Nakon što je u nedjelju obilježeno desetljeće djelovanja Queer Zagreba, izvedbom remek djela jednog od najpoznatijih koreografa Europe, Raimunda Hoghea, završeno je deseto, ali ujedno i posljednje izdanje festivala.
Queer u HNK; Photo by Robert Jukić
U nedjelju je svečanim događajem u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu održana svojevrsna komemoracija QueerZagreb festivala i njegovog posljednjeg izdanja, pri čemu je u HNK-u izložena cvjetna instalacija Saše Šekoranje uz knjigu dojmova, poklon Queeru. S izvedbom nekoliko dobro poznatih hitova nastupio je i LeZbor, a prikazao se i kratki film nastao u produkciji Domina o deset godina Queer Festivala. Ceremoniju je vodila Biljana Kosmogina. Na zatvaranju je nastupio i Angelo Madureira s izvedbom ‘Delirij’. Rad Angela Madureire već je predstavljen hrvatskoj publici u okviru izvedbenih produkcija udruge Domino na Queeru 2008. i Perforacijama 2011. ‘Delirij’ podlogu nalazi u brazilskom tradicionalnom plesu frevo, koji objedinjuju spektar glazbenih stilova i plesnih koraka.
Festival je zatvoren uz izvedbu Raimunda Hoghea u Muzeju suvremene umjetnosti ‘Umrem li, ostavite balkon otvoren’ (20h). Predstava je intimni pogled na vrijeme osamdesetih, na epidemiju AIDS-a, vrijeme provedeno s Pinom Bausch, na vlastite koreografske uzore i Hervéa Guiberta.
Izvedba: Raimund Hoghe (Njemačka): Umrem li, ostavite balkon otvoren
20:00 – 23:00, Muzej suvremene umjetnosti, Avenija Dubrovnik 17
Ovogodišnji Queer Zagreb festival se zapravo programski gradio oko jednog gostovanja koje je bilo prvo potvrđeno i za koje se odmah znalo da će biti završna večer desetog festivala – predstava ‘Umrem li, ostavite balkon otvoren’ njemačkog koreografa Raimunda Hoghea.
Veza Hoghea sa zagrebačkom publikom traje već šest godina, i slobodno možemo reći da je mjesto koje ovaj koreograf u programu Queer Zagreba ima zaista posebno, jer se zapravo u predstavama Raimunda Hoghea u koncentratu, bez ostatka, može pročitati suverenost, suptilnost, snaga, energija, humor koju smo kroz totalitet programa nudili.
‘Umrem li, ostavite balkon otvoren’ je stih iz Lorcine pjesme i prikladan je naziv za predstavu koja se naslanja na rad iznimnog francuskog plesača i koreografa Dominique Bagoueta, koji je bio osnivač festivala Montpellier Danse. Predstava je bez zadrške Hogheovo remek-djelo, intimni pogled na vrijeme osamdesetih, na epidemiju AIDS-a, na vrijeme provedeno s Pinom Bausch, na vlastite koreografske uzore, na Hervéa Guiberta. Jezik predstave je nepogriješivo Raimundov, ne odstupa se od ritualnosti pokreta i plesa, od simbolike čistoće scene – ispunjene jedino glazbom, od značajnosti dodira i svih mogućnosti koju bliskost nosi sa sobom. Od trenutka kad Hoghe stupi na scenu, zajedno s osam plesača, svi u crnom, te od trenutka kad skidaju crninu da bi pokazali jarke boje svojih kostima, počinje iskustveni ritual kroz koji smo pažljivo vođeni.
[izvor informacija Queer Zagreb]
