Otvorenje izložbe autorica Bilankov, Brkušić, Leboš, Lojić, Pipal, Vuzdarić naziva „SF ljubavnice“, održat će se u petak 14. ožujka u Galeriji SC, s početkom u 20 sati.

Izložbu posjetite do 21. ožujka, radnim danom i subotom od 18 do 21 sat uz prisustvo autorica koje će posjetitelje provesti kroz postav.

U sklopu projekta će se održati nekoliko razgovora s entuzijastima na temu astronomije i paralelnih svemira. Raspored će biti objavljen naknadno.

Fotografirano u Botaničkom vrtu PMF-a ; Ustupila KP
Fotografirano u Botaničkom vrtu PMF-a ; Ustupila KP

„SF Ljubavnice“  naziv je zanimljivog projekta 6 mladih autorica u kojem kroz multimedijalnu instalaciju, crtež, tekst, zvuk, razgovor i performance stvaraju site specific ambijent i razmatraju znanstveni pristup određenim temama iz područja astronomije, fizike, filozofije, književnosti. Autorice s jedne strane žele pokrenuti novu revoluciju u znanosti, a istovremeno su svjesne svoje pozicije kao i marginalnosti mjesta u kojem žive i rade. Kroz opća pitanja razmatranja Svemira i nebeskih tijela, filmskih priča, prostora, sustava znakova, smisla i apsurda, sudionice i autorice projekta dozom autoironije i citiranja prošlosti daju legitimnost istraživanju koje je u stvaranju fantastične budućnosti i reakcija na sadašnju geopolitičku situaciju. Autorice projekta su Tamara Bilankov, Hrvoslava Brkušić, Stella Lebiš, Luana Lojić, Ivana Pipal i Ana Vuzdarić –  prvostupnice na odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Oni dolaze… BILANKOV / BRKUŠIĆ / LEBOŠ /
LOJIĆ / PIPAL / VUZDARIĆ
SF ljubavnice

Galerija SC, 14. – 21. 3. 2014.
Otvorenje izložbe u petak, 14. ožujka 2014. u 20 sati
Izložba je otvorena do 21. ožujka 2014. radnim danom i subotom od 18 do 21 sat.
uz prisustvo autorica koje će posjetitelje provesti kroz postav.
U sklopu projekta će se održati nekoliko razgovora s entuzijastima na temu astronomije i paralelnih svemira. Raspored će biti objavljen naknadno.
Za vrijeme trajanja izložbe ispred Galerije je predviđeno i puštanje meteorološkog balona koji će ponijeti kameru do visine od nekoliko desetaka kilometara i tako se probati približiti granici svemira.

Projekt SF ljubavnice ostvaren je uz pomoć Zvjezdarnice Zagreb i Hidrometeorološkog zavoda Hrvatske.

Ole Rømer osam je godina promatrao refrakciju svjetlosti oko Ije, Jupiterovog mjeseca i Zeusove ljubavnice te na temelju pokušaja i pogreške zaključio da svjetlost putuje točno određenom brzinom, koju je, uz određeno odstupanje, i izračunao. Tamara, Hrvoslava, Luana, Stella, Ivana i Ana u galerijskom prostoru preuzimaju ulogu promatračica i znanstvenica igrajući se nasljeđem koje su im ostavili Ija, Europa, Kalisto i Ganimed, kao zvjezdana tijela i kao ljubavnice.
Autorice žele, uz pojedinačne umjetničke projekte koji funkcioniraju kao izlošci, oživjeti galerijski prostor i približiti područja umjetnosti i znanosti kroz neformalne razgovore. Cilj im je u projekt uključiti Zvjezdarnicu Zagreb i Odsjek za biologiju i teorijsku fiziku PMF-a te za vrijeme trajanja izložbe lansirati DIY meteorološki balon s kamerom koji bi se pokušao približiti „granici svemira“.
Ljubavnice su neformalna grupa mladih autorica, studentica i diplomantica Odsjeka za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, čije je zajedničko područje interesa siva zona pretapanja znanstvenog i fantastičnog. Ovaj projekt rade ne samo kao umjetnice za umjetnike, već žele širini, duljini, visini i vremenu galerije priključiti i dimenziju istraživanja, propitivanja, igre i mašte te je otvoriti svima.

