Imigrantica
The Immigrant (2013.)
Worldview Entertainment, 2013.
Trajanje: 120 minuta
Format: 2,35:1
Color: Color
Zvuk: Dolby Digital
Redatelji: James Gray
Glume: Marion Cotillard, Joaquin Phoenix, Jeremy Renner, Dagmara Dominczyk, Jicky Schnee, Maja Wampuszyc, Ilia Volok, Angela Sarafyan, Antoni Corone, Patrick Husted, Patrick Holden O’Neill, Sam Tsoutsouvas, Robert Clohessy, Adam Rothenberg, Matthew Humphreys
Imigrantica – www.hollywoodreporter.com
The Immigrant – IMDb
- Imigrantica ; Ustupio AKC
MORBIDNI SHOW ZA GUBITNIKE
Na otoku Ellis ispred New Yorka ostaju doseljenici koje Amerika ne želi primiti: bolesni, nesposobni za rad, a i oni na koje je pala moralna sumnja. U zemlja prosperiteta ne puštaju se oni koji mu ne mogu doprinijeti, već sami trebaju pomoć. Film govori o putnicima dvadesetih godina prošloga stoljeća (točnije 1921.) koji dolaze iz ratom iscrpljene Europe u potrazi za srećom, a to prvensteno znači poslom i sredstvima za život. Iz povijesne perspektive žalosno je konstatirati da se ovo očekivanje odvija nekoliko godina prije velike svjetske krize koja je (kao i akualna financijska) izbila u Americi. Jadnici koji se vesele što su pri(pušteni) u zemlju dolara i snova, uskoro će se naći u redovima nezaposlenih i tek od sljedećeg rata ući u uzlaznu ekonomsku putanju. Ali, ‘they are the lucky ones’. Oni koji su nakon duge mučne plovidbe, nadomak cilju, na pragu cilja odbijeni, očekuju u očajanju deportaciju, neki u bolničkim krevetima, a drugi zatvoreni u ćelije, lišeni nade.
A da ti beznadnici ne bi otišli razočarani zemljom koja ih odbija, kao vrhunac apsurda i nadam se, samo plod scenarističke paranoje, za takve gubitnike organizira se Show u kojem iluzionist izvodeći trikove levitacije uvjerava publiku kako ništa nije nemoguće i kuraži ih da ne odustanu od novih pokušaja. Pred publikom bez perspektive u Showu nastupa i slavni Caruso (ili njegova replika), u ono vrijeme jedini svjetski tenor za kojeg su čuli i oni koji nikad nisu slušali opere.
Taj morbidni show odigrava se pred poraženim ljudima, na predstavu su pušteni i bolesni (koji mogu ustati iz kreveta) i oni koje do deportacije drže iza rešetaka. O tempora, o mor(bid)es! Suprotno od Danteovog natpisa nad ulazom u Pakao (vi koji ulazite, okanite se nade…), ovdje se potpiruje nada tamo gdje je i zadnje uporište za nadu otrgnuto i to u organizaciji onih koji tu nadu poništavaju. Manipuliranje najugroženijim slojem populacije i to one s kojom se i ne računa, već se vraća tamo odakle su došli, koristeći posljednje rezerve energije i sredstava, čini se kao vrhunac morbidnog potencijala zabavne industrije. Ogoljen u besplatnoj varijanti zavaravanja onih koji ne mogu ni platiti ulaznicu, show kontra realnosti pokazuje svoje najšire potencijale koji se nastavljaju razvijati.
Zagreb, 15.04.2014., Ada Jukić
