KONFRONTIRAJ PA PROFITIRAJ!
VIP REKLAMA SRAMA
piše Ada Jukić
Jedni kontra drugih
U kinu sam, prije projekcije filma koji sam došla pogledati, vidjela reklamu tvrtke VIP u kojoj se grupa mladih ljudi ruga starim ljudima. Reklama se na televiziji (vjerojatno, zbog skupe minutaže) emitira u skraćenom obliku. Na TV-u vidimo samo mlada lica koja se smiješe, a na kraju je poetski slogan ‘Zagrli život’ ili nešto slično. U kinu čujemo što svaki od tih nasmijanih lica kaže, mladići i djevojke s piercingom u krupnom planu gledaju izravno u kameru i obraćaju se gledateljima u kinu kao da su im protivnici. Izjavljuju kako neće biti onakvi kakvi su gledatelji, neće oni cijeli život raditi u jednoj firmi. Znaju oni da ni ti gledatelji nisu bili ‘idealni’ kad su bili mladi (‘A vi ste samo čitali ‘ruske klasike’, ironiziraju). Znaju što gledatelji ne znaju (Izgooglajte si nešto…). Znaju i što oni koji nisu mladi misle o mladima, na primjer, da ne prepuštaju starima sjedalo u tramvaju… I na kraju, dok mašu svojim ‘tabletima’ i ponose se svojom ‘Very Important Tarifom’, umjesto da kažu ‘Mi smo takvi, jer smo mladi’, oni kažu: ‘Vi ste stari. I netko vam to treba reći!’ Mladenački marketing kontra međugeneracijske civilizacije.
VIP ulična reklama ; Foto RJ
Drugi kontra drugačijih
Kome se obraćaju ti mladi mobitelci u toj VIP reklami? Pa u kino i ne idu oni stariji od trideset, a na nekim projekcijama većina publike nije ni punoljetna. Tko su ti stručnjaci za reklamu koji su zaključili da će im prodaja skočiti ako ‘zavade generacije’? Kojem je frustriranom marketingašu palo na pamet da je profitabilno antagonizirati društvene grupe, pa pojačati uzbuđenje dok jedni mašu mobitelom s osjećajem da ga mašu u inat onom drugom, onom tko ne zna mobitelizirati ili ne koristi društvene mreže ili ne surfa ili ne zna da surfa kad pretražuje internet! Pa tko plaća tim mladim korisnicima VIP-a te IPhone i IPade, zar to nisu ti ‘starci’ kakvi ne žele biti? Zar VIP-u doista nije stalo ako izgubi starije korisnike, iako su izračunali da mladi više troše? A oni troše zato što im njihovi ‘starci’ daju sredstva i najmanje što trebaju dobiti je ismijavanje (tele)komunikacijskog operatera.
Zar nije dovoljno što se u tim banalnim reklamama nameće obrazac jedinog životnog užitka, onog u kojem se grupe teenagera zabavljaju u nekom zamišljenom potrošačkom raju, na nekim iluzornim zabavama i osjećaju važni i jedinstveni zato što mobiteliziraju? Što im treba rugati se onima koji se ne zabavljaju već brinu za budućnost? Tko su ti starci koji čekaju da ih informatička djeca obavijeste o biološkoj činjenici koja u ovoj reklami implicira i društvenu inkompetenciju (asocira na inkontinenciju, vidi razliku na Googleu :)).
Reklamna diskriminacija
Ne pišem zato što se osjećam staro niti ima smisla vrijeđati se kad vam netko kaže da ste stari. Uostalom, većina mladih svoje najbliže zove ‘stara’ i ‘stari’. Nije bitan (već iritantan) način na koji se to ‘Vi ste stari’ u reklami kaže, kao prijekor, kao uvreda, kao izazov za svađu. Bitno je što se implicira time. ‘Vi ste stari’ znači da ste zastarjeli, da ste neupućeni, da ste suvišni.
Nemam ništa protiv toga da se mladi telefonisti vesele što telefoniraju, ni kompanija što troše impulse, već što marketinški mehanizam potiče neprihvatljive društvene zaključke. Ono protiv čega sam ja su predrasude, među kojima te generacijske ne treba potcjenjivati. U vrijeme kad je sve više starih ljudi i kad im trebaju ne samo slobodna sjedala u tramvaju, već sve više proračunskih sredstava za mirovine, neodgovorno je pojačavati negativne predrasude o njima. A oni koji očekuju povećanje prodaje podizanjem tenzija među mladima i starima, zar ne bi mogli iskoristiti i druge, još eksplozivnije razlike i antagonizme.
Kao što ni mladac s mobitelom nije jedinstven po tome što ima jedinstvenu tarifu, ni starci nisu informatički otpisani zato što su kao mladi čitali ruske klasike. Ima i danas mladih koji čitaju, makar koriste internet, kao i ‘staraca’ koji znaju googlati. Samo jedinka može biti jedinstvena, a ne kupci koji kupuju iste reklamne floskule. Kako jedna tvrtka koja ima takvu komunikacijsku poziciju može plasirati takvu reklamu? Što bi sad trebao neki stariji pretplatnik, očekivati kontrareklamu sa seniorske pozicije ili odustati od VIP pretplate?
Facelook Futura
Najžalosnije je što ti reklamni junaci Facebook generacije imaju pravo. Oni doista nemaju šansi ‘cijeli život raditi u istoj firmi’, pitanje je hoće li uopće imati posla. A ako budu radili, pitanje je hoće li imati slobodnog vremena, jer sve su jači pritisci za produljenje radnog vremena. Ako i budu imali vremena za mobiteliziranje, hoće li to imati čime platiti? Ako bi se mladenački mobilni prkos mogao tolerirati kao izraz životnog neiskustva, društveno odgovorna tvrtka ne bi smjela poticati društveni konflikt u neodgovornoj reklami. Diskriminacija je zabranjena, pa je ‘zakon reklama’ izvan zakona. Da parafraziram izjavu iz reklame: To bi im trebao netko (nadležan) reći!
Ada Jukić
u Zg, 18.0 6. 2014.