O autoricama:

Tamara Bilankov (1988, Split) unutar svojih radova iscrpljuje različite egzistencijalne teme najčešće kroz medij tijela i u tom smjeru nastavlja razvijati svoj rad. Nakon završetka srednje škole profesionalno se bavi novinarstvom, a od 2009 do 2010 radi kao glavna urednica programa Splitske televizije. Prvostupnik je filma i videa na Umjetničkoj Akademiji u Splitu, a trenutno priprema diplomski rad na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
„Tijelo je prostor koji najbolje poznajemo. Naše tijelo zauzima dio ukupnog prostora. Tijelo je dokaz vremena. Ono je puno vode. Tijelo je jedan životni princip. Tijelo zrači. Fizička aktivnost tijela oslobađa energiju. Čovjek u svemiru naraste, stalno se znoji i ne može plakati. Kada gledam u svoje tijelo čini mi se da je gusto. Tijekom dana pospremam i odlažem u njega pa na neke stvari poslije zaboravim. Nekad zaboravim i da imam prste na nogama. Nekad zaboravim i na vrhove kose. Onda slučajno uhvatim petu lijevom rukom i sjetim se. Sigurno je drugačije u svemiru, iskustva astronauta svjedoče kako je čovjek neprilagođen svemirskim uvjetima. Prije odlaska u svemir astronauti moraju biti u dobroj fizičkoj kondiciji, a kada dođu u svemir kondiciju moraju održavati tjelovježbom. Trebaju stalno biti spremni. Zašto?“

Hrvoslava Brkušić (1982.) diplomirala je filmsku montažu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu i magistrirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. U umjetnosti je zanima istraživanje i saznanja koja izlaze u interpretiranom obliku onog što je saznala tijekom istraživanja kroz različite medije.
„OD NEGDJE DO OVDJE – kompozicija
“Strahovito brujalo, čula glasnu zvonjavu, on se javljao samo povremeno, čuo neku buku, na pola puta između ovoga ovdje i nečega tamo, počela sam kliziti dolje, dolje, dolje, i ja sam išao tim putem, kroz taj spiralni tunel u obrnutom smjeru, bio sam gledatelj, da sam daleko od svih, i gledala dolje, pogledala sam natrag, dolje, usamljen…”
O prostoru uslijed kliničke smrti. Kako zvuči tamo negdje. Fantastične misli da postoji drugdje i da ne postoji kraj. Sve se dogodilo, a tek se treba dogoditi“

Stella Leboš (1988, Zagreb) završava studij na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Umjetnički se izražava u različitim medijima – film, video, zvučne i video instalacije te live nastupi.
„Sve lagano nestaje i pojavljuje se. Što je to? Jesam li o ovome već razmišljala? Ili je to sve jedan od onih momenata kad nevjerojatno učiniš vjerojatnim.“

Luana Lojić (1991, Pulia) studira na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetosti u Zagrebu.
„Poezija za kamenje. Materija, zemlja, tijelo, kiša. Sve se sastoji od nečega što znanost poznaje, a fantastika zamišlja. Eksperiment uzgoja minerala, stvaranje uvjeta i videa koji bi pokušao „hraniti“ minerale, u isto vrijeme, rast minerala utječe na izgled i stvaranje video slike. Nastavak serije proučavanja reakcije mikroorganizama na svjetlosno/temperaturne pomake, uz pitanje postoji li mogućnost različite razine shvaćanja rasta na elementarnom nivou, kada mineral nije kamen, nego rastuće biće. Svi smo sol i voda.“

Ivana Pipal (1990, Zagreb) završava diplomski studij na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Vizualna umjetnica u medijima instalacije, ilustracije i animacije.
„APSTRAKTNE IDEJE I FANTASTIČNI DOŽIVLJAJI, NEPOJMLJIVI POJMOVI:

čekaj

možeš ponoviti
ne shvaćam
ne mogu si to zamisliti.

to mi je nezamislivo
nisam sigurna..
čekaj, zbunjena sam
kako je to moguće.
kako to misliš.
što je to“

Ana Vuzdarić (1983, Zagreb) diplomirala je modni dizajn na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i priprema diplomski rad na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Bavi se pisanjem znanstvene fantastike čiju tekstualnu formu proširuje u medij umjetničke multimedijalne instalacije.
„FOBIJA
I onda tu i tamo nešto smeta, pomislila je, dok je tipkala diplomski na kompjuteru… kao svraba, nije se mogla riješiti ideje da je promatrana. Čak i sad, u ovom trenutku, okrenuta leđima prozoru, nije se mogla oteti tom dojmu. Lagano se izvinula i provjerila situaciju iza sebe. Sve je ok…osim što tu i tamo opet nešto smeta… pomislila je.“

[izvor informacije Kultura promjene]