Željko Jelenski i Caffe galerija „Melin“
pozivaju Vas
11.05.2012. u 21 sati u caffe galeriju Melin, Kožarska ulica br 19 (Tkalčićeva ulica), Zagreb,
na otvorenje fotografske izložbe „Jazz Momnets 2012“ u sklopu kulturno-glazbenog programa „Night Art“ koji će se svakog petka održavati u Melinu. Program je vođen željom za stvaranjem prostora i ozračaja u kojem bi se duhom mladim afirmiranim i neafirmiranim kreativcima omogućilo izlaganja svojih radova te razmjenu ideja uz, naravno, (d)ruženje i zabavu.
Ovo je treća izložba u ciklusu jazz fotografija Željka Jelenskog pod nazivom „Jazz Momnets (2012) by Jelenski“. Prethodne dvije izložene su pod nazivima „Jazz me up by Jelenski“ 2009. godine u Jazz Clubu u Zagrebu i „Downtown Jazz by Jelenski“ u knjižnici Bogdan Ogrizović u Zagrebu 2010. godine. Ovo je ujedno i 38 samostalna izložba umjetničkih fotografija Željka Jelenskog.
Vizualni užitak u impresijama jazz glazbe stopit će se u kompletnu cjelinu glazbenom slušaonom cool’n’hipp jazz-funka 60-ih i 70-ih znalački složenom od strane Labosha.
Izložba fotografija Željka Jelenskog
Životopis autora izložbe Željka Jelenskog
Željko Jelenski, umjetnički fotograf, rođen je 23.11.1961. u Zagrebu, Hrvatska.
Željko Jelenski je fotograf koji stvara već dvadeset tri godine i pripada naraštaju koji je rastao s buntovnim duhom zagrebačkog Novog vala kojemu umjetnost nije bila samo posao ili pozerstvo nego doista i način življena. Vrhunski je stilist i do danas je održao 35 samostalne izložbe. Sudjelovao je i na 16 skupnih žiriranih izložbi.
Od samih početaka bavljenja fotografijom Jelenski se specijalizirao za portretnu koncertnu fotografiju, a do danas u njegovom portfoliju možemo naći mnoge svjetske glazbenike poput Franka Zappe, Santane, Davida Bowieja, Tine Turner, Keitha Richardsa, Lou Reeda, Skin (Skunk Anansie), Sky (Morcheeba), Johna Mayalla, Roberta Planta, Jimmyja Pagea, Joea Cockera, Stinga, Brucea Springsteena, Lennyja Kravitza, Trickyja, Mobyja, Iggy Popa, Nicka Cavea, B.B. Kinga, Stevea Vaija, Henry Rollinsa, Bryana Ferryja, Billya Idola, Petera Gabriela i stotine drugih glazbenika, čije fotografije nose osobni izračaj autora. Priprema i foto-monografiju o svjetskim rock glazbenicima velikog formata na tristo stranica pod nazivom Rock ‘n’ Roll On Stage by Jelenski.
Godine 2009. izdao je knjigu fotografija jazz glazbenika koji su u zadnjih dvadesetak godina nastupili u Zagrebu (Croatia), pod nazivom “Jazz Me Up By Jelenski”, za koju je 2010. godine na manifestaciji Photodays u Rovinju (Croatia), pohvaljen u kategoriji za publicistiku.
Prije desetak godina Jelenski se počinje sve više zanimati za fotografiranje krajobraza i specifičnih detalja prirode, gdje na svojim fotografijama daje vlastiti pogled na prirodne ljepote Hrvatske.
Jelenski je fotograf koji na svojim fotografijama prirode redovito stvara metafizičke studije, jedan je od rijetkih kojemu je kamera oruđe spoznaje, a ne tek puki registrator prirodnih ljepota od kojih zastaje dah.
“Riječ je o svestranu fotografu kojemu je svaki snimak umjetnički unikat, kojemu je priroda najuzbudljiviji izazov. Jelenski ima japansko poštovanje prema prirodi u kojemu motiv postaje najraskošnija vizura”
Marina Tenžera, Vjesnik.
O izložbi „Jazz Momnets by Jelenski“
Velik broj likovnih umjetnika pokušao je vizualno interpretirati glazbu. Rijetki su to i uspjeli. Željko Jelenski zasigurno je jedan od njih. Već spomenuta audio imaginativna iluzija uz realan vizualni doživljaj trebala bi biti izrazito intenzivna kod ovoga fotografa. Uz trinaest crno-bijelih fotografija Željka Jelenskog, trinaest portreta jazz i R&B-glazbenika s ove izložbe, svakako se može osjetiti ugođaj jazz koncerta. Energija pršti iz svake fotografije. Uhvaćeni jazz trenuci (Jazz moments) dobivaju svoje trajanje, svoju novu dimenziju, svoj zvuk, jasan i stvaran, improvizaciju, solističke dionice, melodiju i ritam koji traju, što nam donekle vjerno predočava i duga ekspozicija na portretu velikog interpreta suvremene glazbe violiniste Alexandera Bălănescua.
