Petak, 20. travnja 2012.
Zagreb, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, 20 h
Euforičan koncert. Pljesak je bio toliko ustrajan, da se zvijezda večeri, veliki bubnjar Ignacio Berroa, kod drugog ‘bisa’ našalio: Ovo je zadnje što znamo svirati. Ako nastavite pljeskati, dođite vi na pozornicu, a ja ću vas slušati!
Prepoznatljivoj ‘Mocking Bird’ prethodile su kompozicije svjetskih i brazilskih jazz skladatelja u svježoj i snažnoj interpretaciji Tria koji je ‘ponio’ publiku. Na kraju je izvedena kompozicija Dizzija Gillespija, s kojim je Berroa godinama surađivao.
Ignacio Berroa Trio, Photo by Robert Jukić
Ignacio Berroa Trio ostvaruje sinegičnu vezu između glazbenog iskustva (Berroa sam za sebe kaže ‘ da je star čovjek’) i mladih glazbenika koji nisu ‘pritisnuti’ veličinom suradnika, već uživaju u suradnji s njim. I sam veliki majstor zadovoljan je ostvarenim, naglašavajući kako su malo vremena imali za usklađivanje: ‘Ovo je drugi put da zajedno sviramo’. Martin Bejerano je za klavirom, a Edward Perez svira bas.
Berroa se voli šaliti, otvoren je i komunikativan na sceni. Zahvalio je na pomoći ‘Mirni i Miri’ (ne može im izgovoriti prezime) i pozvao zainteresirane u glazbenu radionicu u Društvo skladatelja u subotu ujutro. Mladi glazbenici bili su uzbuđeni zbog mogućnosti da neposredno uče ‘iz majstorove ruke’. A ni oni koji ne mogu učiti, već samo slušati vrhunske jazz izvođače, nisu mogli mirno spavati, pod dojmom finalnog koncerta 22. JAZZ.hr proljeća u Zagrebu. Pa, iako su četiri kamere snimale i ‘spremile’ materijal za buduće gledatelje i reprodukcije, ostao je dojam neponovljivosti i nereproduktabilnosti ovog glazbenog događaja.
Do sljedećeg proljeća!
Ada Jukić, Zagteb, 21. travnja 2012.
