Premijera 20. ožujka 2014. godine
Jean-Baptiste Poquelin – Molière / Gabrijel Lazić
ŠKRTAC
Čakavski prijevod i adaptacija teksta, režija, scenografija: Gabrijel Lazić
Mentor: Marijana Peršić
Kostimografija, rekviziti: Desanka Janković
Oblikovatelj svjetla: Dario Družeta
Suradnik za pokret: Andrea Gotovina
Jezični savjetnik: Mirjana Doblanović-Pekica
Vizualni identitet: Noemi Ribić
- Škrtac ; Ustupio INK
uloge:
Tone Teodor Tiani
Roko Filip Blažević
Ana Mateja Kurilić
Giuseppe Damir Lampe
Marija Alma Tognon
Bepo Dean Buić
Roža Kurioža Romina Vitasović
Kogo Filip Lugarić
Fedelo Tihomil Pletikos
Forketa Sara Stepanović
Fuma Petra Vejnović
Merlučo Gabrijel Lazić
Inspektorica Stela Hrkač
inspicijent Manuel Kaučić
voditelj scene Goran Šaponja
voditelj tona Miodrag Flego
Postoji jedno selo u Istri koje se zove Trufići. To selo se ni po čemu ne razlikuje od ostalih istarskih sela, jedino što u njemu živi vrlo osebujan čovjek zvan Tone. On nije poput drugih ljudi, on ne skuplja markice, ovce, ne ide u lov, ne uzgaja masline – Tone voli skupljati šolde. Jako! Tone je lik koji uzima gdje god i od koga god može, za njega glagol davati jednostavno ne postoji.
Škrtac je komedija koja govori o tome kako materijalne stvari utječu na čovjeka te mijenjaju njegovu narav. U 17. st., kad je djelo nastalo, lik Toneta (Harpagona) je vjeran odraz bogaćenja tada novog društvenog sloja, građanstva, koje se bogatilo trgovinom, novčarskim transakcijama i bankarstvom. Danas, u 21. Stoljeću, život u modernom potrošačkom društvu slično djeluje na čovjeka. Sve se svelo na kupi-plati-prodaj, radnici
rade za minimalac i podnose mobing, samo da ne dobiju otkaz. Ljudi postaju sve hladniji jedni prema drugima. Brinu se da ih netko materijalno ne ošteti jer znaju kakva ih sudbina može snaći ako ostanu bez posla i plaće, svjesni da sve teže žive od vlastitog rada čija se vrijednost svakim danom sve više umanjuje…
—————–
Molièrov ŠKRTAC, jedno od njegovih najboljih umjetničkih ostvarenja, svjetski je poznata komedija o starcu Harpagonu kojega karakterizira osobina škrtosti. Molièr je, kao i naš komediograf Marin Držić, preuzeo temeljnu priču od Plautove Aulularije i obradio je na svojstven način. Djelo je nastalo u doba klasicizma (17. stoljeće) u Francuskoj. To je doba normirane književnosti. Djela se pišu po točno određenim normama, pisci se pridržavaju triju Aristotelovih pravila o dramskom jedinstvu, dok Molière krši sve te norme i stvara svoj specifičan stil. Molièrovo načelo je: Ako se publika smije, nije važno smije li se po pravilima.
Priča govori o Harpagonu zbog čije škrtosti svi ukućani pate. Harpagon je odraz francuskog građanstva, kao novog društvenog stupa koje se sve više bogati trgovinom, novčarskim transakcijama i bankarstvom, ali i lihvarenjem.
Bogaćenje građanstva nije slučaj u današnjim vremenima, ali sagledamo li priču iz drugog konteksta, možemo vidjeti kako novac utječe na ljude u većoj ili manjoj mjeri, možemo vidjeti kako su ljudi spremni na sve samo kako ne bi izgubili ono malo novaca što imaju jer znaju koja će ih sudbina snaći ostanu li bez njih. U ovo doba recesije novac prirasta srcu jer je potreban za egzistenciju. I upravo zato smatram da je ovu komediju potrebno postaviti u današnje vrijeme, kako bi ljudi uvidjeli negativan utjecaj novca na ljude. Novac mijenja i kvari ljude.
Ovaj moj Škrtac se nalazi u Istri, točnije, u selu Trufići (od talijanske riječi truffa = prijevara). Likovi progovaraju čakavskim dijalektom i nose imena ovih krajeva, tako Molièrov Harpagon postaje Tone, škrti konzervativac ki voli svoje šolde više od rojene dice. Uz njega su i njegova djeca Ana i Roko, zatim radnici-sluge koji zbog određenih razloga ne napuštaju njegovu kuću, već ostaju u njoj trpeći njegovu tešku narav. Tu je i spletkarošica Roža Kurioža koja svojim umiljavanjem pokušava izmusti od Toneta novac. Oni, ali i još mnogi drugi likovi, te brojne spletke i intrige vas očekuju u ovom novom izdanju Škrca. Dođite!
Gabrijel Lazić
Gabrijel je srednjoškolac koji je odlučio svoje slobodno vrijeme posvetiti adaptaciji teksta francuskog klasika, prevesti ga na čakavštinu, i ponovno aktualizirati djelo unutar našeg suvremenog društvenog konteksta. On želi kroz kazalište progovoriti na čakavštini o onome što nam je ponudio veliki francuski komediograf, društveni satiričar Molière, o škrtosti, sebičnosti, nepravdi, o ljubavi, o odnosu roditelja i djece. Pozdravljam ovaj njegov trud, želju za stvaranjem i propitivanjem svijeta u kojem živi služeći se kazalištem kao svojim alatom spoznaje i radosti. Pozivam vas da dođete u Kazalište i time podržite mlade umjetnike.
Marijana Peršić, dramski pedagog
[izvor informacije INK Pula]