Jelenski dobro poznaje glazbu, posebice jazz. Zna kako glazba funkcionira, kako se glazbeni elementi na fotografiji mogu predočiti likovnim elementima, kako varirana jazz ili R&B melodija u trenutku postaje odraz svjetlosti reflektora na ramenima i licu pjevačice Macy Gray u trenutku glazbenog zanosa, kako se gotovo bijesan ritam „jazz drumminga“ Billyja Cobhama silovito pretače u apstraktne kružno-kvadratne oblike sjena brojnih elemenata njegovog „drum set-a“ na pozornici, kako istančana dinamika Sandersove solističke dionice postaje ritam krivulja njegovog tenora, njegovog živopisnog biblijskog lika i njegovih jakih žilavih ruku i kako improvizirana glazbena skladba postaje čvrsta i trenutna likovna kompozicija [sic]. Kontrasti krupnih planova jazz-glazbenika okupanih jakim svjetlom i najčešće zasićene guste crne pozadine pozornice, kao odnos bijelih i crnih tipki glasovira, postaju svojevrstan glazbeni kontrapunkt kojega možemo posve savršeno čuti u našim mislima. Jednostavnim, često prigušenim, gotovo impresionističkim crno-bijelim fotografijama Željko Jelenski promatraču je omogućio potpun glazbeni doživljaj. Gledajući čujemo i osjećamo sve boje i mogućnosti vokala Stacey Kent, Diane Krall ili Macy Gray. Uspavljuje nas improvizirani lagani solo prigušenog zvuka trublje con sordino Toma Harrella, bude iz letargije žestoke vodeće melodije virtuoznog saksofoniste Davida Murraya (tenor saksofon), silno uzbuđuju impovizacije na bubnjevima Justina Faulknera i Billyja Cobhama te zovu na pokret zvuci R&B-gitariste Bobbyja Brooma ili jazz-gitariste Scoa (John Scofield).
Jazz moments izvrsna je izložba jednog od vodećih hrvatskih likovnih portretista glazbenika, a posebice se to može potencirati kada je riječ o fotografiji, koja će pružiti izniman užitak osjetilu vida, a imaginacijom i osjetilu sluha.
Izazovno je istraživati veze između glazbe i vizualnih komunikacija. Na tom tragu je ciklus Jazz Moments koncept, izborom Jazz portreta, sugerirajući upravo Body & Soul koncept kao temeljnu autorsku intenciju. To nije puko portretiranje Jazz izvođača, nego i interpretacija koncertnog rituala vizualnim sredstvima prenosi esenciju glazbene umjetnosti: melodiju, ritam, improvizaciju, varijacije… čaroliju zvuka i zvučnosti. Zapravo, ne-likovne komponente likovnog djela. To ostvaruje vizualnom korelacijom zvučnih elemenata, što sugerira kadrom (uglavnom vertikalan, rijetko horizontalan), rakursom (uglavnom žablji). Potom bliskim i krupnim planovima koji omogućavaju viđenje detalja. Nadasve, ugođajnošću prizora: harmonijama svjetlosti, sjena i boja. Autor se koristi svim elementima kompozicije u predočavanju viđenog, koristeći pritom vlastito iskustvo promatranja, kao i emotivno uživljavanje, te mnoga intuitivna rješenja pri ovjekovječenju različitih amplituda izvedbe, odnosno spiritualne tjelesnosti izvođača.
Iz predgovora izložbi „Jazz Moments by Jelenski“, Mag. hist. art. Robert Kavazović
Zadovoljstvo u prepoznavanju koje doživljavamo pri promatranju fotografija, temelji se na činjenici da vjerujemo u ono što vidimo, odnosno da vidimo ono u što vjerujemo iako znamo da je to iluzija.
viši kustos Moderne galerije
Željko Marciuš
Misleći o jazzu, mislimo i o duši – nestvarnoj, možda nepostojećoj i neobuhvatljivoj kategoriji; o svim raspoloženjima i rasponima osjećaja koje u nama bude te lude melodije.
Željko Marciuš
Jedan od najvećih majstora pejzažne, gotovo metafizičke fotografije na ovoj se izložbi otkriva i kao sofisticirani jazz znalac čija kamera doslovno bilježi – nastanak zvuka. Izbrazdana, umorna, stara, mlada, napeta, grčevita lica u Jelenskijevu objektivu postaju glazba ni manje ni više. Četrdesetak crno-bijelih portreta ujedno je i kronika jednog jazz vremena i podsjetnik koliko je Zagreb bio snažan kao jedno od europskih odredišta jazz majstora.
Jelenski glazbenicima prilazi poput člana orkestra koji umjesto instrumenta drži objektiv – nastojeći uhvatiti one presudne trenutke koncerta u kojima je glas dotaknuo ekstazu, a bolna snaga trube puna neispunjene žudnje dosegnula vrhunac. Od senzacionalne snimke Macy Gray snažno zabačene glave u kriku do napetih obraza puhača Lola Coxhilla, Jamesa Morrisona, Artura Sandovala, Toma Harella, Phila Woodsa, Jasona Palmera i Enrica Rave – fotografije vizualiziraju grozničave ritmove od kojih je podrhtavao zrak i tlo kluba.
Tu je i sjetni Al Di Meola, Pharoah Sanders nalik na biblijskog proroka sa saksofonom, ozbiljni Eberhard Weber na svom kontrabasu i sjajni Boško Petrović, nalik na kakva sretna starog dječaka na svojim legendarnom vibrafonu.
likovna kritičarka Vjesnika – Marina Tenžera
