Nova predstava BADco., „Dodatak histerije, ubrzanja…“, bit će izvedena u četvrtak 20. petak 21. i u subotu 22. ožujka u dvorani Pogona Jedinstvo s početkom u 20 sati. Nakon izvedbi u Zagrebu predstava će gostovati 28. ožujka u Beču na festivalu SCORES No.8 Lures of Speculation koji se održava u okviru programa TANZQUARTIER WIEN. Na festivalu će članovi skupine BADco. voditi čak dvije plesne radionice, održati predavanje i izvesti predstavu. Program je dio projekta “TIMeSCAPES – slike i izvedbe vremena u kasnom kapitalizmu” u kojem uz BADco. sudjeluju i partneri Maska (Ljubljana), Science Communications Research (Beč), Teorija koja hoda – TkH (Beograd) i Film-protufilm (Zagreb). Platforma TIMeSCAPES je podržana od programa Kultura Evropske unije.
Predstavu „Dodatak histerije, ubrzanja…“ izvode Pravdan Devlahović, Ana Kreitmeyer / Daria Dožddor, Nikolina Pristaš i Zrinka Užbinec. Autor koncepta predstave i dramaturg je Tomislav Medak, dramaturginja je Ivana Ivković, a dramski materijal je oblikovao Goran Sergej Pristaš. Autor kostima je Silvio Vujčić.
U televizijskom razgovoru iz 1989. o raspadu Sovjetskog Saveza Heiner Müller i Alexander Kluge vraćaju se na Brechtovu rečenicu “Nafta se opire petočinki”. U toj rečenici sažet je problem pred kojim se nalazi epski teatar. Kako kroz dramski materijal prikazati historijske procese sa svim njihovim unutarnjim kontradikcijama, napredovanjima i nazadovanjima koji nadilaze likove i njihove međusobne odnose? To isto pitanje – koji je dramski materijal adekvatan prikazivanju organizirajućih načela današnjice problemski je ulog i predstave Dodatak histerije, ubrzanja.
U svojoj novoj predstavi BADco. pokušava naći odgovor upravo u povijesnom razgovoru dvojice umjetnika, dramskog pisca, Heinera Müllera, i filmskog redatelja, Aleksandra Klugea. Dva umjetnika krajem osamdesetih spekuliraju o politici,velikom društvenom prijelomu, a danas ta spekulacija odzvanja kao dokument naše sadašnjosti. Nafta jest i dalje problem epskog prikazivanja, ali ona je iz današnje perspektive i nevidljivi supstrat kolanja energija i materije u suvremenom društvu. Podloga za trajnu ekspanziju proizvodnje i konzumacije u cilju akumuliranja kapitala koja prijeti da planetu dovede do antropogenog uskuhavanja. Žitka tekućina
koja nas nepregorivo vezuje uz očuvanje trenutnog načina života. Scenski postaviti kompleksnost povijesnih previranja i društvenih odnosa, kolanja materije i afekata, nije pitanje teatarskog dokumentiranja zbilje, već brehtijansko pitanje funkcionalne transformacije sredstava kojima predstavljamo tu zbilju. Polemizirajući s tendencijama u današnjem teatru, tu Müllerovu intuiciju mogli bismo prevesti u kritiku da politički ulog teatra nije u tome da prikaže drukčiju društvenu zbilju, već da postojeću, melodramatsku društvenu zbilju prikaže pod drukčijim uvjetima.
Predstava je postavljena u alternativno televizijsko okruženje, u drukčiji ciklus kolanja slika i društvenog komentara zbilje. Ako je televizija bila suputnik zlatnog doba društva blagostanja, posttelevizijsko vrijeme novih ekranskih tehnologija suputnik je njegovog razaranja kroz atomizaciju medijatiziranog društvenog trenutka. Posttelevizijsko vrijeme istodobno je i stanje nove agonije tzv. srednje klase, novo melodramatsko stanje kojim dominira opći osjećaj nezadovoljstva jednom naizgled temeljito blokiranom društvenom zbiljom koju treba mijenjati iako iz svakodnevnog iskustva ostaje nedokučivo kako je mijenjati. Naboj tog agonijskog rastrojstva i ideologije nemoći ova predstava gradi i razgrađuje, dovodeći izvedbom intenzitet tog naboja do nužnosti njegovog prekida: “Kada sva ta masa stvari ne kola sve brže i
brže, postojeće stvari pretvaraju se u duhove.”
“Smatram da se u kinu možemo bolje povući, jer sjedimo u nepoznatom prostoru okruženi nepoznatim ljudima, ali kad sjednemo da gledamo televiziju s obitelji… tada stvari postaju napete.”Rainer Werner Fassbinder
Predstava je nadahnuta razgovorom Alexandera Klugea s Heinerom Müllerom pod naslovom “Pjesnik kao katapult za metafore”. Zahvaljujemo Alexanderu Klugeu na dopuštenju da koristimo televizijski razgovor. Predstava je nadahnuta djelom Douglasa Sirka, Rainera Wernera Fassbindera, Pine Bausch, Michaela Heinricha, Timothyija Mitchella, Nannija Balestrinija i kolektiva Midnight Notes.
Predstava je premijerno izvedena 3.listopada 2013. godine, a do sada je gostovala na Festivalu suvremenog plesa i suvremenih izvedbenih umjetnosti KONDENZ u Beogradu.
BADco. je skupina prepoznatljive kazališne estetike koja na domaćim i međunarodnim pozornicama djeluje već trinaest godina. Rad BADco. ne da se svrstati u klasične ladice. Njihove predstave sazdane su od plesnog kazališta, teorijske rasprave, razne filmske i kazališne dokumentacije te niza povijesnih i umjetničkih referenci. Iz bogatog portfelja ovog originalnog plesnog kolektiva izdvajamo rad „Odgovornost za viđeno“ kojim se Hrvatska predstavljala 2011. godine na 54. venecijanskom bijenalu. Predstave „Liga vremena“ i „1 siromašan i jedna 0“ gostovale su na programu kultnog berlinskog kazališta Volksbuehne te na festivalu Štajerska jesen u Beču. Predstava „Poluinterpretacije“ izvedena je na programu njujorškog kazališta La MaMa.
Više informacija o kolektivu BADco. na internet stranicama www.badco.hr
Izvor
Ana Kovačević
Scena iz predstave (Dodatak histerije, ubrzanja…'. Ustupila: AK.
