađu prostore ispod ograda.

Ja sam bio dijete, što je značilo da znam desetak različitih načina izlaska s našeg posjeda na stazu.“

Dolaze nam uskoro blagdani, tražit će se pokloni za pod bor. „Ocean na kraju staze“ bi bio idealan poklon ukoliko imate dijete koje razmišlja u skladu s ovim citatom ili ako ste i sami zadržali nešto dječje u sebi pa je vaš odraz u zrcalu ono što se u ovo turbulentno vrijeme najlakše zaboravi.

Izdavač: Algoritam, godina: 2014
naklada: 1000
stranica: 204

Danijel Jedriško